Bez obzira na to tko će sve i zašto zlorabiti krvavi teroristički užas neki dan u moskovskom kazalištu Crocus City Hallu, činjenica je da svijet nema odgovor na inflaciju ekstremne brutalnosti niti ga se trsi naći.
Bez obzira na to tko će sve i zašto zlorabiti krvavi teroristički užas neki dan u moskovskom kazalištu Crocus City Hallu, gdje su četvorica islamskih fundamentalista iz Tadžikistana hladnokrvno kalašnjikovima pobili 133 osobe i teško ili lakše ranili još 154 – a hoće, neljudskost se oglasila netom što je objavljena vijest o masakru – činjenica je da svijet nema odgovor na inflaciju ekstremne brutalnosti niti ga se trsi naći. Taj crni dan u zemlji prokazanoj na proameričkom tzv. kolektivnom Zapadu kao neprijatelj No. One tzv. zapadnih demokratskih vrijednosti i našeg načina života, sic transit, nije prvi niti će biti posljednji ne samo u Rusiji nego ni u samom SAD-u i državama tzv. prve brzine EU-a. Posljedica je to dugih desetljeća kvarnih politika tipa nek’ susjedu crkne krava, kojima su zajednički nazivnik beskrupulozna, imperijalna, megakorporativna posezanja za tuđim (resursima) grubom silom i potiranjem domicilnih vrijednosti utemeljenih na ljudskim potrebama i tradicijama. To je rodno mjesto ekstremnog terorizma, koji bira najjezivije načine „osvete“.
Za masovno ubojstvo ljudi koji u kazalištu mirno sjede i gledaju predstavu potrebno je puno više od nekakve fiksacije ili ugnjetavanjaVrh je sante terorističkog leda to što je iza masakra nedužnih civila u kazalištu u Moskvi stala tzv. Islamska država Khorasan (ISIS-K), odnosno što će i kako iznjedriti u globalnoj javnosti službena istraga ruskih pravosudnih i obavještajnih organa nad četvoricom uhićenih ubojica. U okolnostima već više no dvogodišnjega otvorenog rata SAD/EU/NATO-a protiv Ruske Federacije do posljednjeg Ukrajinca u njihovoj domovini – bez izgleda za skoru pobjedu jedne ili druge strane – proameričkom je tzv. kolektivnom Zapadu i očito gubitničkom ukrajinskom režimu Volodimira Zelenskog (ekstremna korupcija, rastuća vojna apstinencija, smjene u političkom i vojnom vrhu, etc.) itekako u interesu javno prati ruke od umiješanosti u terorizam nad civilima u moskovskom kazalištu i uznemiravanja ruske javnosti netom po predsjedničkoj pobjedi Vladimira Vladimiroviča Putina.
Kremaljskom je pak režimu – bila to dokazana istina ili ne – itekako u interesu oglasiti urbi et orbi kako iza užasa masakra civila u Moskvi stoji, pogotovo ako stoji, Ukrajina u kompi s obavještajnim službama SAD-a, Velike Britanije, Njemačke… Putin je to već dao znati. Četvorica terorista su, službeno je objavio Kremlj, uhićeni cca 400 kilometara od Moskve pri bijegu u Ukrajinu, gdje im je službeni Kijev navodno pripremljen „prozor“ na granici. Uhićena su i sedmorica jataka, koji su im navodno pomagali u napadu na kazalište Crocus City Hall. Prema objavljenim snimcima privođenja uhićenika, od kojih neki nisu bili u dobrom fizičkom stanju, a znajući ponešto o istražnim metodama ruskih obavještajnih te službâ nacionalne sigurnosti, uopće nije u pitanju hoće li Putin vrlo brzo saznati i najsitnije pojedinosti o tomu tko je i zašto, čak poimenično, idejni tvorac masakra, organizator, instruktor i investitor stradanja gotovo 300 ljudi.
