Čovjeku iz čiste, male ljudske zlobice dođe pomalo žao što se nije baš tako odigralo. Što nije u drugom krugu izbora Ivo Josipović pobijedio s 49,37 posto glasova. Pa da vidimo onda kako bi članak 95. Ustava Republike Hrvatske tumačili u HDZ-u, što bi onda o jedinoj ustavnoj odredbi u kojoj se govori tko biva izabran za predsjednika (onaj koji dobije "većinu svih birača koji su glasovali") govorio, recimo, Vladimir Šeks i bi li tada Grabar Kitarović bilo "jasno o čemu se tu uopće radi".
Oklada? Nit' bi bili snjezi, nit' bi bili labudovi...
Teško je, dakle, vjerovati da ovu nedorađenu i nejasnu ustavnu materiju druga najveća stranka u zemlji ne bi iskoristila za solidno potpirivanje uličnog pritiska na vlast, da se ne bi govorilo o "Jugoslavenima" (ili Hrvatima jugoslavenske nacionalnosti?!) koji ne poštuju ni hrvatski Ustav i udaralo u ratničke bubnjeve iz Savske koji su, na trenutak, ipak utihnuli nakon burnog postizbornog slavlja prošlog vikenda.
No, to je sad samo špekulacija. U ovom nepredvidivom svijetu nije nemoguće ni to da bi se, u slučaju poraza HDZ-ove kandidatkinje s rezultatom manjim od 50 postom pred DIP-om ipak bijelili samo il' snjezi, il' labudovi...
Priča o pobjedi Kolinde Grabar Kitarović, međutim, ima solidna obilježja punokrvnog pravnog skandala, s ozbiljnom ustavnom krizom kao potencijalnim ishodom.
Kriza, međutim, nije ona koja bi mogla nastupiti sad, nakon ovih izbora. Iako je Ustav nedovoljno jasan, čini se da objašnjenja o tome kako se zakonom uređuje način izbora predsjednika u drugom krugu mogu izdržati sumnje o ustavnosti. Uostalom, stvar je i zdravorazumska - od dva kandidata pobjedu odnosi onaj s više glasova. Svakako bi, međutim, za mentalno zdravlje nacije, bilo dobro da se o svemu precizno oglasi i Ustavni sud.
No, skandal nije u pitanju je li pobijedila Grabar Kitarović (kojoj bi, usput, kao i njenoj stranci nevjerojatno išlo u prilog da se izbori ponove jer bi a) na njima pobijedila još uvjerljivije i b) ponavljanje izbora potpuno bi diskreditiralo njihove političke protivnike kao loše izborne gubitnike).
Način preračunavanja glasova u prvom i drugom krugu izbora za predsjednika Republike Hrvatske ono je što je potpuno nevjerojatna i potencijalno vrlo eksplozivna praksa.
Naime, za razliku od, recimo, izbora za čelnike lokalne samouprave, na izborima za predsjednika nevažeći listići malo se broje, pa malo ne broje. U prvom krugu se postotak dobivenih glasova izračunava u odnosu na ukupan broj birača koji su izišli na birališta - dakle, gleda se broj onih zaokruženih rednih brojeva u izbornim materijalima. U drugom krugu, međutim, nevažeći listići uopće ne ulaze u izračun postotka! Zato je i moguće da je rezultat Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu, po tumačenju DIP-a, 50,74 posto. Da se primijenio isti kriterij izračuna kao u prvom krugu, nova predsjednica bi se, međutim, zaustavila na 49,37 posto glasova.
Ovo nije samo teško objašnjiva nelogičnost (DIP tvrdi da tako računaju jer se u drugom krugu drugačije gleda na omjer glasova, no u istoj situaciji, na lokalnim izborima, računaju i nevažeće listiće). Ovo je temelj za potencijalnu ozbiljnu ustavnu krizu.
Jer, nije teško zamisliti situaciju u kojoj neki kandidat na izborima u PRVOM krugu dobije 49,37 posto glasova. Pa mora u drugi krug - iako bi, po pravilima koje prakticira DIP u drugom krugu ta brojka bila iznad 50 posto. I što ako taj kandidat, nazovimo ga, recimo, Milijan Brkić, naposlijetku izgubi u drugom krugu?
Nit' bi imali snjegove, nit' labudove, nit' bi "recimo Milijan Brkić" bio u krivu.
Prilično je jasno da se radi o pravno vrlo eksplozivnoj situaciji. Ustavni sud ne bi smio čekati da ga netko priupita za zdravlje, već bi ovu situaciju trebao jednom zauvijek razriješiti svojom odlukom i/ili javnim pritiskom na političku klasu da se propozicije za izbore razjasne i poravnaju s elementarnom logikom.
Nema, dakle, tog objašnjenja koje može nevažeće (i nepostojeće, jer u brojku onih koji su glasovali ulaze svi koji su pristupili izborima pa makar listiće odnijeli doma) glasove računati u jednom, a ignorirati u drugom krugu istih izbora. Uostalom, lako je moguće da i sami manevar DIP-a kod drugog kruga predsjedničkih izbora pokazuje da se i tamo pomalo pribojavaju članka 95. Ustava RH koji, ponovimo, samo na jednom mjestu jasno govori o tome tko je izabran za predsjednika Republike (a to nije onaj koji ima manje od 50 posto svih glasova). Jer je, primjerice, na lokalnim izborima sasvim moguće - i događalo dosta puta - da netko u drugom krugu pobjedu odnese s manje od 50 posto glasova, što DIP računa i prikazuje bez zadrške (primjerice, Baldasar je postao gradonačelnik Splita sa 49,08 posto glasova u drugom krugu).
