Recesija u Europi se nastavlja, a Hrvatska ne može ostati izvan toga jer nije otok – pojašnjavao je prošlog tjedna potpredsjednik Vlade Branko Grčić, nakon što je stigla vijest da je Europska komisija u proljetnim ekonomskim prognozama za ovu i sljedeću godinu procijenila da će hrvatski BDP u 2013. pasti za jedan posto, dok je u prognozama prije tri mjeseca predviđala pad od 0,4 posto.
Doista, kada se pogledaju grafovi rasta BDP-a europskih zemalja, može se primijetiti da je nakon potonuća u 2009. i oporavka u sljedećoj godini, od 2011. ponovo krenulo opće usporavanje koje u prognozama obilježava i ovu godinu, pa se u eurozoni očekuje pad BDP-a od 0,4 posto, a na razini cijele Europske unije od 0,1 posto. Hrvatska je s privremenim oporavkom kasnila pa je tek 2011. zabilježila barem nulti rast, no Kukuriku koalicija, koja je pobijedila na parlamentarnim izborima krajem te godine, imala je nesreću da je došla na vlast u trenutku ponovnog usporavanja europskog gospodarstva, što je značajno pogoršalo uvjete za provođenje reformi.
Hrvatska kriza jest duboka zbog unutarnjih razloga i hrvatsko je gospodarstvo zbog vlastite nerazvijenosti među najslabijima u Europi, no zbivanja u okruženju bitno utječu na predznak njegova rasta, što je jasno vidljivo iz spomenutih grafova, gdje hrvatska krivulja naprosto prati opći trend, a posebno trend svojih najvećih vanjskotrgovinskih partnera, o čemu je govorio i Grčić. Prema veličini izvoza najvažniji hrvatski partneri su, redom: Italija, Bosna i Hercegovina, Njemačka, Slovenija, Austrija i Srbija, na koje otpada gotovo 60 posto hrvatskog izvoza, a prognoze za ovu godinu govore da će talijansko i slovensko gospodarstvo i dalje biti u značajnom padu te da će Njemačka, Austrija i BiH bilježiti stagnaciju, dok će jedino Srbija, koja je upravo zabilježila pozitivan kvartal, ostvariti stabilni rast.
Hrvatski su ministri i na posljednjem ProInvestu – prezentaciji Vladinih mjera za oporavak gospodarstva – održanom u utorak u Zagrebu, objašnjavali da bi zemlja trebala temeljiti oporavak na domaćim infrastrukturnim investicijama, priljevu novca za projekte iz EU fondova, stranim izravnim ulaganjima i izvozu. A upravo je hrvatski izvoz prema zakonu spojenih posuda neodvojiv od šireg konteksta, odnosno stanja ekonomija glavnih vanjskotrgovinskih partnera, koji se najčešće nalaze i na popisu zemalja s najvećim izravnim ulaganjima u Hrvatsku.
Udio izvoza roba i usluga u izračunu hrvatskog BDP-a je, ovisno o godini, oko 40 posto, s time da udio izvoza roba predstavlja tek 22-23 posto, što ga čini jednim od najnižih u regiji i Europi, dok blizu 20 posto otpada na usluge, uglavnom turizam. Uvoz usluga je svega sedam posto, no uvoz roba kreće se blizu visokih 35 posto, što u konačnici poništava efekte hrvatskog izvoza u BDP-u. No ipak, dok je uvoz roba lani premašivao 121 milijardu kuna, Hrvatska je i izvezla robe u vrijednosti od 72 milijarde kuna, što ima značajan utjecaj na ekonomiju i predstavlja veliku razliku u odnosu na 55 milijardi kuna, koliko je bilo ostvareno u vrijeme najjačeg udara krize u Europi 2009.
Jedini način da izvoz u budućnosti zauzme veći udio u hrvatskom BDP-u i pomogne njegov ukupan rast, slažu se sugovornici Novosti, jest da se izvozi više proizvoda s većom dodanom vrijednošću, odnosno da se, pojednostavljeno rečeno, umjesto sirovih trupaca počne izvoziti namještaj. O tome koliko su domaće tvrtke orijentirane na strana tržišta nešto govori i podatak da naši najvažniji izvoznici čak četiri petine svojih prihoda ostvaruju – kod kuće.
