Davos se ni lani niti ove godine nije objektivno suočio ni s uzrocima niti s posljedicama svjetske drame što upravo traje pred očima njegovih aktera pa mu ni zaključci, preporuke i pretpostavljeni aktivizam u primjeni nisu svrhoviti.
Nema veze, je li, što ove godine američki predsjednik Joseph Robinette „Joe“ Biden, Jr., kineski Xi Jinping, ruski Vladimir Vladimirovič Putin, pa francuski Emmanuel Macron, britanski Rishi Sunak, brazilski Luiz Inácio Lula da Silva, južnoafrički Cyrili Ramaphosa, stalna investicijska zvijezda Davosa George Soros i još neki tzv. prve brzine svjetske ekonomije i politike nisu doskijali na tradicionalni „domjenak“ (Svjetski gospodarski forum u Davosu – WEF, 16.-20. siječnja 2023.) u švicarsko mondeno zimovalište kad su se tamo – plativši iz džepa svojih poreznih obveznika kotizaciju od 10.000 i više eura, ovisno o modelu sudjelovanja – našli lideri polit-ekonomskih autsajdera. Tipa srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i CRO premijera Andreja Plenkovića sa skijaškim štapom u liku gospodarskog trbuhozborca si ministra Davora Filipovića. Njemački se kancelar Olaf Scholz našao jedinim čelnikom skupine G-7 na 53. WEF-u u povodu kojega je pak multimilijarder Elon Musk, jedan od par najbogatijih ljudi na planetu, kazao novinarima da također neće doći u Davos, jer mu „taj događaj zvuči dosadno“. Ignorirao je značenje petodnevnih panela pod zajedničkim naslovom „Suradnja u rascjepkanom svijetu“ te sposobnost sudionika za učinkovito odgovoriti na teške gospodarske posljedice rata u Ukrajini i recesiju.
Oxfam predlaže da se oporezivanjem i „dugoročnim ukidanjem“ barem prepolovi broj od 2030 milijardera, jer su „bogati, zahvaljujući naglom rastu cijena na burzi, postali u zadnjih 10 godina još bogatiji: na 100 dolara ostvarenog bogatstva, čak 54,4 dolara završi u džepovima jedan posto najbogatijih pojedinacaLani je tema bio upravo rat u Ukrajini, a rezultat zapadnih tzv. sankcija Rusiji nakon godine dana – nula bodova. Svijet se ne samo našao na rubu nuklearnog armagedona, a zapadna (SAD/EU/NATO-ova) nakana energetske, šire ekonomske, prehrambene, financijske, političke i ine izolacije Ruske Federacije, praktično eliminacije s europskog tržišta i isključenja iz međunarodne zajednice kao „terorističke države koja prijeti svjetskoj demokraciji“ bacilo je Europu na inflacijsko-recesijska koljena i ozbiljno uzdrmalo globalni ekonomski i sigurnosni poredak. Debatni klub u Davosu nije našao formulu za izračunati tu kvadraturu kruga, pa se i bahati multimilijarder Musk nabacio na Davos, je li, osjećajem dosade. Ne vjeruje da je više od 2700 akreditiranih sudionika iz cca 50 zemalja i nekih jakih megakorporacija u poziciji barem smanjiti, ako već ne sasvim osloboditi gospodarstva snažna pritiska galopirajuće inflacije, energetske i prehrambene krize, poremećaja u opskrbi zbog rata u Ukrajini i ponovo izbijanja pandemije virusa SARS-CoV-2 u Kini. „Ekonomske, ekološke, društvene i geopolitičke krize su se spojile i stvorile iznimno nepredvidivu i neizvjesnu budućnost“, tvrdi osnivač WEF-a Klaus Schwab.
