Dok pišem ovaj tekst svijetle s ekrana još uvijek otvoreni prozori zgrade hrvatske Vlade u kojoj se odigravala dugo očekivana sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost na kojoj su napokon za zajednički stol sjeli predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković.
Što je uzrok maratonskom trajanju može se samo nagađati jer je sjednica bila zatvorena za javnost, a o događanju doznajemo tek šturo putem zajedničkog priopćenja.
Uvjerenje kako će nekontrolirano širenje Covida-19 i mjere koje su poduzete ili one koje se tek planiraju uzeti značajan prostor VNS-a i da će se eventualno posegnuti za člankom 17 i izvanrednim stanjem s obzirom na enormno velik broj smrti, pokazalo se tek pustom željom…
Umiranje hrvatskih građana u Hrvatskoj očito je čelnicima zemlje manje važno od položaja Hrvata u susjednoj nam zemlji.
Umirat ćemo dakle i u sljedeća dva ključna tjedna i tjednima što će iza njih uslijediti, a sva krivica bit će naravno, na kome drugome, nego na ”neodgovornim” građanima koji slave, plešu, okupljaju se za razliku od odgovornih kojih na tisuće i tisuće odlazi u Vukovar da sudjeluje u Koloni sjećanja ili izlazi na unutarstranačke izbore HDZ-a (njih 65.000), kako bi osigurali novi stranački legitimitet.
Glas Istre donio je nedavno tekst Elia Velana naslovljen: ”TIHI POKOLJ EUROPSKIH DJEDOVA I BAKA: Kako nestaje generacija koja je digla Europu iz pepela II. svjetskog rata”.
U tekstu Velan progovara o nesnošljivome hedonizmu zapadne civilizacije koja isključuje bolest, starost, smrt i o tome kako ga je pandemija razgolitila do kraja jer pedeset posto žrtava koronakrize dolazi iz staračkih domova diljem Europe i svijeta.
Cunami smrti starije populacije ne jenjava. Broj umrlih u svijetu, Europi, ali i u nas, iz dana u dan je sve veći. Mnoge europske zemlje stoga posežu za rigoroznim mjerama ne bi li barem ublažile posljedice drugoga vala. Ne i mi. Mi znamo bolje.
U Hrvatskoj, nažalost, baš kao što je odlično predvidio znanstvenik Ivan Đikić broj umrlih od Covida-19 ozbiljno se približava brojci od 1.500 (trenutno ih je 1.398).
On je ovu crnu brojku, apelirajući za strože odredbe, najavio još početkom studenoga, usput kritizirajući članove hrvatskoga Stožera i premijera, iz Frankfurta, iz Njemačke koja je usprkos boljim rezultatima od naših pooštrila mjere.
U Hrvatskoj je u ove dane čak 29 posto testiranih zaraženo. U Zagrebu je svaki treći test pozitivan, Varaždinska županija bilježi najgore rezultate u Europi, a mala općina Sali ima čak 39 pozitivnih, pa svaka druga kuća u mjestu ima obavezu samoizolacije.
Oni barem imaju obavezu samoizolacije, a kakav naputak imaju riječki liječnici obiteljske medicine kod kojih se slijevaju nalazi pacijenata pozitivnih na Covid-19, pitaju se ovih dana mnogi Riječani koji su nakon dvodnevnoga ili trodnevnoga čekanja, u najboljem slučaju dobili obavijest da su pozitivni?!
Svoj slučaj mi je telefonom u ponedjeljak prepričala onkološka pacijentica (48), koja je simptome što su ukazivali na bolest osjetila pred osam dana.
Zaštitnu masku koristi i na poslu i izvan njega, ali na carini, u kancelariji radi sa strankama. Fluktuacija ljudi je velika, stranke joj uručuju raznorazne potvrde, uplatnice, papire i netko tko je asimptomatski ili ima blage simptome koje je moguće zamijeniti za prehladu lako ju je mogao zaraziti.
Koliko zna kolege oko nje na poslu nisu bili zaraženi, tako da isključuje da joj netko od njih prenio bolest.