Blair-Bushovu je notornu laž platilo životom više od 200.000 Iračana od kojih su 80 posto bili civili – u gradu Al-Fallujahu su Ameri počinili masakr civilnog stanovništva strašniji od ruskog u ukrajinskomu MariupoljuTi nedužni ruski civili nisu imali niti imaju ikakve veze ne samo s ratom u Ukrajini nego ni s fundamentalističkim ciljevima tzv. Islamske države Khorasan da bi brutalno ubijanje moglo biti prihvatljiva poruka. Bilo komu i bilo gdje. Ako se pak dokaže da iza masakriranja nedužnih blizu 300 ljudi, koji su se došli kulturno nadahnuti u moskovskom kazalištu, uistinu stoji strogo pov. komplot (pro)američko-ukrajinskih obavještajnih službâ i terorista tzv. Islamske države Khorasan, onda globalno pada u vodu sve što je civilizirani svijet javno znao o proklamiranima na Zapadu tzv. demokratskim vrijednostima i našem načinu života, beskompromisno suprotstavljenima terorizmu i tzv. autokraciji. Je li slučajno ili ne, tek, vrlo je indikativan tajmnig, samo dan-dva nakon užasa u Moskvi: Zelenski smjenjuje s dužnosti svoga najbližeg suradnika, tajnika ukrajinskog vijeća sigurnosti Oleksija Danilova te na njegovo mjesto postavlja šefa inozemne obavještajne agencije Oleksandra Litvinenka.
Nije upitno to da će uhićeni „mučenici“ tzv. Islamske države Khorasan, koja je službeno preuzela odgovornost za moskovski masakr, htjeli ili ne, pjevati ruskim istražiteljima ama baš sve što budu zahtijevali od njih, pa će i globalno općinstvo možebitno samo između redaka moći zaključiti kako „viši ciljevi“, sic transit, u stanovitim slučajevima podrazumijevaju krvavo bratstvo tzv. demokracija/civilizacija i fundamentalističkog terora. To ne bi bilo ni prvi niti će biti posljednji put, pa… Ljudi s bar prosječnim pamćenjem će se sjetiti razdoblja od 1979. do 1989. godine kada su SAD i tzv. saveznici/partneri milijunima dolara naoružavali talibane u Afganistanu u borbi protiv sovjetske/ruske vojske u 10-godišnjem ratu „protumarksista protiv marksista“, da bi ti isti islamski fundamentalisti, talibani, čak tim istim oružjem, u 20-godišnjem „ratu protiv terorizma“ (2001.-2021.) istjerali SAD i tzv. saveznike/partnere iz NATO-a iz svoje zemlje. Baš kao što su prethodno najurili i Sovjete/Ruse.
Doduše, Afganistan nije ni jedini niti najkarakterističniji primjer krvavoga terorističkog bratstva zapadnih tzv. demokracija, ali i tzv. autokracija, sa zazornim terorističkim skupinama radi postizanja „viših ciljeva“. Što, je li, konspirativno podrazumijeva makijavelizam tipa da su „za ostvarenje cilja dopuštena sva sredstva“. Aktualno, SAD, EU/NATO i ostatak, je li, proameričkog tzv. kolektivnog Zapada – koji se promiskuitetno zaklinju u zapadne tzv. demokratske vrijednosti, međunarodnu pravdu i mir u svijetu, sic transit – besramno pred cijelim globusom izravno politički i oružjem sudjeluju u izraelskom genocidu nad Palestincima u njihovoj stoljetnoj domovini, a u Siriji jednako gnjusno pomažu tzv. pobunjeničke skupine, notorne teroriste, radi rušenja svim (ne)dopuštenim sredstvima tzv. proruskog režima predsjednika Bashara al-Assada. Prethodno pak u Iraku i Libiji – što bi, da mogu, sada rado ponovili u Ruskoj Federaciji – bili su angažirali domicilne terorističke horde da mučki ubiju legitimne lidere međunarodno priznatih suverenih država – Saddama Husseina (2006.) i Muammara al-Gaddafija (2011.).