Je li Davos uistinu pravo odredište s kojeg je svjetski politički, ekonomski i društveni establishment uistinu kadar učinkovito utjecati na poboljšanje stanja na planetu za svih cca osam milijardâ žitelja? Ili je to mondena destinacija, izlog u zasnježenim švicarskim Alpama, rezerviran samo za elitu duboka džepa, gdje je za ime, prezime i status jedino važno – biti viđen/a? Medijski se komentatori, međutim – sudeći po reagiranju Elona Muska, jamačno i dio globalne elite bez koje Svjetski gospodarski forum nema ni težinu niti smisla – ne slažu u ocjeni je li WEF s vremenom bio izgubio svoj sadržaj i kao takav uistinu postao dosadnom sjedeljkom za koje se pet dana obilno krka birana ića i pića, demonstrira dizajnerska odjeća i obuća, kuloarski trača i šuruje daleko od javnog oka i uha, pod nevjerojatnom stražarskom paskom tisuća policajaca, tjelesnih čuvara i najsofisticiranije sigurnosne tehnike. Tom zabranu ne mogu kada žele i kako želi prići čak ni novinari globalnih tzv. mainstream medija, pa…
Iskustvo/tradicija najrazvikanijega godišnjeg okupljanja svjetske političke elite i poslovnih ljudi svake vrsti upućuju na zaključak da je Svjetski gospodarski forum uistinu više debatni klub na kojemu politikantstvo globalnih moćnika vedri i oblači u pitanjima od zajedničke važnosti, nego mjesto na kojemu se nešto realno odluči, pa se toga svi drže i provode odluke bez fige u džepu. Lanjski paneli o ukrajinskom ratu možda su najbolji primjer, a potom i netom prije toga zaključci o resetiranju sustava kapitalizma, koji se u 20. stoljeću debelo ispucao u klasičnoj formi i koji u najnakaznijem smislu odgađa ključne promjene provociranjem ratova i svakovrsnih globalnih kriza na planetu. Među inima, i rata u Ukrajini za koji nije isključivo kriva Ruska Federacija, Putinov režim, zbog „ničim izazvane vojne invazije/agresije“ (sic transit) na drugu po veličini europsku suverenu državu. Opaka kapitalistička svijest imperijalnih gena dominantno drma svijetom i na tu činjenicu Davos ne samo ne reagira nego ju uopće ne uzima u obzir ni kada – kao ovogodišnjih pet zimskih dana u superluksuzu švicarskih Alpa – pametuje o eksploziji cijena hrane i goriva, globalnom gospodarstvu na rubu recesije, energetici, klimatskim promjenama, obnovljivim izvorima energije, monetarnoj politici, javnom zdravstvu, trgovinskim poremećajima, budućnosti Plavog planeta…
Iskustvo/tradicija najrazvikanijega godišnjeg okupljanja svjetske političke elite i poslovnih ljudi svake vrsti upućuju na zaključak da je Svjetski gospodarski forum uistinu više debatni klub na kojemu politikantstvo globalnih moćnika vedri i oblači u pitanjima od zajedničke važnosti, nego mjesto na kojemu se nešto realno odlučiVišegodišnji rezultati pak, osobito otkako je prije godine dana počeo rat u Ukrajini, na vrlo upečatljiv način upućuju na jalovost WEF-a kao uvjerljiva mjesta za „promicanje globalne trgovine i otvorenih tržišta“. Pandemija bolesti SARS-CoV-2 zadala je prije par godina ozbiljan udarac i tržištu i trgovini poremećajima na dobavnim pravcima raznih roba. Rat u Ukrajini najkatastrofalniji je udarac, je li, nakon Drugoga svjetskog rata ne samo trgovini i tržištu najviše energenata i hrane te uzrok enormne inflacije na rubu recesije nego i udarac svjetsko poretku tzv. ravnoteže straha među globalnim igračima. Iza te svjetske destabilizacije stoji SAD/EU/NATO-ova doktrina eliminacije ruske (i kineske) energetske, prehrambene i tehnološke konkurencije iz Europe (ali i šire: vidi gotovo predratna pripetavanja Zapada/SAD-a s Kinom na Indopacifiku) o čemu ni lani niti ove godine na Svjetskom ekonomskom forumu nije bilo ni abera. Jest da Putin smatra raspad Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) povijesnom pogreškom i da mu snovi o moćnom „ruskom carstvu“ nisu strani, pa ni imperijalni živac neosjetljiv, međutim, krivnja za rat nikad nije samo na jednoj strani. Posljedice za ljudske tragedije u tom smislu te kritično ruševne ekonomije također.
