U sivoj omaglici pod vazda urednom frizurom Majde Burić dugo su se vodili burski ratovi što je žešća i opakija uvreda, rusoljubno ili srboljubno srce, ali nakon teške i dugotrajne rovovske borbe, boj su ipak izvojevali dobri, stari Srbi
Sva je prilika da Majda Burić nije baš među najoštrijim noževima u HDZ-ovoj ladici. Shvatio je to i njezin stranački šef Andrej Plenković, mada slutimo da je s tom činjenicom upoznat i ranije, pa ju je pred kamerama praktički natjerao da se ispriča saborskoj zastupnici Radničke fronte Katarini Peović zbog izjave da ima 'srboljubno srce'. Kaže Plenković, 'nije Majda tako mislila', a ni sam sebi ne vjeruje.
U sivoj omaglici pod vazda urednom frizurom Majde Burić dugo su se vodili burski ratovi što je žešća i opakija uvreda, rusoljubno ili srboljubno srce, ali nakon teške i dugotrajne rovovske borbe, boj su ipak izvojevali dobri, stari Srbi. Burski su se ratovi vodili zbog nalazišta dijamanata, a za ljubnu Burićevu dijamanti su dužnosnička mjesta. Pa se tako naša srčana Majda domislila, 'ajde, što se ne bih malo iskazala, nikad ne znaš kad će zatrebati kakav državni tajnik ili se isprazniti neka druga foteljica' pa se u toj vjeri požurila samonominirati i pokušala približiti stranačkom oltaru. I malo mašila fudbal jer se čak i šef javno, doduše nježno, u rukavicama, ograđivao od njezinih ljubavnih ispada.
Ono što će ostati enigma tokovi su svijesti kojima je Majda Burić došla do zaključka da bi 'srboljubno srce' mogla biti uvreda za bilo koga normalnog i pristojnog. Uvreda bi svakako bila da je nekome na nos nabila da svim srcem ljubi Miloševića, Arkana, Mladića, Karadžića, Plavšićku ili bilo kojeg od ratnih zločinaca iz 90-ih ili čak i Vučića danas, ali - ne, naša je Majda na umu točno imala baš svakog Srbina ikada igdje i za nju od srboljubnog srca ultimativnije i strašnije uvrede, prokazivanja i poniženja nema. To što nema kapacitete razlikovati agresorske i diktatorske režime od čitavih naroda, bilo ruskog, bilo srpskog ili bilo kojeg drugog na svijetu, Majdu Burić definitivno trajno diskvalificira za ozbiljnu politiku i ne bi joj smjela primirisati ni na kilometre.
Ta profesorica hrvatskog jezika i književnosti vjerojatno je u zanosu i pucajući od zadovoljstva slušala kako su prije neki dan dječaci iz splitske malonogometne ekipe na turniru u Sarajevu skandirali 'ubij Srbina'. Vjerojatno klinčadija nije imala pojma što uopće uzvikuje, ali pokazuje kakvi sve izdanci i dalje pupaju zatrovani predugom toksičnom isključivom, šovinističkom i nacionalističkom politikom HDZ-a koja i dalje vrije pod uglađenom površinom vodstva stranke.
Prilika je to da se ovdje prisjetimo još jedne riječke uzdanice HDZ-a, gradske vijećnice Ivone Milinović koja je prije tri godine izjavila da 'ljudi trebaju znati da u Rijeci postoji 6,5 posto Srba, nama ne trebaju nikakve vrbe, možda po neki selima u Dalmaciji gdje ih ima 30 do 40 posto'. Zbog te izjave narečena je danas bivša HDZ-ovka, ali je tuga pregolema da je ta nesretnica, i inače poznata po govoru mržnje na temelju nacionalne pripadnosti, u trenutku davanja te izjave bila predsjednica Odbora za nacionalne manjine u riječkom Gradskom vijeću.
Nije gordim HDZ-ovkama ni na kraj pameti bilo povesti se za svijetlim primjerom zadarskog SDP-ovca Jure Zubčića koji je prije četiri godine grafit 'ubi Srbina', dodavši slovo 'lj' na početku nepismenog zapisa prepravio i, po nama, uljepšao grafit u 'ljubi Srbina'. Zbog čega je više puta, uslijed anonimnih prijava završio na ispitivanju u policiji. Govor mržnje Zubčićevom intervencijom pretvoren u poruku ljubavi i altruizma, neznani junaci prijavili su zbog – uništavanja tuđe imovine. Prepravljeni grafit pravovjerne i revne gradske službe, jasno, odmah su prefarbale.
Vratimo se mi heroini ovog napisa koja se, pod pritiskom, uvjetno i s figom u džepu ispričala 'ako je svojom izjavom uvrijedila pripadnike srpske manjine, što joj nije bila namjera'. Naravno da joj je bila namjera pokazati da je pripadnost srpskom narodu valjda nešto najgore i najružnije što se čeljadetu pod kapom nebeskom može dogoditi. I, naravno, demonstrirala je da podgrijavanje nacionalističko-šovinističkih sentimenata smatra stepenicom više za karijerni uzlet u Hrvatskoj. Nije, nažalost, jedina, ali je nedvojbeno među sramotnijim, gadljivijim i ozbiljnijim slučajevima, jer joj dužnost saborske zastupnice osigurava veću vidljivost, a time i mogućnost većeg dosega među istomišljenicima, kojih, daleko im lijepa kuća, u Hrvatskoj još ima u nezanemarivoj količini.
Katarini Peović kojoj se nije ispričala, po nama, Majda Burić nije se ni trebala ispričavati jer baš ništa loše ne vidimo ni u rusoljubnim ni u srboljubnim srcima. Dapače. Može joj se eventualno ispričati samo zato što si je dopustila obratiti joj se tim subinteligentnim izričajem. IQ sobne temperature, a državna si dužnosnica, e, to je uvreda, braćo i sestre, ne samo za Peović nego za sve nas.
U riziku da se sukobimo s GDPR-om iznoseći osobne zdravstvene podatke, mi srboljubnog srca drugog zaključka nemamo osim da Majda Burić ima ozbiljnih problema sa srcem. I možda još ponekim organom.
