Ili će biti puno gore ili puno bolje. To je u potpunosti na nama. Covid-19 neće jednostavno nestati. Morat ćemo djelovati na nov način, unatoč cijepljenju.
Postao je poznat kroz svoje radove o Jacquesu Lacanu i psihoanalizi i kritici kapitalizma. Slavoj Žižek je danas profesor na Filozofskom institutu Sveučilišta u Ljubljani i direktor Birkbeck Instituta za humanističke znanosti Sveučilišta u Londonu. Njegova knjiga Pandemija!: Covid-19 potresa svijet – izišla u Njemačkoj u novembru
Gospodine Žižek, gdje ste trenutno?
Doma sam u svom stanu u Ljubljani. Trenutno u Sloveniji imamo do 50 smrtnih slučajeva od Covid-19 dnevno. Ako to povežete s veličinom moje zemlje, imamo jednu od najgorih stopa smrtnosti na svijetu.
Kako ste vi osobno?
U depresivnom sam stanju. Cijela ova izolacija nastavit će se do proljeća. Uz to, iracionalni otpor mnogih ljudi ostavlja me bez teksta. Nije li bilo prosvjeda i u Njemačkoj? Polovica stanovništva u Hrvatskoj rekla je da se ne želi cijepiti. Kako je u Njemačkoj?
Većina želi biti cijepljena. Mislim da je oko 40 posto skeptičnih.
Pa, cijepljeni će biti zaštićeni od necijepljenih.
Hoćete li se cijepiti što prije možete?
Odmah, da. Zašto ne? Brzo ću se cijepiti. Imam 71 godinu, imam dijabetes i relativno visok krvni tlak. Ispunjavam sve točke s popisa koje me čine ranjivim.
Kako je bilo zadnjih šest mjeseci? Provodite li cijelo vrijeme u Ljubljani, u Sloveniji?
Da. Zemlja je u blokadi. U kolovozu je bilo malo opuštenije kad sam na nekoliko dana otišao na slovensku obalu. Ali nisam bio ni blizu mora. Ostao sam u stanu. Ipak: Mislio sam da će se izolirati još gore, ali zapravo je to uredu.
Zašto?
Lako mi je raditi. Na laptopu mogu sve. Ne vjerujem ljudima koji sada kažu da je socijalna izolacija tako strašna. Jedan od mojih američkih prijatelja napisao je: “Trenutno postoji samo fizička izolacija. Bit je u tome što smo socijalno totalno premreženi.” Tako je! Društveno smo povezani više nego ikad. Nadzira nas država. Vlasti ispituju kamo idemo, što radimo. Država pita kako smo, jesmo li prehlađeni.
Razmislite o svim digitalnim promjenama! Nikad nisam toliko koristio telefon ili računalo kao danas. Stalno provjeravam svoju e-poštu. To stvarno mrzim. Zapravo volim biti sam. Ipak, do nas je puno lakše doći preko kućnog ureda, čak i privatno. Nikad prije nisam osjetio da je sve toliko povezano.
Mislite li da postoje kulturološke razlike u načinu širenja virusa? Kaže se da se Francuzi pozdravljaju poljupcima i stoga brže prenose virus. Kako je u slavenskim zemljama? Poljska, Češka i Slovenija trenutno su najgore na svijetu.
Sve je to paradoksalno. U početku su Česi i Poljaci bili svjetski prvaci u borbi protiv virusa. Ne znam što se dogodilo ljeti pa se sve to promijenilo. Isprva je i Francuska bila vrlo učinkovita. Tada su brojevi eksplodirali. Sada Njemačka ima problema. Vrlo sam oprezan kao razloge za rast infekcija navesti kulturne karakteristike. Na početku su mi moji lijevi prijatelji rekli da se postsocijalističke države bolje bore protiv virusa i pokazuju više solidarnosti jedna s drugom od zapadnih, klasičnih neoliberalnih zemalja. Međutim, danas to više nije slučaj. Iskreno rečeno: ne mogu zapravo objasniti postupak zaraze.