Davos se ni lani niti ove godine nije objektivno suočio ni s uzrocima niti s posljedicama svjetske drame što upravo traje pred očima njegovih aktera pa mu ni zaključci, preporuke i pretpostavljeni aktivizam u primjeni nisu svrhoviti. Dok postoje javne politike i njihovi moćni nositelji što se nisu ni odazvali – znakovito? Itekako – ovogodišnjem „skijanju“ na Svjetskomu gospodarskom forumu u švicarskim Alpama, koji marljivo odrađuju ratne i destabilizacijske profite megakorporativnom kapitalizmu, ne mareći za socijalnu/životnostandardnu provaliju među ljudima i državama, nema sreće ni od toga, da ironiziramo, što u Davosu nazoče, jer žele biti viđeni i našijenci Andrej Plenković, ministar mu Davor Filipović i Aleksandar Vučić. Pa se lijepo druže u nekakvom sobičku koji se valjda posebno ne plaća i druželjubivo daju fotografirati naručenom reporteru. Kao, složno kako i priliči složnoj slavenskoj braći što kuću grade – razbijaju debeli led na Dunavu. Istina, koji je odavna već trebao biti razbijen i otopljenu Crnu moru, ali bolje ikad…!? Nema veze, je li, što toj dvojici/trojici nije mjesto u Davosu budući da tamo niti ikomu išta znače, niti na što mogu utjecati niti od tisuća potrošenih eura na švicarski snijeg mogu ičim olakšati život poreznim obveznicima koji su im platili putni trošak, boravak i dnevnice.
Poznata nevladina međunarodna organizacija Oxfam je uoči Svjetskoga ekonomskog foruma (WEF) ovih dana u elitnom zimovalištu Davosu u švicarskim Alpama objavila izvješće u kojemu tvrdi da je „ekonomska nejednakost u svijetu dosegnula krajnju i opasnu razinu“ te da je „svaki milijarder neuspjeh javne politike“. Oxfam predlaže da se oporezivanjem i „dugoročnim ukidanjem“ barem prepolovi broj od 2030 milijardera, jer su „bogati, zahvaljujući naglom rastu cijena na burzi, postali u zadnjih 10 godina još bogatiji: na 100 dolara ostvarenog bogatstva, čak 54,4 dolara završi u džepovima jedan posto najbogatijih pojedinaca, a tek 70 centi u džepovima 50 posto siromašnih. Imovina milijardera se udvostručila, a njihov broj raste“. Izvršna direktorica Oxfama Gabriela Bucher precizira: „Krajnja koncetracija bogatstva potkopava gospodarski rast, korumpira političare i medije, nagriza demokraciju i produbljuje nejednakosti koje su postale egzistencijalna prijetnja našim društvima. One paraliziraju sposobnost da zaustavimo siromašenje i prijetnja su budućnosti planeta. Mjere poput posebnog poreza na bogatstvo, poreza na dividende i povećanje poreza na prihode od rada i kapitala jedan posto najbogatijih, poreza na ekstraprofite/superprofite kompanija – poput milijardâ koje zadnjih mjeseci prihoduju naftne kompanije zbog eksplozije cijena energenata u okolnostima rata u Ukrajini – omogućile bi da se imovina i broj milijardera smanje na razinu iz 2012. godine, prije no što se ti brojevi popnu do neba“.
Lani je tema Davosa bio rat u Ukrajini, a rezultat – nula bodova. Svijet se ne samo našao na rubu nuklearnog armagedona, a zapadna (SAD/EU/NATO-ova) nakana izolacije Ruske Federacije bacila je Europu na inflacijsko-recesijska koljena i ozbiljno uzdrmalo globalni ekonomski i sigurnosni poredakNaravno da Oxfamova ocjena stanja i predložene mjere nisu imale baš nikakve šanse postati dijelom ključnih stajališta ovogodišnjeg Svjetskoga ekonomskog foruma niti imaju šanse promijeniti ili bar pozitivno utjecati na politike najjačih igrača u globalnim geostrategijama, koje po svaku cijenu – pa i najveće humanitarne, materijalne i svake druge katastrofe ukrajinskog naroda u cijeloj njegovoj povijesti, na koju i Zapad i Istok gledaju kao da se ne događa – ustraju na bildanju ekstraprofita i svjesno produbljuju provaliju ekonomskih, socijalnih i moralnih nejednakosti. Pa kad se tim naočalama gleda na uzroke i posljedice rata u Ukrajini, ali i budućnosti Europe i svijeta kad oružje utihne – a mora jednog dana, ako ne prije, sic transit! – polit-medijska e tzv. mainstream indoktrinacija svodi na klasičnu sliku Doriana Graya. Jedna od krpica što padaju u blato pod okvirom je i angažman „skijaša“ iz Davosa. Sic transit.
