Želim biti zapamćena po projektu Ruksak (pun) kulture, kazala je Andrea Zlatar Violić gostujući 2013. godine u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 i čovjek je već tada mogao konstatirati da se tu ne radi ni o kakvoj promjeni paradigme u politici kulture, već da ministrica zna da je nemoćna da išta mijenja, pa svjesno mašta o velikoj ostavštini, usput budi rečeno, tuđeg projekta približavanja umjetnosti i kulture djeci i mladima. Koliko god zvučalo blesavo, istodobno je i zanimljivo, jer Hrvatska nikada ranije nije imala ministricu ni ministra koji je toliko ne-narcisoidan da je spreman zamoliti javnost da ga pamti po tuđem djelu, a pogotovo ne po djelu koje nije medijski hit i čiji će se efekti, u najboljoj od svih nestvarno dobrih varijanti, vidjeti tek za desetak godina.
Svakako, želja sad već bivše ministrice kulture očito neće biti uslišena, i to ne zbog toga što s kulturnim ruksakom nije mijenjala paradigmu ni svijet, već samo popunjavala goleme rupe u svom mandatu, nego prvenstveno zato što je 2015. godine sve što je radila i/ili propustila uraditi zasjenila vijest da se osobno kreditirala proračunskim novcima za putne troškove. Zlatar Violić će tako ostati upamćena po tome što je de facto smijenjena zbog političkog nemorala, odnosno zbog političke nekulture.
Dok je ta vijest još bila work in progress mnogi su istaknuli osobnu dimenziju ove tragedije. Budući da se – kako često tvrde – radi o najnevinijoj i ranije najpoštovanijoj ministrici Milanovićeve Vlade, Zlatar Violić nije smjela doživjeti ovakav politički kraj, nego se sama ranije trebala iščupati iz ministarstva ili posegnuti za nekim od rješenja iz paralelnog svemira u kojemu Zlatar Violić, očito, nije živjela.
U realno najboljem mogućem svijetu i svemiru, ministrica, za početak, očito nije imala toliki problem sa stranačkim i političkim tijelima i procedurama u koje se ugnijezdila, koliko bi imalo njezino idealno ja iz profesorske ili znanstvene prošlosti koju svi unisono hvale. Ne znamo je li ovdje dovoljno kazati da je Zlatar Violić dugogodišnja članica HNS-a, pa ću za svaki slučaj podsjetiti na to da je bivša ministrica kulture, na primjer, potpuno upropastila svoj revolucionarni rad na reformi medijskog zakonodavstva, zahvaljujući a) bespogovornoj poslušnosti pred klijentelističkim zahtjevima nadređenih da se udovolji svim zahtjevima velikih izdavača, pa i onome da Vlada nesuvislo smanji PDV na novine čije redakcije imaju statute (slavno uvođenje nagrade za poštivanje zakona) b) klijentelizmu u vlastitim redovima i dodjeli posla izrade medijske strategije po „dobri smo si“ ključu.
Je li ovdje dovoljno kazati da je Zlatar Violić dugogodišnja članica HNS-a? (FOTO: Lupiga.Com)
Ostavimo se, dakle, romantičnih slutnji o raskolu unutar ličnosti, barem dok ne dobijemo nekakav suvisli dokaz da se Zlatar Violić mučila sa sistemom u kojemu se dobrovoljno našla i opstajala tri godine.
Druga je stvar - i za nju stvarno vrijedi isplakati sve suze – to dno od političke muteži ove Vlade koja smjenjuje ministricu kulture jer je zabludjela s putnim troškovima. Svakome tko ovih dana gleda te SDP-ove i HNS-ove talking headse kako se po medijima seriozno uzdižu iznad nedopustivosti grijeha koje je Andrea Zlatar Violić počinila, Ministarstvo bi zdravlja, na primjer, trebalo besplatno dijeliti vrećice za povraćanje, jer je ono jedan od poznatijih krivaca zašto je to političko čerečenje Andreje Zlatar Violić potpuno neprobavljivo.
Zoran je Milanović, recimo, ne trepnuvši kazao da od koalicijskog partnera u čijim je rukama Ministarstvo kulture, očekuje da u „sedam dana riješi taj problem, ako se on zbio, premda on to ne vjeruje“, kao da će se u tih sedam dana po okušanoj biblijskoj recepturi popraviti sve ono što je Milanović bespovratno srušio držeći u Ministarstvu zdravlja svog nestašnog prijatelja. Radi se o ministru koji upravlja financijski najtežim sektorom u zemlji, a koji sam sebi dodjeljuje pare, pokroviteljstva i dopunske poslove, sređuje sobe od 1,2 milijuna kuna, novce za liječenje daje privatnim detektivskim agencijama da vide prisluškuje li ga tko i tako dalje i tako dalje, sve dok ga Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nije dvaput osudilo, a još malo pa će vjerojatno i treći put.
