Sramota na stratištu

Kosti stotinjak tisuća ili i više nedužnih žrtava ustaškog konc-logora u Jasenovcu - najstrašnijeg i najvećeg nacifašističkog stratišta u jugoistočnoj Europi u Drugom svjetskom ratu - ničim nisu zaslužile toliku količinu nezrelosti, inata i bešćutnosti kakvu "komemorativno" demonstriraju službeni/državni potomci njihovih egzekutora i sunarodnjaka u RH. U čije ime i kakvim porukama o zlu koje se više nikad ne bi smjelo ponoviti - a hoće, prvom prigodom kad ljudi nahvao (dum Marin) sa strane opet bace neoglodanu kost razdora među mržnjom obnevidjele Balkance - već treću godinu zasebno komemoriraju Židovi, pa Srbi, SABH i SDP, a dan poslije državno izaslanstvo s predstavnicima Roma, na čelu s premijerom i - bez predsjednice RH? Kolinda Grabar-Kitarović, što je jednako politikantska manipulacija žrtvama ustaškog genocida, osobno bira dan kada će sama položiti vijenac na željezničke pragove u kripti Bogdanovićeva Kamenog cvijeta i upisati pijetet u spomen-knjigu posjetitelja.

Ove je godine, opet navodno inkognito, jer se režirana medijska pompa i pozvane tv-kamere valjda ne računaju, došla pod ruku s predsjednikom Hrvatskog helsinškog odboraIvanom Zvonimirom Čičkom. A taj je kontroverzan i nabusit bivši student-prorektor u doba Maspoka i neuspješan političar u RH, odradio i posao njezina izaslanika u nedjelju na službenoj komemoraciji podno remek-djela srbijanskog umjetnika Bogdana Bogdanovića, za Miloševićeva ludila 1990-ih anatemiziranog u Beogradu - "ustaše". Radi hinjene pijetetske ravnoteže, koju više od ičeg determinira njezino neutemeljeno uvjerenje o krvavoj ustaškoj krilatici Za dom spremni" kao o starom hrvatskom pozdravu (sic), Grabar-Kitarović od lani jednako inkognito - pod budnim očima buljuka tv-kamera i novinara - odlazi položiti vijenac i odati počast i onima, koji su 1941.-1945. genocidno progonili, mučili, pljačkali, palili i ubijali najviše Srbe, pa Židove, Rome, nepoćudne Hrvate i druge.

"Žrtva je žrtva", kaže predsjednica, koja je u osnovnoj i srednjoj školi, kao i premijer Andrej Plenković, markirala s nastave krvave povijesti tzv. NDH i Drugog svjetskog rata na Balkanu. Da tih dvoje, danas najodgovornijih za stanje svjetonazorskog i ideološkog nereda u zemlji, nisu markirali s rečene nastave, znali bi tko je svibnja 1945. i zašto pobijedio, a tko izgubio rat, i tako se postavili. Javno, jasno, bez dvojbe i muljanja o nekakvoj - pomirbi nepomirljivog/ih. To je oksimoron, kao i onaj ismijani još 1990-ih mikserFranje Tuđmana za partizanske, ustaške i kosti njihovih žrtava, zajednički pomirbeni spomenik u Jasenovcu. Bolesna glupost, jer antinacifašizam i nacifašizam su kao vatra i voda. Ne idu zajedno. Nema pomirenja između partizana i ustaša, a niti su nacifašizam i komunizam "jednako zlo jednakih totalitarizama".

Nema šanse. Ne mogu Grabar-Kitarović i Plenković komunicirati pomirbene bajke, a malim prstom ne maknuti kako se Hrvatska - za koju su, "kažu, preuzeli odgovornost - ne bi sramotila pred američkim veleposlanikom Robertom Kohorstom i savezničkim zemljama pobjednicama nad Hitlerovom koalicijom čak trima zasebnim kolonama u odavanju počasti jasenovačkim žrtvama. Koketiranje HDZ-ove državne vlasti s notornim proustaštvom, s potomcima i fanovima tzv. NDH, s pobijeđenim u Drugom svjetskom ratu nacifašizmom, njegovim insignijama i duhom glavni je, jedini razlog zašto politički i intelektualni predstavnici hrvatskih Srba, Židova, Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, SDP, preživjeli logoraši i njihovi potomci te lijevo-liberalna javnost ne žele komemorirati obljetnicu proboja uznika iz konc-logora zajedno s državnim izaslanstvom. Osim saborskog zastupnika Roma Veljka Kajtazija, koji je svake godine uredno u - službenoj državnoj koloni.

