Božo Petrov i Nikola Grmoja su dužni kazati imena i podastrijeti čvrste dokaze o svemu što izgovore o akterima prljavih igara, ako su uistinu odigrane, a očito nisu. Koaliranje radi upravljanja državom, tzv. „preuzimanje odgovornosti“, nije privatna prćija (pre)ambicioznih aspiranata radi uhljebničke podjele izbornog plijena. To je javna odgovornost prema 4,3 milijuna građana. Sve pregovore HDZ&SDP&Most o konstituiranju nove vlasti moralo se voditi javno. Pred očima građana. Izravnim tv-prijenosom. Baš zato što postoji politička i svaka druga odgovornost vladajućih za budućnost zemlje, svi žitelji imaju ustavno pravo znati tko za pregovaračkim stolom i kakvim kartama igra
Marijan Vogrinec
„Mande, muž ti se kurva s Franinon Luce!“
„!?“
„Eee, oni žuti mulac njiovo je dite, nis znala!?“
„Oklen ti to, Mare, da se moj Tonći kurva s Luce i okolo pravi dicu?“
„Znan.“
„Oli si ga uvatila na Lucinu lancunu? Reka ti je?“
„Nisan, al sumnjan da se Tonći kurva s Franinon Luce. Ostavit ga kad je taki.“
„Mare, oš ti pred njin kazat da se kurva i da je Lucin mulac njiovo dite?“
„Neću.“
Valjda je Mostov glasnogovornik Nikola Grmoja načuo izmišljeni dijalog svojih dokonih sugrađanki s mosta preko Neretve, pa je brže-bolje obnarodovao špijunski triler političko-kurvanjskog sadržaja. Ali s podjelom u kojoj su dobila uloge zvučna glumačka imena. Tonćija glumi Zoran Milanović/SDP, Luce je tehnički ministar policije Ranko Ostojić, a Mostov šef Božo Petrov igra navodno prevarenu Mande. Za sebe je Grmoje, ZNA SE, rezervirao ulogu Mare. Sadržaj koji, autoru neočekivano, upravo bučno nasmijava publikum, ukratko glasi: Milanović je zloporabio položaj tehničkog premijera te naručio od Ostojića tajno policijsko praćenje i prisluškuje Petrova. To se, drže scenaristi boza-trilera, izvrsno naslanja na nikad dokazanu optužbu da su „neki ljudi iz SDP-a i koalicije Hrvatska raste“ tajno, Petrovu iza leđa, pokušali pridobiti „neke Mostove saborske zastupnike“ da podrže Milanovićevu opciju za sastavljanje vlade.
Naravno, Grmoje javno prznaje da nema dokaza za tvrdnju da je tajna služba, PNUSKOK ili tko drugi iz represivnog aparata pratio/prisluškivao njegovog šefa. Ali on – sumnja da je tako. Sumnja na osnovi „indicija“, ali ne navodi ni jednu. Tek spominje sadržaj anonimne predstavke saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost (koji još nije ni konstituiran!), gdje se nepoznati netko nabacuje zloporabnim blatom na Milanovića, Ostojića i SDP. Opet bez dokaza. Kao u „telefonskom slučaju“ zbog koje izmišljotine je Božo Petrov bjanko darovao Tomislavu Karamarku 15 zastupničkih mandata. Time i debelo izigrao ne samo svojih oko 320.000 birača nego i većinu građana te navukao na sebe i Most isti javni prijezir kakav su kusali vukovarski stožeraši, politikantski kler „Crkve u Hrvata“ i, osobito, šatoraši Đure Glogoškog.