VARGA VARGI: Sam sebi najbolji prijatelj i suradnik
Ako Andrea Zlatar još nije prodrla u zanemarene krajeve zemlje s ruksakom punim knjiga i rasplesanih balerina, Siniša Varga sigurno jest sa svojim pravim pravcatim trilerima u javnom sektoru i neće mu trebati desetak godina da po tome ostane upamćen. Da još danas sretnete samotnjaka s ovcama usred nekog hrvatskog krša i kažete mu „Siniša Varga“, on bi sigurno ceneći kazao „znam ga, to je onaj što je platio sobu 1,2 milijuna kuna“ i deprimirano dodao „šta je onom Milanoviću da ga još drži?“.
Dalje, ne treba oprostiti to što se Milanovićev politički um aktivira samo na korekcije i sankcije, kao da je potpuno nevažno što članovi njegove Vlade i on sam propuštaju raditi i kao da samo nečinjenje nije korupcija. Pogledajmo rad čuvenog Ministarstva zdravlja, ovaj put bez ludorija Siniše Varge:
1. Ne ulazeći u banalnost i primitivnost takve politike, činjenica je da je strateški interes ove Vlade u zdravstvu bio da se smanji proračunski deficit. Kako god, oštrim rezovima, udarcima tupim predmetom, Milanoviću i Liniću je bilo posve svejedno.
2. Činjenica je da je proračunski deficit odmah povećan, nesuvislom intervencijom u doprinose.
3. Činjenica je da su posuđene milijarde kuna za tzv. sanaciju; da su osnovana Sanacijska vijeća, određeni rokovi u kojima ona moraju izraditi prijedlog reforme bolnica i rokovi u kojima ministar mora potvrditi njihove prijedloge i započeti njihovu provedbu.
4. Činjenica je da su za isti posao za 200.000 eura unajmljeni francuski konzultanti.
5. Činjenica je da je sve to bačeno u vodu, zapaljeno, uništeno - Milanoviću, Liniću i Lalovcu je posve svejedno kako - a da se radi o milijardama kuna.
Milanović ne razumije koliki problem s kredibilitetom ima (FOTO: Lupiga.Com)
Nitko zbog ovoga nije smijenjen, čak ni smijenjeni Rajko Ostojić. Ako jedan ministar zdravlja ili prometa nije proveo nijedan navodno strateški projekt, već je za plaću od 18.000 kuna mjesečno njuškao štokove od vrata i tražio prislušne uređaje i ako si propustio sankcioniranje ama baš svakog oblika takvog probisvjetstva, uključivši svog vlastitog, pa čekaj - odakle ti petlja da smjenjuješ ministricu koja je možda (ovo stvarno ne mogu potvrditi ni demantirati) loše iskoristila svojih 770 milijuna kuna i posudila neku sitnež od putnih troškova? Nakon svega, još je i eksplicitno rečeno da sad već bivša ministrica nije oštetila državni proračun.
Uostalom, da se ne lažemo, moralna vertikala koja nije u stanju posrnuti i posuditi proračunske kune, gledajući kako Vlada u kojoj sjedi nemilosrdno baca milijarde, nikada ne bi sjela u takvu Vladu, a kamoli izdržala pune tri godine radeći, ako ništa drugo, ono barem po inerciji. Inercija u kulturi, neka mi svi oproste na ovoj prostoti, skraćuje ljude za neka saznanja, ali što će im ta saznanja ako nisu živi, kako to od njih traži hrvatsko zdravstvo?
Uglavnom, Milanović to niti vidi niti čuje, niti razumije koliki problem s kredibilitetom ima. Jedan je HDZ-ovac u izbornoj godini po medijima prodefilirao s nalazom državne revizije u kojoj piše da je ministrica s proračunskim parama operirala kao sa sitnim markama u vlastitom jastuku i premijer se superiorno podbočio, kao da su takve stvari u njegovoj Vladi čudo tipa Isus i kao da on sam jedva čeka da mu netko ukaže na grešku u curenju svake lipe. HNS isto tako, a imaju pravomoćno osuđenog pobjednika na lokalnim izborima.
U takvom kontekstu, toplo se nadam da će onaj ruksak s početka priče za desetak godina isplivati na površinu, skupa sa svim govnima u kojima danas živimo.
lupiga
