Gabula je u tome što država opet ne suspreže svoje sumanute apetite, a to nas neće nigdje dovesti. Državni proračun opet raste za novih 8,5 milijardi i evo nas na 140,2 milijarde kuna. Gospodarstvo ostaje enormno opterećeno porezima i davanjima iako ministar financija na kapaljku uvodi neke manje olakšice. To se ne da izdržati


Kad se baci oko na prijedlog proračuna za sljedeću godinu, izgleda da s našim državnim financijama sve ide skoro pa perfektno. Ali ne ide. Ne, ni izdaleka.

Podaci na prvu zvuče optimistično i lako mogu zavarati. Jer, doista se nešto smanjuju deficit i javni dug. Zatim, svim ministarstvima osim turizmu ide više novaca nego ove 2018. Najsretniji je dobitnik Ministarstvo državne imovine kome se apanaža podiže za nevjerojatnih 47 posto.

Ministar financija Zdravko Marić imat će dovoljno za otplate zajmova, proračun mu se u to ime povećava za skoro 22 posto, ukupno na 42 milijarde kuna. Dakle, fond za plaćanje obaveza kreditorima neće biti problem, što ulijeva stanovitu sigurnost u pogledu stabilnosti države.

Vrlo dobro prolaze i ministar graditeljstva Štromar, ministrica vanjskih poslova Pejčinović Burić i ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijela Žalac. Njihovi budžeti za 2019. godinu povećavaju se za od 23,5 do 25,3 posto.

Preko 10 posto više ide ministarstvima gospodarstva, infrastrukture, uprave te zaštite okoliša i energetike. Ne mogu se žaliti ni ostali jer svi mogu potrošiti više nego ove godine, doteći će još i za državna jamstva propalom Uljaniku.

Osim toga, planira se da će Hrvatska dogodine povući 17,5 milijardi kuna iz fondova EU-a, a to je za trećinu više nego 2018. Godišnja članarina koju moramo uplatiti Bruxellesu iznosi 3,7 milijardi, ali zato bismo trebali dobiti četiri i pol puta više.

Dobro zvuči, zar ne? A opet ne valja. Pa kako to?

Ali gabula je u tome što država opet ne suspreže svoje sumanute apetite, a to nas neće nigdje dovesti. Državni proračun opet raste za novih 8,5 milijardi i evo nas na 140,2 milijarde kuna.

Gospodarstvo ostaje enormno opterećeno porezima i davanjima iako ministar financija na kapaljku uvodi neke manje olakšice. To se ne da izdržati.

Zato plaće zaposlenih neće moći bitno rasti, a radne snage već sada nema ni za lijek i iseljavanje se ne smanjuje. U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, hrvatske plaće danas su niže u prosjeku za 3,3 posto.

U Sloveniji, međutim, zaposleni zarađuju 15,1 posto više nego 2008., u Slovačkog 43,5 posto više, a u Bugarskog skoro 94 posto više.

U nedjelju je objavljen tekst u kome se uspoređuje financijsko opterećenje poduzetnika u Hrvatskoj i u Velikoj Britaniji. Neto plaća od 10.000 kuna, našeg poslodavca košta 18.000 kuna, a londonskoga samo 12.000 kuna. Vaš porezni sustav je brutalan, zaključuje britanski autor.

Dakle, država opet ne pojeftinjuje, naprotiv, guta sve više i više. Većih reformi na tom tragu nema, a uz drakonska davanja, za koja dobivamo mizernu uslugu, javne financije spašavaju turizam i bespovratna sredstva iz EU-a.

Pitaš se otkud to da će porezni obveznici za Ministarstvo državne imovine morati zaraditi čak 47 posto više nego ove godine. Kakvi se to bitni projekti tamo planiraju pa im treba toliko više para? A onda vidim da će se to razbludno povećanje uglavnom spiskati na plaće administracije i materijalne troškove. Gospodarstvo ostaje ne rubu živčanog sloma, a Vlada troši kao pijani grof.

 

novilist