Uglavnom - "slučajna država" čini se iz ove perspektive gotovo kao kompliment. Dajte da "recimo Milijan Brkić" postane jednom predsjednik bez ikakvih upitnika. I da se bavimo il' snjezima, il' labudovima.
novilist
Oklada? Nit' bi bili snjezi, nit' bi bili labudovi...
Teško je, dakle, vjerovati da ovu nedorađenu i nejasnu ustavnu materiju druga najveća stranka u zemlji ne bi iskoristila za solidno potpirivanje uličnog pritiska na vlast, da se ne bi govorilo o "Jugoslavenima" (ili Hrvatima jugoslavenske nacionalnosti?!) koji ne poštuju ni hrvatski Ustav i udaralo u ratničke bubnjeve iz Savske koji su, na trenutak, ipak utihnuli nakon burnog postizbornog slavlja prošlog vikenda.
No, to je sad samo špekulacija. U ovom nepredvidivom svijetu nije nemoguće ni to da bi se, u slučaju poraza HDZ-ove kandidatkinje s rezultatom manjim od 50 postom pred DIP-om ipak bijelili samo il' snjezi, il' labudovi...
Priča o pobjedi Kolinde Grabar Kitarović, međutim, ima solidna obilježja punokrvnog pravnog skandala, s ozbiljnom ustavnom krizom kao potencijalnim ishodom.
Kriza, međutim, nije ona koja bi mogla nastupiti sad, nakon ovih izbora. Iako je Ustav nedovoljno jasan, čini se da objašnjenja o tome kako se zakonom uređuje način izbora predsjednika u drugom krugu mogu izdržati sumnje o ustavnosti. Uostalom, stvar je i zdravorazumska - od dva kandidata pobjedu odnosi onaj s više glasova. Svakako bi, međutim, za mentalno zdravlje nacije, bilo dobro da se o svemu precizno oglasi i Ustavni sud.
No, skandal nije u pitanju je li pobijedila Grabar Kitarović (kojoj bi, usput, kao i njenoj stranci nevjerojatno išlo u prilog da se izbori ponove jer bi a) na njima pobijedila još uvjerljivije i b) ponavljanje izbora potpuno bi diskreditiralo njihove političke protivnike kao loše izborne gubitnike).
Način preračunavanja glasova u prvom i drugom krugu izbora za predsjednika Republike Hrvatske ono je što je potpuno nevjerojatna i potencijalno vrlo eksplozivna praksa.
Naime, za razliku od, recimo, izbora za čelnike lokalne samouprave, na izborima za predsjednika nevažeći listići malo se broje, pa malo ne broje. U prvom krugu se postotak dobivenih glasova izračunava u odnosu na ukupan broj birača koji su izišli na birališta - dakle, gleda se broj onih zaokruženih rednih brojeva u izbornim materijalima. U drugom krugu, međutim, nevažeći listići uopće ne ulaze u izračun postotka! Zato je i moguće da je rezultat Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu, po tumačenju DIP-a, 50,74 posto. Da se primijenio isti kriterij izračuna kao u prvom krugu, nova predsjednica bi se, međutim, zaustavila na 49,37 posto glasova.
Ovo nije samo teško objašnjiva nelogičnost (DIP tvrdi da tako računaju jer se u drugom krugu drugačije gleda na omjer glasova, no u istoj situaciji, na lokalnim izborima, računaju i nevažeće listiće). Ovo je temelj za potencijalnu ozbiljnu ustavnu krizu.
Jer, nije teško zamisliti situaciju u kojoj neki kandidat na izborima u PRVOM krugu dobije 49,37 posto glasova. Pa mora u drugi krug - iako bi, po pravilima koje prakticira DIP u drugom krugu ta brojka bila iznad 50 posto. I što ako taj kandidat, nazovimo ga, recimo, Milijan Brkić, naposlijetku izgubi u drugom krugu?
Nit' bi imali snjegove, nit' labudove, nit' bi "recimo Milijan Brkić" bio u krivu.
Prilično je jasno da se radi o pravno vrlo eksplozivnoj situaciji. Ustavni sud ne bi smio čekati da ga netko priupita za zdravlje, već bi ovu situaciju trebao jednom zauvijek razriješiti svojom odlukom i/ili javnim pritiskom na političku klasu da se propozicije za izbore razjasne i poravnaju s elementarnom logikom.
Nema, dakle, tog objašnjenja koje može nevažeće (i nepostojeće, jer u brojku onih koji su glasovali ulaze svi koji su pristupili izborima pa makar listiće odnijeli doma) glasove računati u jednom, a ignorirati u drugom krugu istih izbora. Uostalom, lako je moguće da i sami manevar DIP-a kod drugog kruga predsjedničkih izbora pokazuje da se i tamo pomalo pribojavaju članka 95. Ustava RH koji, ponovimo, samo na jednom mjestu jasno govori o tome tko je izabran za predsjednika Republike (a to nije onaj koji ima manje od 50 posto svih glasova). Jer je, primjerice, na lokalnim izborima sasvim moguće - i događalo dosta puta - da netko u drugom krugu pobjedu odnese s manje od 50 posto glasova, što DIP računa i prikazuje bez zadrške (primjerice, Baldasar je postao gradonačelnik Splita sa 49,08 posto glasova u drugom krugu).
Uglavnom - "slučajna država" čini se iz ove perspektive gotovo kao kompliment. Dajte da "recimo Milijan Brkić" postane jednom predsjednik bez ikakvih upitnika. I da se bavimo il' snjezima, il' labudovima.
novilist