Ipak, naš sugovornik iz Hrvatske gospodarske komore, koji je iz službenih razloga zamolio da ostane anoniman, navodi da i tu konačno dolazi do pozitivnih pomaka, unatoč deindustrijalizaciji koja traje više od dva desetljeća. Dok u strukturi našeg izvoza i dalje prevladavaju sirovine i poluproizvodi, a u potrošačkim proizvodima smo izloženi ozbiljnoj i jakoj konkurenciji, ipak pada udio “lohn” poslova, odnosno poslova dorade koji su sa 32 posto u 2011. godini pali na 26 posto u 2012. godini. S druge strane, lani je u odnosu na pretprošlu godinu za oko osam posto porastao izvoz kapitalnih dobara, odnosno postrojenja, farmaceutskih i sličnih proizvoda, koji se smatraju robama na koje se valja usmjeriti. Da je riječ o relevantnim brojkama, napominje naš sugovornik, govori i činjenica da je taj izvoz kapitalnih dobara postignut i bez ranijeg doprinosa industrija u restrukturiranju, poput brodogradnje i TLM-a.
No još jedna od manjkavosti hrvatskog izvoza je visok udio uvoznih komponenti u proizvodima koje izvozimo, posebno kad je riječ o kapitalnim proizvodima poput brodova, za što će hrvatska ekonomija teško pronaći supstituciju. Sugovornik Novosti iz HGK kaže kako nije dovoljno samo poboljšati izvozni “miks” kako bismo povećali udio izvoza u ukupnom BDP-u, već je odavno prošlo i vrijeme da domaće kompanije osmisle način za osvajanje novih tržišta, gdje ističe Južnu Ameriku, Kinu i Afriku.
Hrvatska uz Albaniju ima najmanji robni izvoz u regiji prema udjelu u BDP-u, pa je u naprednijim tranzicijskim gospodarstvima, poput češkog i slovačkog, on višestruko veći od Hrvatskog. Ovdje su proizvođači bili fokusirani na domaće tržište na kojem trpe značajnu konkurenciju strane robe, a kako kaže Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, priroda krize ukazuje da se sve zemlje u regiji, pa tako i Hrvatska, suočavaju s potrebom smanjenja domaće potražnje i neutralizacije visokih vanjskih neravnoteža s obzirom da su priljevi stranog kapitala značajno smanjeni.
Što se tiče tradicionalnih partnera, čija ekonomska situacija snažno utječe na Hrvatsku, gostovanje Zorana Milanovića prije dva tjedna kod Richarda Questa na CNN-u pokazalo je kako i premijer zna gdje se nalazimo, ako mu već nisu poznate točne brojke. Tako je puno nade u tom razgovoru položio u Italiju kao glavnog hrvatskog vanjskotrgovinskog partnera, kao što je i njegov kolega Grčić imao velika očekivanja od Slovenije, ali, avaj. Prema predviđanjima Eurostata, statističkog ureda Europske komisije, nakon lanjskog pada od 2,4 posto Italiju i ove godine čeka pad BDP-a od 1,3 posto, a najnovije prognoze Međunarodnog monetarnog fonda još su gore i predviđaju joj pad od 1,5 posto.
O tome govori i Hrvoje Stojić, direktor odjela istraživanja u Hypo banci, koji potvrđuje značaj oporavka hrvatskog izvoza za mogući izlazak iz recesije, ali je zabrinut za ekonomsku situaciji u Italiji. Koliki je značaj Italije govori podatak da je od spomenute 72 milijarde kuna ukupnog izvoza Hrvatske samo u tu zemlju lani otišlo 11 milijardi kuna. Pretkrizne 2008. godine to je bilo više od 13 milijardi kuna. No Talijani su sada, navodi Stojić, jedva uspjeli sastaviti vladu, čime su nakratko zadovoljili očekivanja tržišta, odnosno ulagača koji na financijskim tržištima trguju dionicama kompanija i državnim obveznicama osluškujući makroekonomske podatke i bilo država. Novi talijanski premijer Enrico Letta najavio je kako je štednji u Italiji kraj, što bi moglo pozitivno utjecati i na hrvatski izvoz u tu zemlju, ali Stojić kaže kako se boji da bi tržišta ipak mogla natjerati Italiju na daljnju provedbu mjera štednje i restrukturiranja gospodarstva, kako bi se talijanska država i dalje mogla relativno povoljno zaduživati u inozemstvu.
Slično je i u Sloveniji, jedinom tradicionalnom hrvatskom izvoznom tržištu iz Jugoslavije koje je već u EU, a koje je lani primilo 6,2 milijarde kuna hrvatske robe. Slovenija se politički donekle uspjela stabilizirati formiranjem vlade premijerke Alenke Bratušek, no nakon pada od 2,3 posto u 2011. godini Eurostat joj predviđa daljnji pad od dva posto i u ovoj godini. U skladu s tim su i podaci HNB-a o izravnim ulaganjima Slovenije u Hrvatsku, koji su za posljednje dvije godine negativni, a kako tamošnje tvrtke i državne banke imaju velike potrebe za svježim kapitalom, teško je očekivati da će se i na tom planu nešto promijeniti.