Veleposlanik Robert Kohorst nije želio komentirati novinarima što misli o tom raskolu, a predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković se "nada kako će dogodine u Jasenovcu biti samo jedna kolona". A neće. Jer se Plenković, zajedno sa svojim predsjednikom tzv. povjerenstva za bolju prošlost akademikom Zvonkom Kusićem neće usuditi svom snagom stati na žulj proustaškoj desnici u RH. Prevedeno, neće ukloniti ustašku krilaticu Za dom spremni sa svih HOS-ovih ploča u zemlji, uključivo onu u šumi Trokut uz cestu Novska-Lipik-Pakrac, kod odvojka za srpsko selo Kričke. Ta ista skandalozna ploča koju je HOS postavio na zid dječjeg vrtića u Jasenovcu, na zgradi u kojoj je kapo konc-logora Vjekoslav Maks Luburić držao svoj stožer. Što će s HOS-ovom crnom zastavom, koja također prkosno promiče Za dom spremni i vikom tisuća nezrelih navijača na stadionima koji skandiraju ustašku krilaticu?

Što će sa stotinama grbova veteranskih udruga na kojima je tropleterom stilizirano ustaško ušato U i šahovnica bijelog početnog polja? Što će s isto takvim zastavama na javnim mjestima? Što će s pravim tsunamijem grafita na fasadama i prometnim znakovima po cijeloj zemlji s ušatim U i križem među krakovima? Što će se ustaškim parolama po zidovima, čak na pravoslavnim sakralnim objektima? Što će s govorom proustaške mržnje u kojekakvim kloaka medijima, itsl.? Predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus u nedjelju je rezignirano primijetio u kultnom HRT-ovom tv formatu Nedjeljom u dva (Nu2)Aleksandra Stankovića da je od 25.000 Židova prije rata u Hrvatskoj, ustaški režim preživjelo manje od 4000 i da se stariji ljudi, koji se sjećaju atmosfere uoči 1941. godine ozbiljno plaše ovog što se događa u RH.

"Morate znati da većina ljudi koja je u logorima proživjela strahote nikad nije dobila nikakvu odštetu, a ustaše koji su se vratili dobili su mirovinu. Situacija u Hrvatskoj je sve gora", kazao je Kraus. "Postala je ksenofobna početkom kampanje Kolinde Grabar-Kitarović i Tomislava Karamarka." Na službenoj HRT-ovoj internetskoj stranici se pojašnjava: "Naveo je kao primjer postrojavanje stranke i Dražena Keleminca (tko je taj, osim što su mediji svojedobno pisali da je obiteljski nasilnik, op. a.) i 'prosvjed u Savskoj protiv Mirjane Rakić'". (Pro)ustaškog je duha pustio iz boce Franjo Tuđman u osvit 1990-ih i sad više nema boga koji će ga vratiti pod čep. Ekstremna emigracija je (vidi knjigu Tomislava JakićaNisam zavijao s vukovima, Sarajevo 2010.) obilno financirala HDZ, Tuđmanov dolazak na vlast i Domovinski rat."

Tuđman je širom otvorio vrata RH notornim ustaškim ratnim zločincima Dinku Šakiću (kapo u Jasenovcu) sa suprugom Nadom, Vinku Nikoliću ili zloglasnom Ivi Rojnici... Tog je dubrovačkog stožernika Rojnicu, kojeg je prijatelj Ante Pavelić odlikovano u tzv. NDH "za zasluge u ustaškom pokretu", Tuđman također odlikovao "za zasluge" za RH (sic), imenovao veleposlanikom RH u Argentini te na pritisak razumne okoline odmah povukao imenovanje... Ustaškoj je djeci i unucima, predanoj ideji HR=NDH-2 otvorio unosne/utjecajne pozicije u HDZ-ovoj politici i državnim službama. Gojka je Šuška zadržao kao svoju desnu ruku, a među "perspektivnim nadama HR=NDH-2" se našao i Davor Ivo Stier, unuk traženog za izručenje s jugoslavenske liste ratnih zločinaca, ustaškog pukovnika Ivana Stiera, itsl.

