izvan konstelacije
često me iznenada pita što nešto znači,
a laptop joj ima stalno umočen googleprst
u sveznajuće internetsko more.
ne zanima me jako zašto ju odjednom počnu
zanimati neki predmeti, pojave, bića, uzroci,
pa odgovaram predavački, učeno, upotrebljivo;
nisam podozriv, ne umećem pojam u širu sliku,
ne proračunavam moguće skrivene pobude.
željela je doznati i značenje pojma konstelacija.
kažem joj da se radi o prividnom položaju
planeta, sunca, mjeseca prema zviježđima,
i po zvjezdoznanstvu i po zodijačkim ustrojstvima.
ne spominjem joj da je konstelacija i odnos snaga,
pomicanje utjecaja uslijed stjecaja okolnosti,
i značaj iskustva u međusobnoj povezanosti.
i pomislim kako sam u svakom tom smislu
privid u prividnosti, tek jeka nekadašnjeg,
daleki, mrtvi, mračni, nenaseljeni planet,
izvan položaja vrtnje oko sunca bliskosti.
Bjegunci
Bukowski je vidio na stotine ljudi dnevno,
koji su sasvim odustali. Na sve strane on je
uočavao one koji ne žude ni za čim, bez snova.
Zanemario je pisac one dezertere koji baš žude
za životom i budućnošću, a koji su odustali
od borbe za potrebe domovine, umorne od rata.
Kao u Babeljovoj priči Dezerter. Mladi vojnik
uhvaćen je bez oružja, bez namjere da izda,
odlučan da se preda, jer mu je rat bio odvratan.
Kapetan u njihovoj vojsci, taj divan čovjek i otac,
nepokolebljiv, patriot, filozof, obećao je vojniku
da će njegovoj majci i vjerenici reći da je pao
na polju časti, a ne kao izdajnik, i probio mu metkom lubanju.
suze svemira
moj prijatelj voli se popeti na dilj goru,
ležati u mraku, daleko od bjesomučne
gomile gradskog svjetla, i dočekati
zvijezde padalice - suze svetog lovre.
a još više voli, kaže mi obješenjački,
prstima i usnama, na punom svjetlu,
znojan i predan, poletan i nezategnut,
skupljati suze bartolinijeve žlijezde.
smijemo se kao ludi, iznenadno svjesni
sveprisutnosti svemira kao suznog oka
u koje smo zagledani i koje nas gleda.
stalno novi udarci
očekuješ mišljenja o svojim promišljanjima
udaraca koji su odlomili dijelove tebe i ostavili
ih u vremenu, o bolnim gubicima, očekuješ
tumačenja razloga za neočekivane napade na
tvoju potpunost i obranu svega preostalog,
nadaš se iskazima o svojstvima izrečenog,
a dočekaš prešućivanje, muk nemarenja.
i to su novi udarci, nove prskotine, novi razlozi,
novo tvoje prosuđivanje, nove njihove šutnje.