Afganistan nije ni jedini niti najkarakterističniji primjer krvavoga terorističkog bratstva zapadnih tzv. demokracija, ali i tzv. autokracija, sa zazornim terorističkim skupinama radi postizanja „viših ciljeva“Tzv. Islamska država Khorasan jest ekstremna teroristička organizacija brutalnih metoda djelovanja, koja se koncem 2014. godine pojavila u istočnom Afganistanu, a od tada je izvela niz krvavih napada na džamije u i izvan Afganistana. U dvostrukom bombaškom napadu u Iranu ubijeno je gotovo 100 ljudi. Rujna 2022. godine su ISIS-K-ovi teroristi izveli samoubilački napad na rusko veleposlanstvo u Kabulu, a godinu ranije ubili 13 američkih vojnika i velik broj civila u međunarodnoj zračnoj luci afganistanskoga glavnoga grada za kaotične američke evakuacije iz te zemlje. Tzv. Islamska država Khorasan je navodno dobila ime po starom izrazu za regiju na dijelovima Irana, Turkmenistana i Afganistana.“SAD ima obavještajne podatke koji potvrđuju odgovornost ISIS-a-K za napad na koncertu u Moskvi“, objavio je Reuters izjavu američkog dužnosnika. Navodno je ranije glavni američki general na Bliskom istoku najavio da bi „ISIS-K mogao napasti američke i zapadne interese izvan Afganistana u sljedećih šest mjeseci, moguće bez ikakvih upozorenja“. SAD je navodno upozorio i Rusiju na moguću opasnost, ali ostaje tajnom je li to istina i je li možebitno zatajila ruska obavještajna služba, ako to nije uzela ozbiljno.
Napad u Rusiji je zaprepastio ne samo rusku nego i svjetsku javnost, pa su osobito EU-zemlje tzv. prve brzine (Francuska, Njemačka, Italija…) i Velika Britanija odmah pojačale i inače stroge protuterorističke mjere. Francuski pak predsjednik Emmanuel Macron je izdao nalog svojim obavještajcima da se povežu s ruskim kolegama radi koordiniranog djelovanja protiv te opasnosti, jer je Pariz uskoro domaćin Olimpijskih igara, pa su protuterorističke mjere podignute na najvišu razinu. Zašto napad na Rusiju? Po riječima Colina Clarka iz istraživačke grupe Soufan Centra u Washingtonu, „ISIS-K je fiksiran na Rusiju i već dvije godine često kritizira Vladimira Putina“, a Michael Kugelman iz Wilson Centra u američkom glavnom gradu tvrdi kako „ISIS-K vidi Rusiju kao sudionika u aktivnostima koje redovito ugnjetavaju muslimane“ i da ta teroristička skupina „okuplja militante u nizu srednjoazijskih zemalja koji imaju svoje zamjerke Moskvi“.
U obavještajnim igrama mačke i miša, gdje nitko ne vjeruje nikomu, moguće je da se radi o propustu – čijemu, možebitno se nikad neće doznati? – koji je završio velikom tragedijom i koji upućuje na to da svijet mora djelatno imati tzv. nultu toleranciju na terorizam, da koordinirana globalna preventiva nema alternativu ni u kakvim animozitetima tipa nek’ susjedu crkne krava. Terorizam je terorizam, dogodio se u Moskvi, Rimu, Berlinu, Parizu, Madridu, Londonu… ili u kojemu SAD-ovu megapolisu. Danas u Moskvi ginu nedužni ljudi i padaju u invalidska kolica, a sutra će u Rimu, Berlinu, Parizu, Madridu, Londonu… Baš kao što su jučer.