Vagon knjiga debljine one o Baracku Obami (5472 stranice) indonezijskog autora Damiena Dematrae, 1500 stranica deblje od zbirke Agathe Christie o Miss Marple, zapasala bi neslavna storija o tome zašto je Hrvatska danas tu gdje jest i takva kakva jest, zašto najviši dužnosnici nemaju pojma što cijeli antinacifašistički svijet - osim RH - slavi 9. svibnja pod časnim nazivom Dan Europe ili Dan pobjede, odnosno zašto tri međusobno zaziruće komemoracije svjedoče o režimu neprijateljskom vlastitoj pozitivnoj prošlosti.

Predsjedničin izaslanik pri Plenkovićevoj koloni, koju su bojkotirali legitimni predstavnici najbrojnijih žrtava ustaškog genocida i koja je bila najkraća, Ivan Zvonimir Čičak kazao je novinarima da su tolike podjele u društvu "sramota za Hrvatsku", da je "sramota za Hrvatsku ovakva važnijim osobama nikad siromašnija kolona" i da će "predsjednica biti na komemoraciji u Jasenovcu kad bude jedna kolona". A to će biti, kaže mudar puk - kad na vrbi bude grožđe raslo.

"Ako želite jednu kolonu, uklonite ustaške simbole iz javnog života i spriječite daljnje krivotvorenje novije hrvatske prošlosti", poručio je Ognjen Kraus. "Tzv. NDH je bila zločinačka tvorevina. Samo u logoru Jasenovcu ubijeno je najmanje 80.000 ljudi među kojima 20.101 dijete. Tzv. NDH je jedina u Europi, uz Njemačku, imala rasne zakone." I jedina je, uz nacističku Njemačku, u konc-logoru Jasenovcu počela graditi krematorije za spaljivanje žrtava ustaškog genocida. Takav režim i njegove strašne posljedice u četiri godine međunarodno nepriznate strahovlade ne smije se promicati. Nije normalno ni to da država tolerira proustaškom dijelu Katoličke crkve slaviti svake godine, već četvrt stoljeća, mise zadušnice u Zagrebu (u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici) i Splitu za najvećeg među ustaškim zločincima, poglavnika tzv. NDH Antu Pavelića. Kakve su to poruke? Kome?

Kakve poruke i kome odašilje državni vrh svake godine službenom posjetom ustaškoj komemoraciji - do prije godinu-dvije notornom ideološkom derneku - na Bleiburškom polju, gdje su britanski saveznici svibnja 1945. izručili Titovim partizanima šarenu masu domaćih kvislinga iz svih krajeva i naroda bivše Jugoslavije, koji su bezglavo bježali na Zapad ne bi li izbjegli ruku pravde. Znali su od kakve odgovornosti bježe i kakav su krimen počinili. Plenkovićeva vlast od lani je saborskom odlukom preuzela pokroviteljstvo nad Bleiburgom - nad Jasenovcem ne! - pa će uzeti 500.000 kuna iz džepa poreznih obveznika. Koga su pitali? Nikog. Koga je braniteljski ministar Tomo Medved pitao smije li građanima uzeti 30.000 kuna i dati proustaškoj skupini, koja se trsi "dokazati" kako je konc-logorski kompleks u Jasenovcu zapravo bio ladanjsko mjesto za uživanje i oporavak ne-Hrvata i nekih Hrvata? Nikog. Pokojnog Antu?

Sve one mračne i krvave priče o Jasenovcu su "komunističke/četničke izmišljotine kako bi se Hrvatima nabila kolektivna krivnja". Onih 86,28 statističkih posto priznaju samo vjersku kolektivnu krivnju - istočni grijeh. Od začeća, pa do naravne smrti. A to što se na širem jasenovačkom području i preko Save, Gradina na obali BiH, još može iskopavati ljudske kosture, žrtve ustaškog malja i kame, to je također "komunistička obmana", jelte. Povijesni krivotvoritelji će reći da su to "hrvatske žrtve s Bleiburga" što su ih "Titovi zločinci" zakopali u Jasenovcu budući da je "logor radio još dvije godine po svršetku Drugog svjetskog rata", 1946. i 1947., "a možda i 1948." Ludilo. I onda se Grabar-Kitarović, Plenković i Jandroković ne srame javno maštati o jednoj koloni i nekakvom pomirenju ustaša i partizana? To će isto ponoviti uskoro na Bleiburgu i opet se neće ni zacrvenjeti u licu niti će vidjeti karakteristične insignije tzv. NDH.

