Slaba država: Ukrajinski scenarij moguć i u Hrvatskoj

Jedva punoljetna ekipa s Raba na fejsu je povela raspravu o mogućnostima eskalacije svjetskog rata. Iako ni moćnije države poput SAD-a i Rusije nemaju dovoljno novca za neki duži rat, izvjesno je da su se lideri postavili poput boksača na vaganju i odmjeravaju snage verbalnim prijetnjama.
Nitko ne može sto postotno tvrditi da neće biti rata, no mišljenja sam da se financijski kolabiranom zapadnom svijetu živo fućka što će se uistinu dogoditi s Ukrajinom i kako će ona izgledati za koji mjesec. Slično im se fućka i za Egipat i za Siriju i za Irak. Jednostavno, posebice za EU, činjenica je da su sve one politički malaksale i nemaju neki recept kojim bi kontrolirali razvoj situacije u Ukrajini uz blagu krimsku ''anticiklonu'' iz Rusije.

Prema mišljenju stručnjaka, politološki gledano, situacija u Ukrajini proizašla je iz političke nesređenosti, a uzroci svega su etnički i prostorni. Mnogi se s pravom pitaju je li moguć sličan scenarij i u Hrvatskoj. Nedavna događanja u multietničkoj BiH ukazuje koliko je malo potrebno da bukne požar izazvan socijalnim nemirima. Jasno je da se situacija u Ukrajini ne može preslikati na današnju Hrvatsku, prije na onu iz '91. Zašto onda osjećamo strah i nelagodu? Zapravo, politolozi daju jedinstven odgovor na sve ovo: i balkanske zemlje i novonastale raspadom Sovjetskog saveza su demokratski izuzetno slabe države. Upravo zbog tog razloga diljem svijeta vodi se sedamdesetak ''unutrašnjih'' ratova.

Mnoge države gradile su svoju neovisnost na temelju bijega iz hegemonije. Sad kad imamo demokratsku državu dva i pol desetljeća bolno shvaćamo da se nismo makli ni pedlja u političkom sazrijevanju. Imamo populističke stranke koje ne odustaju od ideologija i politike optuživanja. Dok država propada, melankolija u Hrvata sve je dublja i samo je pitanje vremena kad će inertnom narodu puknuti film i izaći na ulicu dižući barikade i paleći državne institucije. Osobno, nisam za takve drastične poteze, posebice ne paljenje državne imovine jer je ona plod naših žuljeva i namaknuta od visokih poreza i prireza.

Ukrajinski scenarij trebao bi biti čvrsto upozorenje našim političarima kako se brzo može promijeniti politička situacija i struktura u društvu. Lako se može dogoditi da bi nam bivši i sadašnji političari mogli završiti u moskovskoj aleji bogatih protjeranih političara iz ''mekih država''. Meka politička struktura koja temelji svoju vlast na brzom bogaćenju i urušavanju socijalne slike naroda ne znači i da ima ''slab narod''. Hrvatski građani su itekako dobro pokazali kakvi su kad treba braniti svoj geopolitički integritet. Tehniciranje našim živcima i pipkanje krajnjih granica možda još može izazvati kakvu mirnu prosvjednu šetnju kakvu su organizirali bivši branitelji u Rijeci.

Kafići su puni iako je nezaposlenost velika. Svi nešto čekaju i očekuju, no svaka naivnost ima i svoje granice. Narod će trpjeti, i neće sindikalne vođe biti oni koji će pokrenuti prosvjede ili eventualnu revoluciju u Hrvatskoj. Takav scenarij je slabo izvjestan, no ako se dogodi onda će gorjeti mnoge vile i imovina bogatih i bahatih političara pa i sindikalnih vođa. Narod u takvom stampedu ne pamti imena već nepravdu. Činjenica da imamo jadne političke stranke ulijeva veliku dozu opreza prema svakom sagledavanju bliske nam budućnosti.

I politolozi i poneki osviješteni političari slažu se s time da politiku treba oduzeti ovakvim nakaradnim političkim strankama i vratiti je državi. Bilo kakvi otvoreni sukobi i pobuna urušili bi ovu državu do temelja i bili bi jednako pogubni za ovaj narod i njegov identitet. Hrvatska je na velikom testu, nažalost ispit zrelosti nismo prošli, sad nam se provjerava psiho-fizičko zdravlje. Hrvatskoj kronično nedostaje jedan pravi lider, netko ili stranka s vizijom, a ne klasični prodavači magle.

Tu i leži činjenica da se hrvatski političari sve više vežu za stroge skute EU majčice. Kad treba nešto pokrenuti, sankcionirati ili rezati svu će krivnju, baš poput djece, svaliti na svog strogog roditelja. Istina, slaba smo država, građani su pred pucanjem, no još uvijek imamo snažne korektore koji će gasiti eventualne požare u Hrvatskoj. Vjerujem da neće doći do unutarnjih sukoba jer će nas demotivirati i atomizirati politički i ekonomski sustav kontrole izvana. U takvoj situaciji samo je pitanje kolika će biti ekonomska migracija iz Hrvatske. Nesposobni vlastodršci već su učinili svoje, izdali su nas i prodali sebe za metalik boju na autu. Mogu li promjene biti samo izvaninstitucionalne? Mogu, ali ne dok pola države bezbrižno ispija kavu.

Izvor: seebiz