Slučajevi Line Budak i Vladimira Matijanića vrlo su jednostavni i rječiti u prokazivanju hrvatskog zdravstva, jer se ni u jednom ne radi o nepriznatoj grešci u liječenju, već o kaosu, nemaru i bahatosti vidljivoj svakom laiku
Lina Budak (foto Igor Šoban/PIXSELL)
Slučaj odvjetnice Line Budak, koju iz zagrebačke Klinike za tumore sedam mjeseci nisu obavijestili da boluje od karcinoma dojke, aktualiziran je povodom izvještaja pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter, u kojem se opisuje više propusta u pristupu pacijentici i utvrđuje da je Budak povrijeđeno Ustavno pravo na zdravlje.
U medijima se navodi da je Šimonović Einwalter istragu provodila mjesecima, za razliku od nadležnih tijela KBC-a Sestre Milosrdnice i Ministarstva zdravstva (MiZ), koji su optužbe o nemaru odbacili u "svega nekoliko tjedana".
Podsjetimo, Budak je u veljači ove godine šokirala javnost bizarnom pričom o tome na koji je način doznala da ima rak dojke, a po toj su priči u najmanje tri faze napravljene nevjerojatne pogreške. Nakon što je napravljena biopsija, pacijentica je za nekoliko dana došla po nalaze, među kojima nije bio rezultat patohistološke pretrage koji je ključan u dijagnostici karcinoma dojke.
Budak navodi da je sestra na šalteru tvrdila da joj daje sve nalaze, među kojima i onaj citološke punkcije koja nije otkrila maligne stanice. Oslonivši se na upute prema kojima se za konačnu procjenu stanja čeka pregled MR-om koji mora obaviti pet dana nakon menstrualnog ciklusa, pacijentica je mjesecima čekala da dobije menstruaciju i time izgubila dragocjeno vrijeme.
Kad je u privatnoj zdravstvenoj ustanovi konačno napravljen MR, utvrđeno je i da u dokumentaciji nema patohistološkog nalaza, nakon čega se Budak opet obratila Klinici za tumore i konačno otkrila da boluje od karcinoma.
Nakon prvog šoka, odvjetnica je poslala dopis ravnateljstvu KBC-a Sestre milosrdnice u čijem je sastavu Klinika za tumore, a zatim je dva puta pisala ministru Viliju Berošu.
Od bolnice je stigla isprika, dok je Beroš oba dopisa ignorirao, pa je Budak o svemu odlučila obavijestiti javnost.
Na to su je serijski napali liječnici i zdravstvena administracija; počevši od Beroša koji je plasirao suludu konstrukciju da je medijski istup politički motiviran, preko šefice onkologije Klinike za tumore dr. Vesne Ramljak koja je pacijentici kazala da ne "lamaće jezičinama", predstojnika Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb dr. Stjepka Pleštine koji je teško bolesnoj ženi poručio da se liječi u inozemstvu, pa sve do čuvenog kirurga dr. Andreja Rotha koji je trebao operirati pacijenticu, pa se našao u medijskom ratu s njom.
Nakon dugog i temeljitog proučavanja predmeta, pravobraniteljica zaključuje da Lina Budak kao onkološka pacijentica nije dobila jasnu uputu o podizanju nalaza, "zbog čega ne može biti sama odgovorna za njihovo nepravodobno uručivanje", da nije bila jasno i cjelovito informirana o operaciji na koju je trebala dati informirani pristanak, da su upute KBC-a Sestre milosrdnice o dijagnostičkoj pretrazi MR dojke diskriminatorne za žene, "jer određuju jasan termin samo za one koje imaju menstruaciju“ i – konačno - da je hajka koja se digla na Budak nakon javnog istupa "štetna i odvraćajuća za sve pacijente koji se žele požaliti na postupanje u zdravstvu".
Valja reći da je hajka ključna u ovom groznom slučaju, jer je jedino ona bez sumnje pokrenuta s namjerom da povrijedi teško bolesnu pacijenticu i da joj se uskrati pravo na zdravstvenu zaštitu.
Sve prije toga kombinacija je kaotičnih procedura, nemara i niza nesporazuma koji iz toga proizlaze, zbog čega se pacijentici trebalo ispričati i pokazati volju da se stanje popravi, umjesto da se sirovim reakcijama po tko zna koji put stavi do znanja da je ono nepopravljivo.
Osuda zdravstvenog sistema iz Ureda pučke pravobranuteljice logična je i neizbježna, kao i u slučaju smrti kolege Vladimira Matijanića, koji je pučka pravobraniteljica također obradila i zaključcima se suprotstavila nalazu zdravstvene inspekcije da je liječničkom odnosu prema pokojnom Matijaniću sve bilo "po proceduri".
Koliko je to apsurdno, govore objavljeni audio zapisi i nebrojeno puta ponovljena činjenica da Matijanića uopće nisu liječili, već je ostavljen da umre od galopirajućeg COVID-a.
Oba su slučaja, ukratko, vrlo jednostavna i rječita u prokazivanju hrvatskog zdravstva, jer se ni u jednom ne radi o nepriznatoj grešci u liječenju – koje zahtijevaju ozbiljnu forenziku i više vještačenja – već o kaosu, nemaru i bahatosti vidljivoj svakom laiku.
Očigledno je da je Matijanić ostavljen da umre, da onkološkoj pacijentici sedam mjeseci nije uručena obavijest o bolesti koja može biti smrtna presuda i da službena politika ove zemlje nije usmjerena na poboljšanje zdravstvene zaštite, nego na protjerivanje pacijenata iz javnog zdravstva i javnog prostora.
Iako su žrtve i njihove obitelji sretne da se barem neka institucija u Hrvatskoj zainteresirala za njih i pružila im podršku, višemjesečna istraga pravobraniteljice i administrativni jezik kritike sistema na neki način ublažavaju efekte eksplicitnosti oba slučaja, a pitanje je i zašto su se resursi Ureda pravobraniteljice samo njima stavili na raspolaganje.
Objašnjenje da se to radi da se "više nikome ne dogodi" ne drži vodu; u zdravstvu su rješenja holistička ili uopće nisu rješenja, a povijest brutalnih primjera nesavjesnog liječenja govori da nijedan nije poslužio kao landmark case, pa čak ni oni zbog kojih su bolnice naknadno isplatile višemilijunske odštete.
Odnos administracije prema medicinskim pogreškama nikada nije postao integralni dio zdravstvene politike.
Time se vraćamo na glavnog političkog aktera priče o Lini Budak, Vilija Beroša, koji je u samo dva zadnja tjedna uspio napraviti vjeran portret cijelog svog mandata.
Zabrinut da bi napisi o manipulaciji alkotestom bivšeg kolege Marija Banožića mogli naštetiti HDZ-u u izbornoj godini, ministar zdravstva se smjesta javio da objasni da nalaz alkohola u krvi nije moguće falsificirati, dok će se na nalaz pučke pravobraniteljice o predmetu Budak očitovati "u zakonskom roku".
To znači novih mjesec dana davanja prednosti nečemu što uopće nije ministarski posao, nauštrb onoga što jest; savršeno za podvlačenje crte na kraju mandata u službi partije.
