Na nekoliko mjesta u Slavonskom Brodu oko kojih je izražena učestalost prolaženja pješaka, od strane grada i njegovih komunalnih službi, postavljene su metalne ploče za izlaganje osmrtnica, parti ili partecetla –objava o čijoj smrti, tiskanih na papiru prepoznatljive grafike. Zaustavljaju se znatiželjni prolaznici ispred panoa kako bi pogledali tko je umro. Čitaju konačnu, posljednju vijest o nečijem životu, vijest da je zauvijek otišao, napustio ovaj svijet, nakon duge ili kratke bolesti, preminuo u Gospodu; čitaju podatke o dobi pokojnika, o mjestu i vremenu ukopa, potpisane od strane tugujuće rodbine. Promatraju parte i katkada među licima i imenima prepoznaju poznate. Tada su iznenađenje i žalost neizrecivi. Ploča postaje mjesto povratka uspomena, koje jedine ostaju žive.Postavljanjem stojećih platformi kao mjesta za tužno informiranje, grad podržava vjekovni običaj da se o smrti ljudi upoznaju njihovi prijatelji, poznanici, susjedi, rođaci i sugrađani. Smrt je, na kraju krajeva, i posao. I parte čije štampanje ima cijenu, moraju biti javno istaknute kao dokaz da je posao obavljen.
U Štamparevoj ulici, preko puta ulaza u gradsku tržnicu s istočne strane, postavljen je pano s namjenom izlaganja osmrtnica. Prije toga, na istom mjestu, u istu svrhu, korišteno je drvo „malih kapaciteta“. Stoga su komunalci odlučili postaviti veću površinu. Ploča je, vidi se to na prvu, napravljena ofrlje, površno, nepromišljeno, jer nema zaslona koji bi osmrtnice koliko toliko štitio od padalina; napravljena je na pješačkoj stazi, aljkavo, kao ni sebi ni svome. Svojim ružnim izgledom, pretrpanošću odnosno nebrigom odgovornih za uklanjanje starih, raspadajućih osmrtnica, ploča upravo ponižava i one koji su na njoj i one koji su ispred nje. Ploča je gradsko ruglo i sramota, prepuštena spontanom, često nepravednom „uređivanju“ od strane pogrebnika i rodbine. Umjesto da civilizacijske tečevine budu ne samo prihvaćene, nego i usavršavane, Brođani svakodnevno svjedoče nepoštivanju dostignutih europskih iskustava, indolenciji zaduženih i kaljanju dostojanstva umrlih. Po detaljima se prepoznaje uglađenost neke sredine. Sudeći po ovom „detalju“ i prostaštvu, Brod je palanka koja ne mari za koegzistenciju s pristojnošću, ljudskošću i ustaljenim načinima čuvanja kulturnog identiteta.
