I

Biti izazvan do zategnutosti,
stati u hodu, u gustoj magli,
prepustiti arhidemonu da
gospodari tvojim usmjeravanjem,
da ga zamjeni neobuzdanom
vrtnjom u krugu bezglavog bezizlazja.

II

Euritmiju tvojih svojstava
zaustavlja spoticanje na ravnoj
stazi korisnosti sa signalizacijom
od riječi koje hrane; spoticanje
koje ne razumiješ, ne opravdavaš,
posrnuće koje gnječi bezazlenost.

III

Razaranje estetike iluzija mira
navalom blatne bujice dužnosti i
požrtvovanja; uvrtanje radoznalosti
u protuelegični otpor, silovit,
bez milosrđa – do stupora, do
lomljenja rasuđivanja, do ništavila.