Trenutno biste mogli reći da Kina radi jako dobar posao. Gotovo da nema infekcija. Napokon, to je socijalistička zemlja s jakim kontrolnim mehanizmima.
Da, Kinezi su stvarno dobri. Ali ni to ne mora ništa značiti! Tu je i zapadno orijentirana zemlja koja ide gotovo jednako dobro kao Kina. Govorim o Tajvanu. Australiji i Novom Zelandu također ide vrlo dobro. Ono što želim reći: kulturni klišeji ne pomažu u analizi. U Njemačkoj se situacija iz dana u dan pogoršava. Mnogo je više smrtnih slučajeva, iako je Njemačka disciplinirano društvo. A što rade vođe? Umjesto da priznaju složenost situacije, stalno se imenuju krivci. Prvo su to bili mladi partijaneri. Tada su to bili vlasnici restorana. Sada su to uredi i radna mjesta. Ono što frustrira jest koliko malo još znamo o virusu.
Što mislite: kako će se stvari odvijati u sljedećih nekoliko mjeseci? U vašoj knjizi Pandemija! Slika je sumorna.
Razgovarao sam sa svojim latinoameričkim prijateljima koji su pokušavali psihološki pročitati pandemiju. S pravom ste istaknuli da je prvo zaključavanje ipak bilo ugodno. Mnogi su to doživljavali kao svojevrsni odmor. Željeli su provesti vrijeme s djecom, malo se opustiti, isključiti misli. Čak je i američki stručnjak dr. Fauci pretpostavio da bi virus mogao biti poražen na ljeto. Prvo zaključavanje bilo je ugodna trauma.
A sada?
Većina ekonomista kojima vjerujem kažu mi da će gospodarski uvjeti biti teški na proljeće 2021. Ljudi sumnjaju u to. Mnogi zagovaraju lako zaključavanje. No nije li ljeto 2020. pokazalo da to nije uspjelo? Lako zaključavanja je iluzija! Trebali bismo se riješiti ideje da ovaj srednji put funkcionira. Jedino što djeluje je teško zaključavanje – i to samo ako je brojem zaraženih ljudi još uvijek moguće upravljati. Australija pokazuje kako se to radi. Divim se toj zemlji. Bilo je malih izbijanja u Melbourneu. Tada je grad na mjesec dana bio teško zatvoren. Gospodarstvo sada funkcionira kao i prije. I Vijetnam to čini kako treba. Još jedna priča o uspjehu. Teško zaključavanje ne samo da djeluje, već je i ekonomski najbolje rješenje.
Ljeto 2020. bilo je i ljeto prosvjeda. Kako ste to doživjeli?
Prosvjedi Black Lives Matter uglavnom su se održavali u SAD-u. Bojao sam se da su se prosvjednici htjeli riješiti Kanta i Hegela. Kant je dao nekoliko izjava koje bi danas čovjek mogao opisati kao rasističke. Američki prijatelj koji je sudjelovao u demonstracijama rekao mi je da su ljevice sretne što konačno mogu ponovno sudjelovati u old-school borbi, u kojoj je jasno tko je neprijatelj – policija, rasizam i tako dalje. Na trenutak biste mogli zaboraviti Covid-19 i pretvarati se da normalnost opet djeluje. Uključena je bila perverzna požuda.
Jeste li se pitali zašto prosvjednici s ljevice nisu virus shvatili ozbiljno?
Čudno je jer su brojke puno gore nego u proljeće i ljudi još uvijek ne shvaćaju situaciju ozbiljno. Odlaze u kupovinu. Ulice su pune. To je vrsta strategije poricanja. Nedostaje mi zdrava panika. Mislim da su ljudi očajni. Registriraju da se jedna epoha bliži kraju. Treći val bit će val mentalnih bolesti. To će se dramatično povećati. To se već može primijetiti u psihološkom stanju djece i adolescenata. Socijalno su izolirani i depresivni. Nitko im ne daje jasne izglede. Naravno, cjepivo dolazi. Ali kao što je rekao sociolog Bruno Latour: Ova je pandemija samo mali uzorak stvarne krize koja će doći kasnije: drugi virusi, globalne katastrofe i, prije svega, globalno zatopljenje.