Juriš na politikantskoj kljusadi
Je li Grmojina izmišljotina pokušaj popravljanja štete u trenutku kad se Petrov i nogama i rukama grebe ne bi li u novoj konstelaciji vlasti baš Mostu pripao resor policije i tajnih službi? „Nikakvog tajnog praćenja/prisluškivanja Bože Petrova nije bilo“, odrezao je Ostojić. „Ako gospodin Petrov ima muda, neka se sučeli sa mnom na bilo kojoj televiziji, pa ćemo vidjeti tko koga prati“. Petrov ni abera, a Grmoja – prepotentno za običnog glasnogovornika kompromitiranih mostovaca i bezobrazno, neprimjereno ophođenju među ljudima i prosječnog kućnog odgoja – izazivački valja gluposti. „Neka se gospodin Ostojić sa mnom suoči; gospodin Petrov ima važnijeg posla u sastavljanju nove vlade“, kaže. „Predlažem da se sučeljavanje održi u stanu gospodina Kotromanovića, zavjese po izboru.“
Podrugljiva aluzija na sastanak svojedobnog mostovca Drage Prgometa i Zorana Milanovića u stanu ministra obrane Ante Kotromanovića, pred prozorom na kojem nije bilo zavjesa, pa su (naručeni?) paparazzi snimili „konspiraciju“ da bi je Petrov uzeo kao izliku za izbacivanje Prgometa s Mosta. Demokratski. Bez da je pokušao čuti što o tome ima reći Prgomet. Očito je Petrovu i autsajderu Grmoji udarila „slava“ u glavu, pa na politikantskoj kljusadi jurišaju na vjetrenjače. Traže kruha nad (izborno nezasluženom) pogačom: čak trećinu udjela u novoj vlasti, a unose u nju samo 15 od 151 saborskog mandata. I time omogućuju Karamarku i HDZ-u kilavu saborsku većinu.
Skupina nepoznatih lokalnih marginalaca, grubo naplavljena na politički sprud nezadovoljstvom građana HDZ-om&SDP-om, halabuči o „reformama“, „redu u državi“, „političkom poštenju“, „preuzimanju odgovornosti“ i tako nekim svijetlim perspektivama, a onda se već dva mjeseca čoporativno prešetava Zagrebom i podalje od oka javnosti halapljivo grebe za fotelje. Pače, želi arbitrirati u državi. A Hrvatska nije Metković. Niti će ikad biti. Nije ni multinacionalna korporacija tipa Oreškovićeve Teve. Dosad u RH još neiskušan državni pokus s provincijskim „reformatorima“ Bože Petrova i „domoljubnim stručnjakom“ iz Kanade Tihomirom Oreškovićem, koji ne zna hrvatski, a tupi kada (ni)je vrijeme ćirilici u Vukovaru.
U trenutku „stanja nacije“ dramatičnom samom po sebi, i špicli padaju na tjeme. Vrije javna scena. Špijuni, progonitelji i progonjeni, zavjere, pozivi na tv-dvoboje, praćenja (nadri)političara, riječi protiv riječi… Svjetski spomenici kriminalističkog pera Agatha Christie, Georges Simenon, Raymond Chandler, Arthur Conan Doyle, Dorothy L. Sayers… zajedno nisu do gležnja mašti i jeziku samo Nikole Grmoje, a gdje su tek ostali iz koalicije HDZ&Most, službeno zvane sporazum. Ima Hrvatska natprirodno pametnih i darovitih, samo što drugi do njih malo drže.
Foto: Denis Jerković / CROPIX
Božo Petrov i Nikola Grmoja su dužni kazati imena i podastrijeti čvrste dokaze o svemu što izgovore o akterima prljavih igara, ako su uistinu odigrane, a očito nisu. Koaliranje radi upravljanja državom, tzv. „preuzimanje odgovornosti“, nije privatna prćija (pre)ambicioznih aspiranata radi uhljebničke podjele izbornog plijena. To je javna odgovornost prema 4,3 milijuna građana. U poslijeizbornim okolnostima, kad je bipolarna utakmica između HDZ-ove i SDP-ove momčadi završila neriješenim rezultatom, 56 (plus tri mandata dijaspore – 56 (plus tri mandata IDS-a), sve daljnje pregovore HDZ&SDP&Most o konstituiranju nove vlasti moralo se voditi javno. Pred očima građana. Izravnim tv-prijenosom. Baš zato što postoji politička i svaka druga odgovornost vladajućih za budućnost zemlje, svi žitelji imaju ustavno pravo znati tko za pregovaračkim stolom i kakvim kartama igra. SDP-ova koalicija Hrvatska raste je tražila tu otvorenost javnosti, ali su Božo Petrov i Tomislav Karamarko bili odlučno protiv. Javnost nema što viriti u „tuđe karte“. Njezino je da ubaci glasačke listiće na biralištima i sljedeće se četiri godine pokrije ušima po glavi. I točka.
