Inače, kamioni autosmećari odvoze domaćinstvima mjesečno oko 900 litara smeća (maksimalno) za 40 kuna. Znači, autosmećari dolaze četiri puta mjesečno i svaki put svoj dolazak i istovar kanti naplate po deset kuna. A kad građanin sam doveze smeće i sam ga istovari, mora platiti više nego dvostruko od navedene cijene. Naime, građani koji imaju neku vrstu otpada koji količinom prelazi kapacitete njihove kante za smeće (220 litara), mogu ga sami (o)dvesti na odlagalište smeća Vijuš-jug.
S obzirom da sam osobno doživio komunalčeve „stimulativne“ mjere čuvanja okoliša, odlučio sam o tome obavijestiti javnost. Dakle, ispraznio sam šupe, izvršio spremanje kućnog skladišnog prostora kod svojih roditelja, složio otpad i odlučio ga odvesti na Vijuš.. Metal je uzeo susjed koji je u svoju auto-prikolicu natovario preostali dio otpada. Koliko je toga bilo vidi se na fotografiji. Svakako manje od kubika, a da smo se potrudili zgnječiti kutije, bilo bi ga najviše oko pola kubika ili 90 kilograma.
Na samom ulazu otpad se razvrstava u zasebne kontejnere ili ga se, po nalogu službene osobe, vozi na obližni veliki deponij. Blagajnik i dispečer čije ime možete pročitati na računu, odmah je ošacovao količinu i stručno izjavio rekao da ona prelazi jedan kubik, te da odlaganje košta 93,73 kune. Susjed koji ima iskustvo oko dovoženja otpada na Vijuš, upitao je blagajnika i dispećera smeća, imam li ja pravo na besplatno odlaganje, s obzirom da zna da oni građani kojema Higijena odvozi smeća i koji imaju plaćene račune, imaju pravo na besplatno odlaganje barem jednog kubika, a naročito ako dolaze prvi put u životu ostvariti usluge Higijene. Dispečer i blagajnik je odgovorio da to nema veze s vezom i da odlaganje smeća moram platiti.
Po dolasku doma nazvao sam RJ Higijena, na broj 035 266 917, i raspitao se. Ljubazna službenica odgovorila je da građani koji redovito mjesečno plaćaju odvoženje otpada, uz predoćenje uplatnice, imaju pravo godišnje dovesti pet kubika otpada, a da im se ne naplati. Svako daljnje dovoženje smeća na deponij, naplaćuje se po tarifi. Upitao sam ju tko i na koji način vodi evidenciju o tome, jer blagajnik i dispečer od evidencijskog „alata“ ima olovčicu za uhom i mali stolni kalkulator koji izbacuje trakice s odrezanim cijenama, ali nije znala odgovoriti. Posavjetovala me je da o svemu „u ponedjeljak“ upitam Iliju Žanka, rukovoditelja RJ Higijena. A upitat ću ga imam li pravo na povrat novca.
A što piše na službenoj internetskoj stranici Komunalca:
Za radnog vremena odlagališta, građani mogu vlastitim prijevozom dovesti i deponirati otpad. Manju količinu mogu odložiti u kontejnere koji se nalaze na samom ulazu, a veću količinu izravno na deponiju. Na ulazu u odlagalište moraju predočiti osobnu iskaznicu i otpad deponirati na mjesto na koje ih uputi dežurni radnik.
Za građane Slavonskog Broda deponiranje je besplatno.
Besplatno? Osobna iskaznica? Ma, idemo na povjerenje, pa makar i mine prevozili, ali zato će se prihodovati na način tvrtke koja nema konkurenciju. Ili je sve ovo što sam doživio tek izolirani incindent i samovolja blagajnika i dispečera smeća? O čemu god da se radilo, nije stimulativno za građane. Stoga se nije za čuditi što se smeće ostavlja po divljim deponijama.