Može li se još uvijek nadati?
Može se nadati, ali na paradoksalan način! Zagovaram hrabrost beznađa. Ako se želimo nadati, onda bismo trebali prihvatiti da je naš stari život gotov. Trebali bismo izmisliti novu normalu. Naš se osnovni odnos sa stvarnošću promijenio – kako vidimo svijet, kako komuniciramo s njim. Naš odnos sa stvarnošću se radikalno raspao. Što prije to priznamo, to bolje.
Što mislite o talijanskom filozofu Giorgiu Agambenu? O njemu pišete u svojoj knjizi. Agamben smatra da nas virus ne bi trebao zastrašiti.
Tako je. Protiv je zaštitnih mjera. Agamben je nedavno napisao tekst pod naslovom “Kad kuća gori”. Priznaje da kuća gori, ali istodobno kaže: “Katastrofu možemo samo promatrati. Ako je pokušamo promijeniti, samo ćemo je pogoršati.” Kaže da bismo trebali živjeti kao ljudi u srednjem vijeku – nastaviti živjeti kao da nema opasnosti. To znači susret s prijateljima, popodnevna kava, pretvaranje da je sve u redu. Čak i kad znamo da je gotovo. Agamben kaže: “Ovo je jedini dostojanstven način da se umre.”
Što mislite o tome?
Mislim da nije. Ako tako mislite, kao ljevičar, brzo se približite Trumpu. Desničari izlaze na ulicu i kažu da je nošenje maske jednako nošenju njuške. Meni je to zanimljivo. Zato kažem da je pukotina prošla kroz našu svijest. Agamben želi da zanemarimo pukotinu i živimo kao prije. To bi značilo da će se pandemija proširiti i razboljeti još više ljudi. Mislim da ne bi bilo kao što Agamben kaže – da bi ljudi umirali, ali društvo u cjelini bi sačuvalo svoje socijalno dostojanstvo. Prije bi bilo da društvo padne u prezirno barbarstvo. Morate pogledati samo SAD: koliko ljudi trenutno kupuje oružje? 20 milijuna ili tako nekako. Bilo bi više brutalnosti i nemira. Pali bismo u neku vrstu varvarstva, srednjovjekovna država ako smo slijedili Agamben i ignorirali virus. Znate li tko se svađa poput Agambena?
Who?
Jared Kushner, Trumpov zet. Znate što je rekao? Bilo je lijepo, u ciničnom smislu. Rekao je: Trump je Covida dobio od liječnika i vratio ga ljudima. Agamben također kritizira nošenje maski. Kaže: “Tiranin je bez lica.”
Poziva se na filozofa Emmanuela Levinasa, koji prepoznaje beskonačnost sebe u licu. Zamagljivanjem lica to bi sada bilo nemoguće. Jer se ne vidi ponor suprotno, apsolutno. Mislim da je to neistina. Sada govorim kao frojdijanac. U psihoanalizi je lice potpuno nevažno. Razgovor licem u lice uvijek je samo preliminarna faza analize. U psihoanalizi ne smije biti kontakta očima. Freud je jasno stavio do znanja da je to jedini način da se osvijetli stvarni ponor “Ja”. Rekao bih: u redu, postoje maske. Ali vrhunska maska je samo lice. Naše lice laže. Oči mogu reći istinu. Ali ne i lice. I dalje možete vidjeti oči, unatoč maski.
Ne bojite li se uopće državne kontrole?
Država kontrolira na ovaj ili onaj način. Kina otvoreno kontrolira. SAD kontroliraju na isti način, samo drugačije. Amerikanci žive samo u iluziji da su slobodni. A što se sada događa? Ljudi se toliko boje aplikacije corona. Kažu: “Država me kontrolira.” Uvijek kažem: Šališ li se sa mnom? Sve velike države to rade već 10 ili 20 godina. Kina to čini, Izrael također, naravno. Jedan izraelski agent tajne službe rekao mi je da se svi razgovori u Izraelu snimaju i ocjenjuju. Julian Assange je to potvrdio: Facebook, Google, sve su te tvrtke surađivale s američkim snagama sigurnosti. S obzirom na ovaj nadzorni aparat, apsurdno je da ljudi sada prosvjeduju protiv relativno bezopasne aplikacije za koronu.