S ulaganjem u Hrvatsku 2012. posustala je i Njemačka. Njemačka, u koju je Hrvatska lani izvela 7,4 milijarde kuna, i Austrija, u koju je izvezeno 4,7 milijardi, još uvijek nisu u recesiji, ali su im neki od ključnih pokazatelja gospodarske aktivnosti zapali u recesijski teritorij, što ni Hrvatskoj ne daje puno razloga za optimizam u situaciji globalne krize potražnje. Uzme li se u obzir da je turizam oblik izvoza usluga na domaćem terenu, a da su sve spomenute zemlje ujedno i među glavnim emitivnim zemljama za hrvatski turizam, imamo dodatnih razloga za brigu.
Iako na Njemačku znatno utječu kretanja u Europi, ona svoje glavne ekonomske bitke bije u Kini, gdje svoj udio ponovno pokušava povećati Japan, koji je s tim ciljem ove godine proveo devalvaciju valute, nakon čega mu je porastao izvoz na kinesko tržište, na račun Njemačke. Usporavanje njemačkog rasta prema Eurostatu predviđeno je na samo 0,4 posto ove godine, a austrijskog, čiji graf od izbijanja krize gotovo u potpunosti slijedi njemački, na 0,6 posto. Što se tiče izravnih ulaganja, Austrijanci su Hrvatskoj lani donijeli 643,2 milijuna eura, od ukupnih 973,3 milijuna eura, a po tome su bili na prvom mjestu i gledano ukupno u posljednjih 20 godina, s gotovo sedam milijardi eura ulaganja, što pokazuje važnost austrijskog gospodarstva za hrvatsko.
Stojić ukazuje i na činjenicu da se ove godine na europsko turističko tržište, nakon nekoliko ljeta s uličnim nemirima, vraća i Grčka, pa je za očekivati novi cjenovni rat na Mediteranu, što će biti nepovoljno za hrvatske hotelijere koji su lanjski rast prihoda u dobroj mjeri temeljili na dizanju cijena usluga. Zbog svega navedenog, Stojić računa s padom BDP-a između jedan i čak dva posto ove godine.
Ne treba zaboraviti da je BiH, s lanjskim hrvatskim izvozom od 9,2 milijarde kuna, na drugom mjestu liste naših najvećih partnera, odmah iza Italije, a da je iza spomenutih zemalja na šestom mjestu Srbija sa 3,1 milijardu kuna. Srbija je ovih dana proglasila izlazak iz recesije, pa joj i MMF predviđa ove godine rast od dva posto, dok se za politički nestabilnu BiH predviđa stagnacija ili tek blagi oporavak. Iako je pogotovo BiH, što pokazuje volumen trgovine, gladna za hrvatskom robom, mjesec dana prije ulaska u EU raspršene su iluzije da će hrvatska diplomacija u posljednji čas sklopiti sporazume koji bi ublažili negativne efekte izlaska iz CEFTA-e, pa će trebati tek utvrditi koje su se kompanije na vrijeme uspjele pozicionirati u BiH i Srbiji preuzimanjem tamošnjih tvrtki i premještanjem pogona. Zasad je poznato da, uz dugo etablirani Kraš, Agrokorove tvrtke te Vindiju i Dukat, u zadnji čas pogone u BiH seli Gavrilović, a debelo za njima kaskaju Podravka i Adris.
Eventualni europski oporavak, koji bi prema prognozama mogao uslijediti 2014., trebao bi povući i hrvatsko gospodarstvo, no Hrvatskoj se i u narednoj godini predviđa rast od samo 0,2 posto u odnosu na 1,4 posto na razini Unije. Hrvatska prati trend europske krize, ali su njeno kašnjenje i bitno slabiji rezultati od europskog prosjeka ipak uvjetovani iznutra, što je, naravno, onaj drugi, za Vladine politike daleko važniji dio cijele priče.
Izvoz Hrvatske u milijardama kuna u 2012. prema najvećim partnerima
DRŽAVA
2012. godina
Italija
11 063 748
Bosna i Hercegovina
9 227 182
Njemačka
7 431 033
Slovenija
6 219 441
Austrija
4 723 178
Srbija (i kasnije Kosovo)
3 654 579