Kad temperatura, blaga grlobolja i iscrpljenost nisu popustili ni nakon nekoliko dana godišnjeg, kojeg je uzela da ne ide na bolovanje, telefonom je od svoje liječnice zatražila testiranje i dobila ga u petak ujutro.
Kako je do danas ujutro nitko nije obavijestio o rezultatu, sama je zvala svoju ambulantu i doznala da je pozitivna.
Kaže da ju je osim neugodnog šoka zbog pozitivnog rezultata, šokirala i činjenica da ju nitko iz ambulante nije pitao za kontakte i dao joj uputstva što dalje.
Njezina kuma i kumina kći, s kojima se intenzivno družila prije pojave simptoma, potvrdile su joj da su također bile iscrpljene i imale temperaturu, ali je njezin liječnik ordinirajući telefonski zaključio kako je to viroza i poslao je raditi.
Doznavši da su joj prijateljice pozitivne zvala ga je čitavo prijepodne, ali nitko nije dizao slušalicu u vežičkoj ambulanti… I tako do isteka radnog vremena.
Žena u obitelji ima stariju osobu, ozbiljnog plućnog bolesnika i zaista ne razumije olako donesenu odluku svog liječnika da ju ne šalje na testiranje…
S obzirom na to kako se virus širi Primorsko-goranskom županijom i ostatkom Hrvatske ne bi čudilo da još puno liječnika koji se ne snalaze u ulozi infektologa i epidemiologa, a njihove krive odluke u sprezi s onim političkim Stožera i Vlade rezultiraju tihim pokoljem bolesnih, ali i zdravih nonića i nona.
Možda to i nisu nesvjesne pogreške, nesnalaženje, možda netko želi da se virus širi među mladima i radno sposobnima – a bolesni i starci tu dođu k’o kolaterala. Jedino tako mogle bi se objasniti tvrdnje političara kako situacija nije alarmantna.
Starci umiru – sve je pod kontrolom!
autograf
Što je uzrok maratonskom trajanju može se samo nagađati jer je sjednica bila zatvorena za javnost, a o događanju doznajemo tek šturo putem zajedničkog priopćenja.
Uvjerenje kako će nekontrolirano širenje Covida-19 i mjere koje su poduzete ili one koje se tek planiraju uzeti značajan prostor VNS-a i da će se eventualno posegnuti za člankom 17 i izvanrednim stanjem s obzirom na enormno velik broj smrti, pokazalo se tek pustom željom…
Umiranje hrvatskih građana u Hrvatskoj očito je čelnicima zemlje manje važno od položaja Hrvata u susjednoj nam zemlji.
Umirat ćemo dakle i u sljedeća dva ključna tjedna i tjednima što će iza njih uslijediti, a sva krivica bit će naravno, na kome drugome, nego na ”neodgovornim” građanima koji slave, plešu, okupljaju se za razliku od odgovornih kojih na tisuće i tisuće odlazi u Vukovar da sudjeluje u Koloni sjećanja ili izlazi na unutarstranačke izbore HDZ-a (njih 65.000), kako bi osigurali novi stranački legitimitet.
S obzirom na to kako se virus širi Primorsko-goranskom županijom i ostatkom Hrvatske ne bi čudilo da još puno liječnika koji se ne snalaze u ulozi infektologa i epidemiologa, a njihove krive odluke u sprezi s onim političkim Stožera i Vlade rezultiraju tihim pokoljem bolesnih, ali i zdravih nonića i nona
Glas Istre donio je nedavno tekst Elia Velana naslovljen: ”TIHI POKOLJ EUROPSKIH DJEDOVA I BAKA: Kako nestaje generacija koja je digla Europu iz pepela II. svjetskog rata”.
U tekstu Velan progovara o nesnošljivome hedonizmu zapadne civilizacije koja isključuje bolest, starost, smrt i o tome kako ga je pandemija razgolitila do kraja jer pedeset posto žrtava koronakrize dolazi iz staračkih domova diljem Europe i svijeta.
Cunami smrti starije populacije ne jenjava. Broj umrlih u svijetu, Europi, ali i u nas, iz dana u dan je sve veći. Mnoge europske zemlje stoga posežu za rigoroznim mjerama ne bi li barem ublažile posljedice drugoga vala. Ne i mi. Mi znamo bolje.