Možete li uopće razumjeti protivnike mjera?
Jedna je dobra stvar: svakodnevni život trenutno nas čini filozofima, iako glupim filozofima. Mislim da je sjajno što postoje ljudi, sasvim normalni prosječni ljudi, koji sada prosvjeduju protiv nošenja maski i uspoređuju maske s njuškama i sebe sa psima. Napokon, oni razmišljaju – možda prvi put u životu – o dostojanstvu i humanosti. Može se samo misliti da je to sjajno. Pandemija je donijela najbolje i najgore u nama. Mnogi liječnici i medicinske sestre riskiraju svoje živote spašavajući živote drugih. Mislim da su ovo primjeri čiste ljepote. Liječnici riskiraju svoje živote ne tražeći pljesak. Citirajući Kanta, “Možeš, jer hoćeš.” Oni to jednostavno čine. Zato kažem da naše dostojanstvo nisu ugrožene zaštitnim mjerama i maskama. Naprotiv: ove mjere su dokaz naše ljudskosti.
Da, u svojoj se knjizi nadate “komunizmu katastrofe” koji bi bio protuotrov za kapitalizam katastrofe. Pišete: država ne bi trebala samo preuzeti puno aktivniju ulogu i organizirati proizvodnju osnovnih predmeta kao što su maske, ispitni pribor i respiratori, oduzeti hotele i druga odmarališta, osigurati životne uvjete onima koji su nedavno postali nezaposleni, i tako dalje na. Sve bi to trebalo učiniti napuštanjem tržišnih mehanizama.
Ili će biti puno gore ili puno bolje. To je u potpunosti na nama. Covid-19 neće jednostavno nestati. Morat ćemo djelovati na nov način, unatoč cijepljenju. Ali moja je najveća briga nešto drugo. Jeste li primijetili temperaturu u Sibiru? U srpnju su tamo izmjerene temperature od preko 35 stupnjeva. Toga bismo se stvarno trebali bojati.
6yka
Postao je poznat kroz svoje radove o Jacquesu Lacanu i psihoanalizi i kritici kapitalizma. Slavoj Žižek je danas profesor na Filozofskom institutu Sveučilišta u Ljubljani i direktor Birkbeck Instituta za humanističke znanosti Sveučilišta u Londonu. Njegova knjiga Pandemija!: Covid-19 potresa svijet – izišla u Njemačkoj u novembru
Gospodine Žižek, gdje ste trenutno?
Doma sam u svom stanu u Ljubljani. Trenutno u Sloveniji imamo do 50 smrtnih slučajeva od Covid-19 dnevno. Ako to povežete s veličinom moje zemlje, imamo jednu od najgorih stopa smrtnosti na svijetu.
Kako ste vi osobno?
U depresivnom sam stanju. Cijela ova izolacija nastavit će se do proljeća. Uz to, iracionalni otpor mnogih ljudi ostavlja me bez teksta. Nije li bilo prosvjeda i u Njemačkoj? Polovica stanovništva u Hrvatskoj rekla je da se ne želi cijepiti. Kako je u Njemačkoj?
Većina želi biti cijepljena. Mislim da je oko 40 posto skeptičnih.
Pa, cijepljeni će biti zaštićeni od necijepljenih.
Hoćete li se cijepiti što prije možete?
Odmah, da. Zašto ne? Brzo ću se cijepiti. Imam 71 godinu, imam dijabetes i relativno visok krvni tlak. Ispunjavam sve točke s popisa koje me čine ranjivim.
Kako je bilo zadnjih šest mjeseci? Provodite li cijelo vrijeme u Ljubljani, u Sloveniji?
Da. Zemlja je u blokadi. U kolovozu je bilo malo opuštenije kad sam na nekoliko dana otišao na slovensku obalu. Ali nisam bio ni blizu mora. Ostao sam u stanu. Ipak: Mislio sam da će se izolirati još gore, ali zapravo je to uredu.
