apatija
ispija jeftino lager pivo pohlepnim gutljajima,
briše sijede brkove lijevim rukavom jakne,
i gleda kroz mene u neko nepregledno ništa;
izgovori kako su još samo snovi nepredvidljivi,
jer za sve ostalo unaprijed zna kako dolazi i odlazi.
iz njegovog stava da je oslobođen užitka očekivanja
i priželjkivanja, naslućujem optužbu protiv drugih.
teško je prihvatiti istinu da za nezainteresiranost
za svijet oko sebe i u sebi krivicu snosiš sam,
teško je preuzeti krivnju za gubitak volje za traganjem.
lako je prepustiti se snoviđenjima, vjerovanju u nedostižno.
mira furlan
na putovanju prema teritoriju
kozmopolitske čovječnosti,
na putu koji vodi k nadi utopije,
u potrazi za aktivnim zaklonima
od nametanja masovnog podložništva,
svojeglavo dosljednu i strastvenu
miru furlan, pokušali su zaustaviti
nasilni huškači, plaćenici, klevetnici,
povodljivi prolaznici i oni s kojima
je nekad dijelila putnička uvjerenja.
podmetnuli su nogu njenoj putnoj
groznici, ali nisu slomili njen duh čežnje –
oslonac ravnoteže otporan na izdaje.
vjetar
dok prijeteći fijuče kroz škure,
dok se samo sluti kakve ima planove,
i kolika mu je snaga,
vjetar je tjeskoba;
ako uspije otvoriti krila prozora,
prodrijeti u sobu, podignuti zavjese,
bučno ispuniti zrak divljim mirisima,
vjetar je sumanutost.
ustajem, provjeravam prozor.
neka zviždi, neka traje nespokojstvo,
ali ne bih podnio prisustnost mahnitosti.
Spremna
Snenu, zanemarenu, mekoputnu,
ne bude glasovi i zraci svjetlosti;
doziva ju ritam dodira za igru mutnu
izvođenja dokaza o izdržljivosti.
Spremna za provjeru, s nakanom
da bude uslužna, vlažna, blistava,
nadmeće se s nepredvidivim vulkanom,
koji izbacuje bijelu lavu, a ona usisava.