Zato je sada i moguća notorna bezobraština kojom Grmoja grmi na odlazeći vlak s SDP-ovom vlasti. Nisko i nečasno, ali indikativno za poteze i ponašanje što će tek uslijediti. I što se može očekivati od 23-člane vlasti različitih interesa. Grmojin istup potvrda je nevesele činjenice da su demokraciju još jednom zvučno pljusnuli baš oni koji se njome, reformama i transparentnošću političkog čina najviše hvale. Zašto je Mostu najviše stalo do ministrovanja tajnim službama i policijom, može se samo nagađati. Pritisak na Karamarka ili strah da izostanak nadzora nad tim resorom ne naškodi, ako postoji, „političkoj hobotnici Bože Petrova“? O njoj je portal Dnevno.hr objavio 1. prosinca 2015. zaprepašćujuće podatke, a ministar Ostojić ih skinuo s interneta i podijelio novinarima.
Ostojić time pokazuje nervozu, tvrdi Grmoja; to je „opskurni portal“ i „sad sam još uvjereniji da su moje sumnje opravdane“. Kaže da je dao policiji ime i telefonski broj „čovjeka koji me je obavijestio“ o tajnom praćenju/prisluškivanju Petrova. O rigidnom desničarenju Dnevnog.hr može se naveliko i naširoko, ali zašto Grmoja nije još prije mjesec dana opovrgao istinitost objavljenih zastrašujućih navoda, sporna imena i prezimena, adrese u inozemstvu, OIB-e, brojeve putovnica… Ako je i zerica istine o postojanju nevjerojatne kriminalne hobotnice u Metkoviću, s krakovima na širem području RH, uza što se povezuje ime gradonačelnika Bože Petrova, hrvatska politika je u gadnoj gabuli.
Patriotska liga traži istragu
Ne samo zato, što diskvalificira svakog tko je možebitno povezan s navodnim pranjem novca, poreznim utajama i dugovima, nekretninskim malverzacijama, klijentelističkim poslovanjem stranih državljana, nezakonitim postupcima, uništavanjem službenih dokumenata, itd. nego i zato što postoji realna opasnost da kraci organiziranog kriminala kobno dohvate i još neopljačkane državne resurse. Vrijedne stotine milijarda eura narodnog novca. „Tajna osoba iz sjene Bože Petrova je državljanin Republike Irske Niall Leacy“, tvrdi portal, a ne „samozatajni zamjenik (gradonačelnika Metkovića, op. M.V.) Nikola Grmoja ili pak don Martin Vidović koji mu je posudio novac za kupnju kuće“.
Skupine građana iz neretvanske doline okupljenih u Patriotsku ligu Kule Norinske i Pojezerja izvijestila je sve državne institucije – uključujući USKOK, DORH, pa i HDZ-ovu predsjdnicu RH – o šokantnim navodno činjenicama o kriminalu u Metkoviću u prošle dvije i pol godine.gradonačelnikovanja Bože Petrova. Nitko nije reagirao. Ostojić je mogao reći javnosti je li represivni aparat išta (u)činio na osnovi te prijave. Morao je.
„S obzirom da razmjeri ovog kriminala sežu u razdoblje Sanaderove vladavine, a protežu se i do danas i počinju i u periodu kada je obavještajnom službom ravnao Tomislav Karamarko“, piše Dnevno.hr, „s pravom se postavlja pitanje, je li ta služba tada bila nesposobna ili je zataškavala ovaj kriminal, jer je teško oteti se dojmu da je lako sakriti višemilijunske transfere i ovakav opseg kupoprodaje nekretnina, koji seže do razmjera površine jedne države EU (površina veća od Luksembourga) i više od toga.“
Koincidencija ili ne, Tomislav Karamarko i Božo Petrov sada su na zajedničkom strateškom zadatku: postrojavaju novu državnu vlast. Do kraja idućeg tjedna, kažu, imat ćemo imena, za početak – 20 veličanstvenih. Grmoja grmi na Ostojića i SDP, javnost mu se podrugljivo smije. Što nas sve skupa čeka sutra? Uglavnom ništa dobro.