Zašto?
Lako mi je raditi. Na laptopu mogu sve. Ne vjerujem ljudima koji sada kažu da je socijalna izolacija tako strašna. Jedan od mojih američkih prijatelja napisao je: “Trenutno postoji samo fizička izolacija. Bit je u tome što smo socijalno totalno premreženi.” Tako je! Društveno smo povezani više nego ikad. Nadzira nas država. Vlasti ispituju kamo idemo, što radimo. Država pita kako smo, jesmo li prehlađeni.
Razmislite o svim digitalnim promjenama! Nikad nisam toliko koristio telefon ili računalo kao danas. Stalno provjeravam svoju e-poštu. To stvarno mrzim. Zapravo volim biti sam. Ipak, do nas je puno lakše doći preko kućnog ureda, čak i privatno. Nikad prije nisam osjetio da je sve toliko povezano.
Mislite li da postoje kulturološke razlike u načinu širenja virusa? Kaže se da se Francuzi pozdravljaju poljupcima i stoga brže prenose virus. Kako je u slavenskim zemljama? Poljska, Češka i Slovenija trenutno su najgore na svijetu.
Sve je to paradoksalno. U početku su Česi i Poljaci bili svjetski prvaci u borbi protiv virusa. Ne znam što se dogodilo ljeti pa se sve to promijenilo. Isprva je i Francuska bila vrlo učinkovita. Tada su brojevi eksplodirali. Sada Njemačka ima problema. Vrlo sam oprezan kao razloge za rast infekcija navesti kulturne karakteristike. Na početku su mi moji lijevi prijatelji rekli da se postsocijalističke države bolje bore protiv virusa i pokazuju više solidarnosti jedna s drugom od zapadnih, klasičnih neoliberalnih zemalja. Međutim, danas to više nije slučaj. Iskreno rečeno: ne mogu zapravo objasniti postupak zaraze.
Trenutno biste mogli reći da Kina radi jako dobar posao. Gotovo da nema infekcija. Napokon, to je socijalistička zemlja s jakim kontrolnim mehanizmima.
Da, Kinezi su stvarno dobri. Ali ni to ne mora ništa značiti! Tu je i zapadno orijentirana zemlja koja ide gotovo jednako dobro kao Kina. Govorim o Tajvanu. Australiji i Novom Zelandu također ide vrlo dobro. Ono što želim reći: kulturni klišeji ne pomažu u analizi. U Njemačkoj se situacija iz dana u dan pogoršava. Mnogo je više smrtnih slučajeva, iako je Njemačka disciplinirano društvo. A što rade vođe? Umjesto da priznaju složenost situacije, stalno se imenuju krivci. Prvo su to bili mladi partijaneri. Tada su to bili vlasnici restorana. Sada su to uredi i radna mjesta. Ono što frustrira jest koliko malo još znamo o virusu.
Što mislite: kako će se stvari odvijati u sljedećih nekoliko mjeseci? U vašoj knjizi Pandemija! Slika je sumorna.
Razgovarao sam sa svojim latinoameričkim prijateljima koji su pokušavali psihološki pročitati pandemiju. S pravom ste istaknuli da je prvo zaključavanje ipak bilo ugodno. Mnogi su to doživljavali kao svojevrsni odmor. Željeli su provesti vrijeme s djecom, malo se opustiti, isključiti misli. Čak je i američki stručnjak dr. Fauci pretpostavio da bi virus mogao biti poražen na ljeto. Prvo zaključavanje bilo je ugodna trauma.
A sada?
Većina ekonomista kojima vjerujem kažu mi da će gospodarski uvjeti biti teški na proljeće 2021. Ljudi sumnjaju u to. Mnogi zagovaraju lako zaključavanje. No nije li ljeto 2020. pokazalo da to nije uspjelo? Lako zaključavanja je iluzija! Trebali bismo se riješiti ideje da ovaj srednji put funkcionira. Jedino što djeluje je teško zaključavanje – i to samo ako je brojem zaraženih ljudi još uvijek moguće upravljati. Australija pokazuje kako se to radi. Divim se toj zemlji. Bilo je malih izbijanja u Melbourneu. Tada je grad na mjesec dana bio teško zatvoren. Gospodarstvo sada funkcionira kao i prije. I Vijetnam to čini kako treba. Još jedna priča o uspjehu. Teško zaključavanje ne samo da djeluje, već je i ekonomski najbolje rješenje.