„Veleposlanstvo SAD-a u Rusiji je još prije dva tjedna upozorilo da ekstremisti planiraju napad u Moskvi, nekoliko sati nakon što je ruska Federalna sigurnosna služba (FSB) objavila kako je spriječila planirani napad na sinagogu u Moskvi u orgaanizaciji militantne sunitske muslimanske ćelija afganistanskog ogranka ISIS-a-K“, objavilo je veleposlanstvo na svojima mrežnim stranicama te reklo da je višekratno pozvalo američke građane da odmah napuste Rusiju zbog tih prijetnji. „Veleposlanstvo prati izvješća po kojima ekstremisti planiraju napade na velika okupljanja u Moskvi, uključivo koncerte, te savjetuje građanima SAD-a da ih izbjegavaju u sljedećih 48 sati.“ Reuters tvrdi da nije jasno jesu li ta dva upozorenja povezana.
Ruska pak obavještajna služba FSB raspolaže podacima o tomu da ISIS-K-ova ćelija djeluje u ruskoj regiji Kalugi kao dio afganistanskog ogranka te želi uspostaviti kalifat u Afganistanu, Iranu, Pakistanu, Turkmenistanu, Tadžikistanu i Uzbekistanu, što im se neće dopustiti. Ruski su specijalci već imali vatrene obračune s tim ekstremistima, koji su, tvrdi FSB, „pružili otpor našim specijalcima te su neutralizirani uzvratnom vatrom. Pronađeno je i zaplijenjeno oružje, streljivo, ali i komponente za izradu improviziranih eksplozivnih naprava“. Očito da akcije FSB-ovih specijalaca protiv islamskih fundamentalista ćelije tzv. Islamske države Khorasan nisu iskorijenile sav taj toksičan korov i da će s militantima još itekako biti krvavog posla.
Zanimljive su neke zapadne tzv. raščlambe i usporedbe po kojima je terorizam u moskovskom Crocus City Hallu svojevrsna kopija videoigre iz 2019. godine „Call of Duty: Modern Warfare“ u kojoj se međunarodne snage za specijalne operacije, predvođene SAD-om i Velikom Britanijom, bore protiv terorističke organizacije Al-Qatala, kojom zapovijeda Zimra. „Kroz cijelu priču“, prenosi Slobodna Dalmacija srbijanski Kurir, „igra prati SAS-ova operativca Johna Mac Travisa (obično nazivanog ‘kapetan Price’) i CIA-ina operativca Alexa. Dio videoigre koji se tiče fiktivnog terorističkog napada na stadion Verdansk odvija se tijekom ranih misija kampanje. Verdansk je grad koji se nalazi u fiktivnoj državi Uzrikstan, koja graniči s Rusijom. Tijekom kampanje, igra prikazuje teroristički napad na stadion Verdansk tijekom utakmice, koji su izveli teroristi Al-Qatala. Cilj napada je počiniti masovno ubojstvo i stvoriti kaos diljem Uzrikstana. Generala je na kraju ubio vođa Al-atala, Imran Zakhaev, tijekom opsade ruskog veleposlanstva u Uzrikstanu.“
Svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je slučajna, često znâ biti titlovano prije prvih kadrova kojekakvih uradaka što ih zapadna video i filmska industrija krčmi po Kugli, a većina – npr. serije filmova o Jamesu Bondu u kojima britanske/američke tajne službe obavezno uzimaju mjeru sovjetskim/ruskim protivnicima u imperijalnom šaketanju po svijetu – gola ideološka i vojna propaganda zapadne „nadmoći“ nad Rusima uopće ne uključuje bilo kakve „slučajnosti“. Ekstremistički sada masakr u Moskvi je neusporedivo veći/složeniji problem globalnog značenja i puno strašnije poruke „nevjernicima“ da bi se netko ozbiljan, pogotovo tajne službe i sustavi nacionalne samozaštite, mogao zadovoljiti sličnostima bilo koje vrsti i vjerovati da se teroristički napadi inspiriraju videoigricama.