tacno
Marijan Vogrinec
„Mande, muž ti se kurva s Franinon Luce!“
„!?“
„Eee, oni žuti mulac njiovo je dite, nis znala!?“
„Oklen ti to, Mare, da se moj Tonći kurva s Luce i okolo pravi dicu?“
„Znan.“
„Oli si ga uvatila na Lucinu lancunu? Reka ti je?“
„Nisan, al sumnjan da se Tonći kurva s Franinon Luce. Ostavit ga kad je taki.“
„Mare, oš ti pred njin kazat da se kurva i da je Lucin mulac njiovo dite?“
„Neću.“
Valjda je Mostov glasnogovornik Nikola Grmoja načuo izmišljeni dijalog svojih dokonih sugrađanki s mosta preko Neretve, pa je brže-bolje obnarodovao špijunski triler političko-kurvanjskog sadržaja. Ali s podjelom u kojoj su dobila uloge zvučna glumačka imena. Tonćija glumi Zoran Milanović/SDP, Luce je tehnički ministar policije Ranko Ostojić, a Mostov šef Božo Petrov igra navodno prevarenu Mande. Za sebe je Grmoje, ZNA SE, rezervirao ulogu Mare. Sadržaj koji, autoru neočekivano, upravo bučno nasmijava publikum, ukratko glasi: Milanović je zloporabio položaj tehničkog premijera te naručio od Ostojića tajno policijsko praćenje i prisluškuje Petrova. To se, drže scenaristi boza-trilera, izvrsno naslanja na nikad dokazanu optužbu da su „neki ljudi iz SDP-a i koalicije Hrvatska raste“ tajno, Petrovu iza leđa, pokušali pridobiti „neke Mostove saborske zastupnike“ da podrže Milanovićevu opciju za sastavljanje vlade.
Naravno, Grmoje javno prznaje da nema dokaza za tvrdnju da je tajna služba, PNUSKOK ili tko drugi iz represivnog aparata pratio/prisluškivao njegovog šefa. Ali on – sumnja da je tako. Sumnja na osnovi „indicija“, ali ne navodi ni jednu. Tek spominje sadržaj anonimne predstavke saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost (koji još nije ni konstituiran!), gdje se nepoznati netko nabacuje zloporabnim blatom na Milanovića, Ostojića i SDP. Opet bez dokaza. Kao u „telefonskom slučaju“ zbog koje izmišljotine je Božo Petrov bjanko darovao Tomislavu Karamarku 15 zastupničkih mandata. Time i debelo izigrao ne samo svojih oko 320.000 birača nego i većinu građana te navukao na sebe i Most isti javni prijezir kakav su kusali vukovarski stožeraši, politikantski kler „Crkve u Hrvata“ i, osobito, šatoraši Đure Glogoškog.