U Hrvatskoj, nažalost, baš kao što je odlično predvidio znanstvenik Ivan Đikić broj umrlih od Covida-19 ozbiljno se približava brojci od 1.500 (trenutno ih je 1.398).
On je ovu crnu brojku, apelirajući za strože odredbe, najavio još početkom studenoga, usput kritizirajući članove hrvatskoga Stožera i premijera, iz Frankfurta, iz Njemačke koja je usprkos boljim rezultatima od naših pooštrila mjere.
U Hrvatskoj je u ove dane čak 29 posto testiranih zaraženo. U Zagrebu je svaki treći test pozitivan, Varaždinska županija bilježi najgore rezultate u Europi, a mala općina Sali ima čak 39 pozitivnih, pa svaka druga kuća u mjestu ima obavezu samoizolacije.
Oni barem imaju obavezu samoizolacije, a kakav naputak imaju riječki liječnici obiteljske medicine kod kojih se slijevaju nalazi pacijenata pozitivnih na Covid-19, pitaju se ovih dana mnogi Riječani koji su nakon dvodnevnoga ili trodnevnoga čekanja, u najboljem slučaju dobili obavijest da su pozitivni?!
Svoj slučaj mi je telefonom u ponedjeljak prepričala onkološka pacijentica (48), koja je simptome što su ukazivali na bolest osjetila pred osam dana.
Zaštitnu masku koristi i na poslu i izvan njega, ali na carini, u kancelariji radi sa strankama. Fluktuacija ljudi je velika, stranke joj uručuju raznorazne potvrde, uplatnice, papire i netko tko je asimptomatski ili ima blage simptome koje je moguće zamijeniti za prehladu lako ju je mogao zaraziti.
Koliko zna kolege oko nje na poslu nisu bili zaraženi, tako da isključuje da joj netko od njih prenio bolest.
Kad temperatura, blaga grlobolja i iscrpljenost nisu popustili ni nakon nekoliko dana godišnjeg, kojeg je uzela da ne ide na bolovanje, telefonom je od svoje liječnice zatražila testiranje i dobila ga u petak ujutro.
Kako je do danas ujutro nitko nije obavijestio o rezultatu, sama je zvala svoju ambulantu i doznala da je pozitivna.
Možda to i nisu nesvjesne pogreške, nesnalaženje, možda netko želi da se virus širi među mladima i radno sposobnima – a bolesni i starci tu dođu k’o kolaterala. Jedino tako mogle bi se objasniti tvrdnje političara ”kako je sve pod kontrolom i situacija nije alarmantna”
Kaže da ju je osim neugodnog šoka zbog pozitivnog rezultata, šokirala i činjenica da ju nitko iz ambulante nije pitao za kontakte i dao joj uputstva što dalje.
Njezina kuma i kumina kći, s kojima se intenzivno družila prije pojave simptoma, potvrdile su joj da su također bile iscrpljene i imale temperaturu, ali je njezin liječnik ordinirajući telefonski zaključio kako je to viroza i poslao je raditi.
Doznavši da su joj prijateljice pozitivne zvala ga je čitavo prijepodne, ali nitko nije dizao slušalicu u vežičkoj ambulanti… I tako do isteka radnog vremena.
Žena u obitelji ima stariju osobu, ozbiljnog plućnog bolesnika i zaista ne razumije olako donesenu odluku svog liječnika da ju ne šalje na testiranje…
S obzirom na to kako se virus širi Primorsko-goranskom županijom i ostatkom Hrvatske ne bi čudilo da još puno liječnika koji se ne snalaze u ulozi infektologa i epidemiologa, a njihove krive odluke u sprezi s onim političkim Stožera i Vlade rezultiraju tihim pokoljem bolesnih, ali i zdravih nonića i nona.
Možda to i nisu nesvjesne pogreške, nesnalaženje, možda netko želi da se virus širi među mladima i radno sposobnima – a bolesni i starci tu dođu k’o kolaterala. Jedino tako mogle bi se objasniti tvrdnje političara kako situacija nije alarmantna.
Starci umiru – sve je pod kontrolom!
autograf