Moskva i cijeli svijet pamte talačku krizu od 23. do 26. listopada 2002. – najspektakularniju dotad u povijesti Rusije i Europe – kad je 40 čečenskih militanata napalo Dom kulture Dubrovku za izvođenja mjuzikla „Nord-Ost“ i zarobila više od 900 gledatelja. U toj akciji tzv. Islamske pukovnije za posebne namjene, koju je vodio Movsar Barajev, nećak zloglasnoga vođe militanata Arbija Barajeva, ubijenoga 2001. godine, sudjelovalo je 20 muškaraca i 20 žena. Bili su opremljeni automatskim oružjem, ručnim bombama, samoubilačkim prslucima i tempiranim eksplozivom što su ga rasporedili po zgradi za vrijeme napada. Nakon neuspjelih pregovora, ruski su specijalci tajne službe FSB-Alfa grupe i Vimpel provalili u zgradu i pobili militante sve do jednoga (iako su prethodno bili onesviješteni čini se bezmirisnim/nevidljivim plinom deriviranim od fentanila?) pri čemu je životom platilo i 130 talaca. Još strašniji teroristički napad se dogodio 1. rujna 2004. u školi u Beslanu, gradu u ruskoj republici Sjevernoj Osetiji-Alaniji. Za školske svečanosti u povodu početka nove nastavne godine, tridesetak je čečensko-arapskih terorista-samoubojica zarobilo cca 1300 učenika, roditelja i nastavnika, a nakon neuspjelih pregovora, 3. rujna počinje okršaj s ruskim specijalcima. Rezultat: 331 ubijeni civil (od kojih 160 djece) te 700 ranjenih, 10 specijalaca i 32 terorista (jedan je uhićen).
Europski je sud za ljudska prava 2013. godine proglasio Putinov režim odgovornim za ugrožavanje ljudskih života načinom na koji je izvedena akcija u moskovskom kazalištu Dubrovci. Presuda je došla – slučajno, pa baš 11 godina kasnije? – u vrijeme kada se palilo vatru aktualnog rata SAD/EU/NATO-a protiv Ruske Federacije u Ukrajini, a 2014. godine je uslijedila i ruska aneksija poluotoka Krima. E sad, politička nečovječnost, cijepljena protiv poštivanja međunarodnog prava i empatije za žrtve, uplela je svoje prste. Baš kao što ih upliće i sada, pa nije vjerovati ni Zapadu niti do kraja Rusiji, iako nitko ne poriče pravo Putinovom režimu da se brani od terorizma. Europski je sud tada, je li, postupio kako je postupio, a tada britanski premijer Tony Blair je netom po okončanju talačke krize javno čestitao Putinu. Licemjerno je drukao na to da Rusija ne uloži veto u Vijeću sigurnosti UN-a (rezolucija 1441) već planiranu američko-britansko-savezničku vojnu invaziju na Irak. Za koju je baš Blair u kompi s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom bio izmislio „alibi“: Saddam Hussein raspolaže kemijskim oružjem za masovno uništenje i teroristička je prijetnja cijelom svijetu! Sic transit. Poslije je dokazano da je to bila svjesno plasirana laž.