Juriš na politikantskoj kljusadi
Je li Grmojina izmišljotina pokušaj popravljanja štete u trenutku kad se Petrov i nogama i rukama grebe ne bi li u novoj konstelaciji vlasti baš Mostu pripao resor policije i tajnih službi? „Nikakvog tajnog praćenja/prisluškivanja Bože Petrova nije bilo“, odrezao je Ostojić. „Ako gospodin Petrov ima muda, neka se sučeli sa mnom na bilo kojoj televiziji, pa ćemo vidjeti tko koga prati“. Petrov ni abera, a Grmoja – prepotentno za običnog glasnogovornika kompromitiranih mostovaca i bezobrazno, neprimjereno ophođenju među ljudima i prosječnog kućnog odgoja – izazivački valja gluposti. „Neka se gospodin Ostojić sa mnom suoči; gospodin Petrov ima važnijeg posla u sastavljanju nove vlade“, kaže. „Predlažem da se sučeljavanje održi u stanu gospodina Kotromanovića, zavjese po izboru.“
Podrugljiva aluzija na sastanak svojedobnog mostovca Drage Prgometa i Zorana Milanovića u stanu ministra obrane Ante Kotromanovića, pred prozorom na kojem nije bilo zavjesa, pa su (naručeni?) paparazzi snimili „konspiraciju“ da bi je Petrov uzeo kao izliku za izbacivanje Prgometa s Mosta. Demokratski. Bez da je pokušao čuti što o tome ima reći Prgomet. Očito je Petrovu i autsajderu Grmoji udarila „slava“ u glavu, pa na politikantskoj kljusadi jurišaju na vjetrenjače. Traže kruha nad (izborno nezasluženom) pogačom: čak trećinu udjela u novoj vlasti, a unose u nju samo 15 od 151 saborskog mandata. I time omogućuju Karamarku i HDZ-u kilavu saborsku većinu.
Skupina nepoznatih lokalnih marginalaca, grubo naplavljena na politički sprud nezadovoljstvom građana HDZ-om&SDP-om, halabuči o „reformama“, „redu u državi“, „političkom poštenju“, „preuzimanju odgovornosti“ i tako nekim svijetlim perspektivama, a onda se već dva mjeseca čoporativno prešetava Zagrebom i podalje od oka javnosti halapljivo grebe za fotelje. Pače, želi arbitrirati u državi. A Hrvatska nije Metković. Niti će ikad biti. Nije ni multinacionalna korporacija tipa Oreškovićeve Teve. Dosad u RH još neiskušan državni pokus s provincijskim „reformatorima“ Bože Petrova i „domoljubnim stručnjakom“ iz Kanade Tihomirom Oreškovićem, koji ne zna hrvatski, a tupi kada (ni)je vrijeme ćirilici u Vukovaru.
U trenutku „stanja nacije“ dramatičnom samom po sebi, i špicli padaju na tjeme. Vrije javna scena. Špijuni, progonitelji i progonjeni, zavjere, pozivi na tv-dvoboje, praćenja (nadri)političara, riječi protiv riječi… Svjetski spomenici kriminalističkog pera Agatha Christie, Georges Simenon, Raymond Chandler, Arthur Conan Doyle, Dorothy L. Sayers… zajedno nisu do gležnja mašti i jeziku samo Nikole Grmoje, a gdje su tek ostali iz koalicije HDZ&Most, službeno zvane sporazum. Ima Hrvatska natprirodno pametnih i darovitih, samo što drugi do njih malo drže.
Foto: Denis Jerković / CROPIX
Božo Petrov i Nikola Grmoja su dužni kazati imena i podastrijeti čvrste dokaze o svemu što izgovore o akterima prljavih igara, ako su uistinu odigrane, a očito nisu. Koaliranje radi upravljanja državom, tzv. „preuzimanje odgovornosti“, nije privatna prćija (pre)ambicioznih aspiranata radi uhljebničke podjele izbornog plijena. To je javna odgovornost prema 4,3 milijuna građana. U poslijeizbornim okolnostima, kad je bipolarna utakmica između HDZ-ove i SDP-ove momčadi završila neriješenim rezultatom, 56 (plus tri mandata dijaspore – 56 (plus tri mandata IDS-a), sve daljnje pregovore HDZ&SDP&Most o konstituiranju nove vlasti moralo se voditi javno. Pred očima građana. Izravnim tv-prijenosom. Baš zato što postoji politička i svaka druga odgovornost vladajućih za budućnost zemlje, svi žitelji imaju ustavno pravo znati tko za pregovaračkim stolom i kakvim kartama igra. SDP-ova koalicija Hrvatska raste je tražila tu otvorenost javnosti, ali su Božo Petrov i Tomislav Karamarko bili odlučno protiv. Javnost nema što viriti u „tuđe karte“. Njezino je da ubaci glasačke listiće na biralištima i sljedeće se četiri godine pokrije ušima po glavi. I točka.