Ljeto 2020. bilo je i ljeto prosvjeda. Kako ste to doživjeli?
Prosvjedi Black Lives Matter uglavnom su se održavali u SAD-u. Bojao sam se da su se prosvjednici htjeli riješiti Kanta i Hegela. Kant je dao nekoliko izjava koje bi danas čovjek mogao opisati kao rasističke. Američki prijatelj koji je sudjelovao u demonstracijama rekao mi je da su ljevice sretne što konačno mogu ponovno sudjelovati u old-school borbi, u kojoj je jasno tko je neprijatelj – policija, rasizam i tako dalje. Na trenutak biste mogli zaboraviti Covid-19 i pretvarati se da normalnost opet djeluje. Uključena je bila perverzna požuda.
Jeste li se pitali zašto prosvjednici s ljevice nisu virus shvatili ozbiljno?
Čudno je jer su brojke puno gore nego u proljeće i ljudi još uvijek ne shvaćaju situaciju ozbiljno. Odlaze u kupovinu. Ulice su pune. To je vrsta strategije poricanja. Nedostaje mi zdrava panika. Mislim da su ljudi očajni. Registriraju da se jedna epoha bliži kraju. Treći val bit će val mentalnih bolesti. To će se dramatično povećati. To se već može primijetiti u psihološkom stanju djece i adolescenata. Socijalno su izolirani i depresivni. Nitko im ne daje jasne izglede. Naravno, cjepivo dolazi. Ali kao što je rekao sociolog Bruno Latour: Ova je pandemija samo mali uzorak stvarne krize koja će doći kasnije: drugi virusi, globalne katastrofe i, prije svega, globalno zatopljenje.
Može li se još uvijek nadati?
Može se nadati, ali na paradoksalan način! Zagovaram hrabrost beznađa. Ako se želimo nadati, onda bismo trebali prihvatiti da je naš stari život gotov. Trebali bismo izmisliti novu normalu. Naš se osnovni odnos sa stvarnošću promijenio – kako vidimo svijet, kako komuniciramo s njim. Naš odnos sa stvarnošću se radikalno raspao. Što prije to priznamo, to bolje.
Što mislite o talijanskom filozofu Giorgiu Agambenu? O njemu pišete u svojoj knjizi. Agamben smatra da nas virus ne bi trebao zastrašiti.
Tako je. Protiv je zaštitnih mjera. Agamben je nedavno napisao tekst pod naslovom “Kad kuća gori”. Priznaje da kuća gori, ali istodobno kaže: “Katastrofu možemo samo promatrati. Ako je pokušamo promijeniti, samo ćemo je pogoršati.” Kaže da bismo trebali živjeti kao ljudi u srednjem vijeku – nastaviti živjeti kao da nema opasnosti. To znači susret s prijateljima, popodnevna kava, pretvaranje da je sve u redu. Čak i kad znamo da je gotovo. Agamben kaže: “Ovo je jedini dostojanstven način da se umre.”
Što mislite o tome?
Mislim da nije. Ako tako mislite, kao ljevičar, brzo se približite Trumpu. Desničari izlaze na ulicu i kažu da je nošenje maske jednako nošenju njuške. Meni je to zanimljivo. Zato kažem da je pukotina prošla kroz našu svijest. Agamben želi da zanemarimo pukotinu i živimo kao prije. To bi značilo da će se pandemija proširiti i razboljeti još više ljudi. Mislim da ne bi bilo kao što Agamben kaže – da bi ljudi umirali, ali društvo u cjelini bi sačuvalo svoje socijalno dostojanstvo. Prije bi bilo da društvo padne u prezirno barbarstvo. Morate pogledati samo SAD: koliko ljudi trenutno kupuje oružje? 20 milijuna ili tako nekako. Bilo bi više brutalnosti i nemira. Pali bismo u neku vrstu varvarstva, srednjovjekovna država ako smo slijedili Agamben i ignorirali virus. Znate li tko se svađa poput Agambena?
