Nije on samo arogantni, važnosti vječno gladan muškić koji će parlamentarnoj zastupnici kazati da bulazni, a novinarki prezirno sunuti kako je baš slatka, uvijek izbjegavajući odgovor na postavljeno pitanje, nego zna hrvatski premijer biti i duhovit. I još kako. Pa je zgranutom puku šeretski objasnio da podiže plaće ministrima, državnim tajnicima, zastupnicima u parlamentu i dakako sebi za „sitnih“ 80 posto, jer da je baš to dobar „način da se iskorijeni korupcija“. I sada plaće toj bulumenti činovnika iznose skoro pet tisuća eura, kako ne bi i dalje krali, dok onih milijun penzića u Hrvatskoj životari s nekih tristotinjak eura. Jer oni ne kradu, nego kopaju po kontejnerima. Onda je nedugo nakon tog premijerovog zdravstvenog zahvata u koruptivnu narav hadezeove države u zatvoru završilo nekoliko hadezeovih pajdaša, vječni načelnik neke općine koji je uz ostalo, visokoj plaći unatoč, krao i kamen, pa onda prvi čovjek Hrvatskih cesta, lik na izvoru kriminalnih radnji – izgradnji cesta i mostova, od svega se uzimalo značajno mito, namještali su se izdašni poslovi rodbini i prijateljima, sve dakako članovima partije na vlasti.

Ipak, ovoga puta premijer nije u zoru pred TV ekranom nervozno čupao kosu i gledao hapšenja svojih posilnih, sve je obavljeno vrlo diskretno i bez da se uznemiravalo Padronea, jer je naime banda tjednima ranije obaviještena o hapšenju, uz nalog da imaju odmah dati ostavke na svoje funkcije i još važnije, potpisati papir da prestaju biti članovi HDZ-a. Tako se, vjeruje premijer, notorne kriminalce više ne može vezivati uz njegovu dubinski korumpiranu partiju jer su se oni iz nje, eto, pravovremeno i samoinicijativno ispisali, te pokušava sanirati štetu time što je unaprijed obaviješten o hapšenjima, dok kriminalci na visokim funkcijama imaju dovoljno vremena da se tobože distanciraju od HDZ-a, a i da sakriju dokaze svojih protuzakonitih radnji. Prozirno? Da, kao i toliko toga u autoritarnim društvima gdje se sluša riječ samo velikog vođe koji je koliko jučer urlao, pa potom i zakon donio, protiv zviždača i novinara koji da „selektivno puštaju u javnost stvari iz istrage“. Zatim smijenio državnu tužiteljicu i instalirao svojega drugara na to mjesto, a ovaj ga sada na vrijeme informira koga namjerava hapsiti, u koje doba i kome treba pod nos staviti nalog kojim odstupa iz članstva u partiji i podnosi ostavku na neku visoku dužnost u državi ili parlamentu. Sada više „politički aranžirano i selektivno stvari iz istrage“ – od strane izdajničke opozicije i nekih novinara koje premijer naziva „osovinom zla“ – ne idu prema javnosti nego prema njemu, kako bi onda na vrijeme prevenirao štetu za sebe i svoju kriminalnu družinu.

Naravno, dugotrajna apsolutistička vladavina – a Andreju Plenkoviću i HDZ-u ovo je treći mandat – uvijek se izrodi u golu farsu u kojoj glavni likovi kradu, lažu, lupetaju, postaju komični, ali opasni prostaci, i ne čudi onda što je HDZ za svoga kandidata na skorim izborima za predsjednika države odabrao jednog čudnovatog kljunaša, nekakvog znanstvenika i zagovaratelja Izraela – to je u ovom vremenu strašnog izraelskog ubijanja Palestine i okolnih država baš poželjno – koji je pet i pol godina bio ministar u vladi Ive Sanadera, premijera utamničenog zbog neviđene korupcije svoje i HDZ-ove, partije koja je 2009. i osuđena kao kriminalna organizacija.

Onda je taj Dragan Primorac, inače suvlasnik bogate zdravstvene ustanove, izašao iz HDZ, pa se sada vratio, e kako bi bio „čvrst branik svakoj mogućoj korupciji“ i onda alanfordovski naglasio kako „svi u ovoj državi znaju da je gotovo nemoguće imati na mene bilo kakvu vrstu utjecaja, ako ona nije utemeljena na dobrobiti Hrvatske“, pa zatim: „gadi mi se svaka osoba u RH koja je povezana s korupcijom“, i potom obećao da će kao predsjednik države predložiti izmjenu ZKP-a „da više nikome ne padne na pamet da to čini“.

A bog te vidija, mrmljamo, prisjećajući se istoga lika kojemu se „gadi svaka korupcija“ dok je bio ministar i član vlade osuđenog premijera i šefa HDZ-a, stranke koja je do te 2009. u svaku poru društva: cestogradnju, urbanizam, kulturu, zdravstvo… injektirala virus korupcije i kriminala, čijem suzbijanju nema lijeka, niti će pomoći stalna hapšenja istaknutih hadezeovaca. Tip koji kaže da mu se gadi svaka osoba povezana s korupcijom kandidat je dakle stranke čije ministre, državne tajnike, gradonačelnike… svakodnevno hapse zbog namještanja natječaja i krađe svega što im dođe pod ruku. I dok jurca po Hrvatskoj u predizbornoj vrućici lupeta o ljubavi i zajedništvu, te bi i porez na nekretnine preimenovao u „doprinos domovini“, sjećamo se kako je kao ministar znanosti u vladi HDZ-a otvarao sumnjiva veleučilišta u svakoj hrvatskoj pripizdini, zalagao se za potpunu komercijalizaciju obrazovanja, pa poput pantagane napustio stranku kada je ova proglašena zločinačkom organizacijom.

I taj poslušni lutak, računa premijer, imao bi postati šef države, pa da zajedno budu „čvrst branik svakoj korupciji“.  U to ime predlažem da im taj „branik“ učvrste i dvije notorne barabe, inače braća šefa HDZ-a u Splitu, koji – svjedočim tome iz prve ruke – svim tužbama unatoč, godinama odvaljuju velike površine otoka, kopaju i prodaju skupi kamen. Sve nelegalno, sve kriminalno. Sve spaljena zemlja po prokušanom receptu HDZ-a.

tacno