Na današnji dan 1945. godine u Zagreb su ušli partizani i oslobodili ga.
Građani su odahnuli, ma koliko današnje ustaše lagale o tome. Iz Zagreba su nestali fašisti. I ostade tako do 1990. godine kad je Titov general i partizan presvučen u hrvatinu i demokratinu došao na vlast.
Zahvaljujući njemu i njegovima ova slučajna država danas je pustinja. Ubiše kulturu, pravdu, istinu i četiri i pol milijuna Hrvata i Hrvatica. Otjeraše u svijet sve hrvatsko što može hodati.
Opet imamo ustašiju kojoj je zabranjeno divljanje u Austriji, zato riga mržnju u ovoj dolini suza, nesreće, očaja i beznađa. Hrvatskom, slučajnom državom, danas vladaju kriminalci, po portalima šaraju luđaci opsjednuti nadom da će Hrvatskom opet bauljati u crno obučeni koljači sa specijalnim kamama u krvavim rukama.
Kako su stvari krenule, tko ne brisne, loše mu se piše. Premijer nam je nešto što ništa ne drži pod kontrolom, ministri su lažljivci i lopovi, sabornici i sabornice su debelo plaćeni lajavi neradnici, gradonačelnik Zagreba je suspektni zločinac zato jer je u Hrvatskoj pravda udavljena 1990. godine.
Popovi nam jebu djecu u ime Isusa. Predsjednica je glupača što nije bitno, ali jest tragično. Za građane i građanke Hrvatske nema nade.
Mi koji pamtimo bolje dane slavimo Dan oslobođenja Zagreba. Nekad smo gledali seriju o Zagrebu nepokorenom gradu. Danas gledamo glavni grad države koje nema. A partizana nigdje.