Nije baš bez vraga nedjeljni žalac srbijanske persone non grata u RH Aleksandra Vulina: "Njemačka je to završila. Rekla je 'kajemo se za zločine iz Drugog svjetskog rata'. Državni vrh ne dolazi u Mauthausen položiti vijence na grobove strijeljanih logorskih čuvara, a Hrvatska to radi u Bleiburgu. Teško je otići u Jasenovac na groblje poklane djece, a poslije toga u Bleiburg na groblje koljača te iste djece. Dok god ne shvate da to nije moguće, kako da ih ne podsjećate na to. Nas boli svako ovo podsjećanje, ali netko već jednom mora reći - 'kajemo se, nećemo u Bleiburg ići polagati vijence na grobove ustaša'".

U tom kontekstu, ali i u odnosu na izričitu ustavnu ogradu države RH od tzv. NDH, licemjerno može zazvučati zapis Kolinde Grabar-Kitarović u jasenovačkoj knjizi dojmova, dva dana prije službene komemoracije: "Republika Hrvatska kao demokratska država, nastala na zasadama svih pozitivnih vrijednosti povijesne borbe hrvatskoga naroda za slobodu (što je za tu borbu pozitivno na Bleiburgu? Ništa - op. a.), među kojima je i antifašizam, bespridržajno osuđuje zločine (zašto se ustručava determinirati/napisati ustaške zločine? - op. a.) počinjene u ovom logoru te s poštovanjem trajno čuva sjećanje na sve njegove stradalnike, u jedinstvenoj opredijeljenosti za poštovanje ljudskih prava svih svojih građana, kao jedinstva napretka i mira". Nepoznato je tko joj je od 150 savjetnika na Pantovčaku podvalio proustaški neologizam bespridržajno. I to nasred ustaškog gubilišta!

Ta riječ ne postoji u hrvatskom standardnom jeziku niti ju itko rabi u svakodnevnom govoru, nego je plod istog nadričistunskog uma koji je za tzv.HNH skovao munjovoz za tramvaj, brzoglas za telefon, krugoval za radio... Ili 1990-ih zrakomlat i vrtolet za helikopter. U samom jeku ustaške strahovlade, pametan je puk na tom valu čišćenja svega "nehrvatskog" našao i zamjenu za mađarsku usvojenicu kočijaš - visokosjedeći podrep gledeći konjoregirac. Što je previše ni s kruhom ne valja. Ni na Bleiburgu, a u Jasenovcu pogotovo. Bespridržajno!? Sic. I to napiše poliglotkinja koja će uskoro, ako baš ne bude smaka svijeta, primiti doktorat znanosti? Čemu spominje "ljudska prava svih građana", a nema petlje to isto reći tzv. Crkvi u Hrvata, koja je bezočno provalila u državno dvorište i nedopušteno harači već četvrt stoljeća.

Ponaša se kao politička stranka s 86,28 posto članova pa, jelte, ima "legitimitet" diktirati vladi i parlamentu zakone i mjere - sve u ime "tradicionalnih kršćanskih vrijednosti", "volje hrvatskog naroda", neskriveno i proendehazijskih sentimenata. "Milija mi je ustaška kapa od partizanske", svojedobno je bubnuo i ostao živ onaj redikulozni svećenik s HDZ-ovog skupa u Splitu.

Zadrti fan, valjda, Stepinčevih protukomunista koji su uoči oslobođenja Zagreba i bijega ustaške vlasti pred rukom pravde prema Bleiburgu sakrili (fra Radoslav Glavaš) u grobnicu ispod oltara u franjevačkoj crkvi na Kaptolu 36 sanduka zlata opljačkanog žrtvama ustaških konc-logora. Koji su u Nadbiskupskom dvoru skrivali 1945. zloglasnog Ericha Lisaka, ustaškog pukovnika/rasa koji se preko Trsta ilegalno ubacio u Hrvatsku ne bi li s nepostojećim postrojbama tzv. križara dizao ustanak (sic) Hrvata protiv radi nove vlasti. Stepinčev nadbiskupski dvor u Zagrebu bio je organizacijski punkt, koji je tih poratnih godina sklanjao i organizirao bijeg na Zapad zločincima u habitu i civilu.

Ta "tajna ideološka (tzv. protukomunistička) veza" Crkve i političke desnice itekako je godinama prisutna i u odnosu prema ustaškom konc-logoru u Jasenovcu. Nikad se u kripti Kamenog cvijeta za službene komemoracije nije došao pokloniti neki od najviših "pastira" te vjerske družbe. Zašto? Za razliku od Bleiburga, gdje Crkva svake godine šalje svoju moćnu biskupsku reprezentaciju, kojoj ne smeta proustaška atmosfera, u Jasenovcu se pojavljuju lokalni svećenici, iznimno neki regionalni biskup (npr. Antun Škvorčević iz Požege).