Who?
Jared Kushner, Trumpov zet. Znate što je rekao? Bilo je lijepo, u ciničnom smislu. Rekao je: Trump je Covida dobio od liječnika i vratio ga ljudima. Agamben također kritizira nošenje maski. Kaže: “Tiranin je bez lica.”
Poziva se na filozofa Emmanuela Levinasa, koji prepoznaje beskonačnost sebe u licu. Zamagljivanjem lica to bi sada bilo nemoguće. Jer se ne vidi ponor suprotno, apsolutno. Mislim da je to neistina. Sada govorim kao frojdijanac. U psihoanalizi je lice potpuno nevažno. Razgovor licem u lice uvijek je samo preliminarna faza analize. U psihoanalizi ne smije biti kontakta očima. Freud je jasno stavio do znanja da je to jedini način da se osvijetli stvarni ponor “Ja”. Rekao bih: u redu, postoje maske. Ali vrhunska maska je samo lice. Naše lice laže. Oči mogu reći istinu. Ali ne i lice. I dalje možete vidjeti oči, unatoč maski.
Ne bojite li se uopće državne kontrole?
Država kontrolira na ovaj ili onaj način. Kina otvoreno kontrolira. SAD kontroliraju na isti način, samo drugačije. Amerikanci žive samo u iluziji da su slobodni. A što se sada događa? Ljudi se toliko boje aplikacije corona. Kažu: “Država me kontrolira.” Uvijek kažem: Šališ li se sa mnom? Sve velike države to rade već 10 ili 20 godina. Kina to čini, Izrael također, naravno. Jedan izraelski agent tajne službe rekao mi je da se svi razgovori u Izraelu snimaju i ocjenjuju. Julian Assange je to potvrdio: Facebook, Google, sve su te tvrtke surađivale s američkim snagama sigurnosti. S obzirom na ovaj nadzorni aparat, apsurdno je da ljudi sada prosvjeduju protiv relativno bezopasne aplikacije za koronu.
Možete li uopće razumjeti protivnike mjera?
Jedna je dobra stvar: svakodnevni život trenutno nas čini filozofima, iako glupim filozofima. Mislim da je sjajno što postoje ljudi, sasvim normalni prosječni ljudi, koji sada prosvjeduju protiv nošenja maski i uspoređuju maske s njuškama i sebe sa psima. Napokon, oni razmišljaju – možda prvi put u životu – o dostojanstvu i humanosti. Može se samo misliti da je to sjajno. Pandemija je donijela najbolje i najgore u nama. Mnogi liječnici i medicinske sestre riskiraju svoje živote spašavajući živote drugih. Mislim da su ovo primjeri čiste ljepote. Liječnici riskiraju svoje živote ne tražeći pljesak. Citirajući Kanta, “Možeš, jer hoćeš.” Oni to jednostavno čine. Zato kažem da naše dostojanstvo nisu ugrožene zaštitnim mjerama i maskama. Naprotiv: ove mjere su dokaz naše ljudskosti.
Da, u svojoj se knjizi nadate “komunizmu katastrofe” koji bi bio protuotrov za kapitalizam katastrofe. Pišete: država ne bi trebala samo preuzeti puno aktivniju ulogu i organizirati proizvodnju osnovnih predmeta kao što su maske, ispitni pribor i respiratori, oduzeti hotele i druga odmarališta, osigurati životne uvjete onima koji su nedavno postali nezaposleni, i tako dalje na. Sve bi to trebalo učiniti napuštanjem tržišnih mehanizama.
Ili će biti puno gore ili puno bolje. To je u potpunosti na nama. Covid-19 neće jednostavno nestati. Morat ćemo djelovati na nov način, unatoč cijepljenju. Ali moja je najveća briga nešto drugo. Jeste li primijetili temperaturu u Sibiru? U srpnju su tamo izmjerene temperature od preko 35 stupnjeva. Toga bismo se stvarno trebali bojati.
6yka