Zato je sada i moguća notorna bezobraština kojom Grmoja grmi na odlazeći vlak s SDP-ovom vlasti. Nisko i nečasno, ali indikativno za poteze i ponašanje što će tek uslijediti. I što se može očekivati od 23-člane vlasti različitih interesa. Grmojin istup potvrda je nevesele činjenice da su demokraciju još jednom zvučno pljusnuli baš oni koji se njome, reformama i transparentnošću političkog čina najviše hvale. Zašto je Mostu najviše stalo do ministrovanja tajnim službama i policijom, može se samo nagađati. Pritisak na Karamarka ili strah da izostanak nadzora nad tim resorom ne naškodi, ako postoji, „političkoj hobotnici Bože Petrova“? O njoj je portal Dnevno.hr objavio 1. prosinca 2015. zaprepašćujuće podatke, a ministar Ostojić ih skinuo s interneta i podijelio novinarima.
Ostojić time pokazuje nervozu, tvrdi Grmoja; to je „opskurni portal“ i „sad sam još uvjereniji da su moje sumnje opravdane“. Kaže da je dao policiji ime i telefonski broj „čovjeka koji me je obavijestio“ o tajnom praćenju/prisluškivanju Petrova. O rigidnom desničarenju Dnevnog.hr može se naveliko i naširoko, ali zašto Grmoja nije još prije mjesec dana opovrgao istinitost objavljenih zastrašujućih navoda, sporna imena i prezimena, adrese u inozemstvu, OIB-e, brojeve putovnica… Ako je i zerica istine o postojanju nevjerojatne kriminalne hobotnice u Metkoviću, s krakovima na širem području RH, uza što se povezuje ime gradonačelnika Bože Petrova, hrvatska politika je u gadnoj gabuli.
Patriotska liga traži istragu
Ne samo zato, što diskvalificira svakog tko je možebitno povezan s navodnim pranjem novca, poreznim utajama i dugovima, nekretninskim malverzacijama, klijentelističkim poslovanjem stranih državljana, nezakonitim postupcima, uništavanjem službenih dokumenata, itd. nego i zato što postoji realna opasnost da kraci organiziranog kriminala kobno dohvate i još neopljačkane državne resurse. Vrijedne stotine milijarda eura narodnog novca. „Tajna osoba iz sjene Bože Petrova je državljanin Republike Irske Niall Leacy“, tvrdi portal, a ne „samozatajni zamjenik (gradonačelnika Metkovića, op. M.V.) Nikola Grmoja ili pak don Martin Vidović koji mu je posudio novac za kupnju kuće“.
Skupine građana iz neretvanske doline okupljenih u Patriotsku ligu Kule Norinske i Pojezerja izvijestila je sve državne institucije – uključujući USKOK, DORH, pa i HDZ-ovu predsjdnicu RH – o šokantnim navodno činjenicama o kriminalu u Metkoviću u prošle dvije i pol godine.gradonačelnikovanja Bože Petrova. Nitko nije reagirao. Ostojić je mogao reći javnosti je li represivni aparat išta (u)činio na osnovi te prijave. Morao je.
„S obzirom da razmjeri ovog kriminala sežu u razdoblje Sanaderove vladavine, a protežu se i do danas i počinju i u periodu kada je obavještajnom službom ravnao Tomislav Karamarko“, piše Dnevno.hr, „s pravom se postavlja pitanje, je li ta služba tada bila nesposobna ili je zataškavala ovaj kriminal, jer je teško oteti se dojmu da je lako sakriti višemilijunske transfere i ovakav opseg kupoprodaje nekretnina, koji seže do razmjera površine jedne države EU (površina veća od Luksembourga) i više od toga.“
Koincidencija ili ne, Tomislav Karamarko i Božo Petrov sada su na zajedničkom strateškom zadatku: postrojavaju novu državnu vlast. Do kraja idućeg tjedna, kažu, imat ćemo imena, za početak – 20 veličanstvenih. Grmoja grmi na Ostojića i SDP, javnost mu se podrugljivo smije. Što nas sve skupa čeka sutra? Uglavnom ništa dobro.
tacno