Čemu tako nedostojan odnos? U Jasenovcu, uključivo iksti broj nepopisanih koji su izravno iz stočnih vagona otjerani pod kamu ili malj na Savi, ubijeno je više od 100.000 nedužnih zato što su bili druge nacije, vjere, svjetonazora, seksualne orijentacije..., a na samom Bleiburškom polju nitko nije ubijen. Kardinal Josip Bozanić tek će rujna 2009. godine voditi hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije, ali u jasenovačkoj župnoj crkvi, te - kad se već tamo našao, i kazao da se nije došao nikom i ni za što ispričavati, jer "Crkva nije sudjelovala u zlu" - posjetio je i Spomen-područje.

"Zlo nije apstraktno, ono je uvijek konkretno, dogodilo se na određenome mjestu i po određenim ljudima", istaknuo je u homiliji u župnoj crkvi. "Ovdje se ne može ostati ravnodušan prema patnjama nanesenim žrtvama ovoga logora. Ovdje, duboko suosjećajući s nedužnim žrtvama, taj osjećaj patnje čovjeku daje pravo na molitveni krik: 'Bože, oslobodi nas od zla!'" Je li Kraljevstvo nebesko dovoljno veliko i za one s jasenovačkih polja smrti i za zločince koje su u četveroredima vodili natrag, na mjesta zločina. Od kojih su, doduše neki i nezasluženo, skončala po zub-za-zub-oko-za-oko presudi partizanskog prijekog suda, kodnog imena: deseti bataljun.

No, Bleiburg nije i nikad neće biti isto što i Jasenovac. Fra Tomislav Filipović nadimkom Majstorović - majstorski je klao, hvalio ga je autor nadimka, konc-logorski kapo Vjekoslav Maks Luburić - nije isto što i svećenik zagrebačke crkve sv. Marka. Prvog se Crkva nije odrekla, drugog jest. Je li Nebo jednako prijateljsko i krvavom habitu fra Filipovića i čistom vlč. Rittiga. Ako jest, onda je neusporedivo moralnije biti duboko Dolje.

Žrtva jest žrtva, ali nisu sve žrtve zaslužile isti pijetet, isti vijenac, istu svijeću i isto - Nebo. To je ključna razlika između Jasenovca i Bleiburga, koju trenutna HDZ-ova državna vlast ne želi razumjeti. I zato će i ubuduće imati ne samo tri, možda i više kolona. I zato već ima cijeli pokret protiv sebe, koji grubo gazi Istanbulsku konvenciju jer ne želi ista ljudska prava za različite "od nas", koji traži zabranu potpomognute medicinske oplodnje, slobode pobačaja, kontracepcije, svjetonazorski uvjetovanog školstva, eliminaciju građanskog odgoja, promjenu izbornog zakonodavstva kako bi Željka Markić, Kristina Pavlović, Vincent John Batarelo, Đuro Glogoški i takvi mogli s vrha vlasti određivati kako ćemo disati svi mi ostali, što ćemo jesti, koliko se puta na dan moliti, kada seksati, koliko i kako "voljeti Hrvatsku", itsl.

I dok su premijer Plenković i njegov parlamentarni šef Jandroković mrmljali navodno molitve u kripti Kamenog cvijeta Bogdana Bogdanovića, policija se u obližnjoj Uštici hrvala s proustaškim redikulom Draženom Kelemincem, kapom onih nespremnih za dom "crnaca" s Trga bana Jelačića u Zagrebu, koji je s devetoricom istomišljenika u dva automobila jurio minirati državnu komemoraciju u Jasenovcu. Unatoč primjeni sile i Keleminčevom uhićenju - "zbog kršenja javnog reda i mira te suprotstavljanja i vrijeđanja policijskih službenika" - dvojica njegovih su pobjegla organima reda te u Jasenovcu, baš pred zgradom s koje je skinuta sporna HOS-ova ploča, razvili crnu Za dom spremni zastavu. Policija o tome navodno nije imala pojma, ništa nije vidjela, pa će - tvrdi ministar Davor Božinović - reagirati na dojavu i snimak, koji su čim se performans dogodio objavili svi važniji mediji.