Blair-Bushovu je notornu laž platilo životom više od 200.000 Iračana od kojih su 80 posto bili civili, u gradu Al-Fallujahu su Ameri počinili masakr civilnog stanovništva strašniji od ruskog u ukrajinskomu Mariupolju, ubili predsjednika Husseina, prisvojili naftne izvore što ih drže i danas te Irak učinili sasvim nefunkcionalnom državom. Jednako kasnije i Libiju, gdje su također ubili legitimnog predsjednika. Sve pod krivotvorenim alibijem tzv. borbe protiv terorizma. Istodobno, izraelski genocidni terorizam nad Palestincima, SAD pomaže oružjem, političkim blokadama svih mirovnih inicijativa u UN-u i drugdje, lažima o tzv. pravu na samoobranu etničkim čišćenjem arapskog stanovništva s njegova pradjedovskog tla…
Moskovska je pak talačka kriza imala vrlo velik odjek u zapadnom svijetu kojekakvim politikantskim tumačenjima nafutranim tzv. teorijama zavjere. Protuputinovskog oduška su si dali i ruska novinarka Ana Stepanovna Politikovskaja, kasnije otrovana u zrakoplovu za Beslan, te bivši sovjetski i ruski obavještajac ukrajinskog porijekla Oleksandar Litvinenko tvrdnjom da je akcija specijalaca protiv čečenskih terorista zapravo bila „operacija pod lažnom zastavom koju je inscenirao FSB radi pridobivanja javne potpore za sve nepopularniji rat u Čečeniji“. À propos, taj je Litvinenko – koji je poput Zelenskog (Vladimir – Volodimir) „domoljubno“ promijenio ime iz ruskog Aleksandar u ukrajinsko Oleksandar – bio 2002. godine iz Rusije pobjegao u Veliku Britaniju i na Zapadu se angažirao kao žestoki Putinov kritičar, da bi u ukrajinskom režimu Volodimira Zelenskog stekao poziciju šefa Vanjske obavještajne službe te predsjedničkim dekretom upravo napredovao na mjesto smijenjenog tajnika Vijeća za nacionalnu sigurnost Oleksija Danilova.
Ima li to ikakve veze s mutnim stanjem, gdje Putin sumnjiči Ukranijnu, SAD, Veliku Britaniju, Njemačku i još neke proameričke im saveznike za umiješanost u krvavi teroristički užas neki dan u moskovskom kazalištu Crocus City Hallu, gdje su četvorica islamskih fundamentalista pobili 133 osobe i teško ili lakše ranili još 154? Možda ima, a možda nema, pokazat će sljedeći tjedni ili mjeseci, ako pak pravu istinu iznova ne sakriju neke, je li, obavještajno-političke igre radi „viših ciljeva“? Indikativni su tajming i sadržaj reagiranja na masakr američkog veleposlanstva u Rusiji, smjene u ukrajinskomu obavještajnom vrhu i činjenica da su Rusi pohvatali žive (i zasad, do kada?) zdrave teroriste, pa… Indikativna je i činjenica da rat u Ukrajini predstavlja sve čvršći gordijski čvor svim zaraćenim stranama, da tzv. veliki izbori u Rusiji, Uniji i SAD-u slute nevjerojatnim preokretima i da eskalira globalni polit-ekonomski nered u svijetu.
U tim se okolnostima čine bajkom o Gargamelu „stručna“ objašnjenja o ISIS-K-ovoj „fiksiranosti na Rusiju“, jer „već dvije godine često kritizira Vladimira Putina“, odnosno kako „ISIS-K vidi Rusiju kao sudionika u aktivnostima koje redovito ugnjetavaju muslimane“. Zato što je Rusija, u obrani sirijskog režima Bashara al-Asada, pobijedila i razbucala ISIS, što je u čečenskom ratu ostavila spaljenu zemlju (to se događa i Ukrajini) te zato što je prethodno ratovala u Afganistanu? Za masovno ubojstvo ljudi koji u kazalištu mirno sjede i gledaju predstavu potrebno je puno više od nekakve fiksacije ili ugnjetavanja, jer inače odaslana poruka nema smisla. A ima li smisla ruska video poruka urbi et orbi – ne samo nekima budućim teroristima izvana ili iznutra – kako specijalci privode četvoricu uhićenih i gotovo namrtvo prebijenih/osakaćenih ubojica iz Dubrovke (jednom su odrezali uho, koje je morao pojesti!): dođete li u ubijati u našu zemlju, provest ćete se gore no da ste aktivirali samoubilački prsluk!? Nema milosti ni za koga.
h-alter
