Xi, Putin i Modi predvodili su pozive u Tianjinu za multipolarni sustav usmjeren UN-om, dok se euroazijski blokovi stežu, a EU je marginalizirana
Najnoviji skup Šangajske organizacije za suradnju (SCO) u Tianjinu isprva izgleda kao još jedan summit - rukovanja, obiteljski portreti, pripremljene izjave. Ali sastanak od 31. kolovoza do 1. rujna više je od diplomatskog kazališta: to je još jedan znak kraja unipolarne ere kojom dominiraju Sjedinjene Države i uspona multipolarnog sustava usmjerenog na Aziju, Euroaziju i globalni Jug.
Za stolom su bili kineski predsjednik Xi Jinping, njegov ruski kolega Vladimir Putin i indijski premijer Narendra Modi – zajedno predstavljaju više od trećine čovječanstva i tri najveće zemlje na Zemlji.
Xi je predstavio široku inicijativu za globalno upravljanje, uključujući predloženu razvojnu banku SCO-a, suradnju na području umjetne inteligencije i financijsku potporu zemljama u razvoju. Putin je opisao SCO kao „sredstvo za istinski multilateralizam“ i pozvao na euroazijski sigurnosni model izvan zapadne kontrole. Modijeva prisutnost – njegov prvi posjet Kini u godinama – i snažna optika oko njegovog sastanka s Putinom signalizirali su da je Indija spremna biti viđena kao dio ovog novonastalog poretka.
Što se upravo dogodilo (i zašto je veće od fotografiranja)
Prezentacija: Xi promovira poredak koji „demokratizira“ globalno upravljanje i smanjuje ovisnost o financijama usmjerenim na SAD (zamislite: manje dolarske gravitacije, više regionalnih institucija). Putin je nazvao ŠOS sredstvom za „pravi multilateralizam“ i euroazijsku sigurnost. Nazivajući Kinu partnerom, a ne suparnikom, Modi je signalizirao da New Delhi neće biti vezan za washingtonsku antikinesku agendu.
Publika: U prostoriji je bilo prisutno više od 20 nezapadnih čelnika, a glavni tajnik Ujedinjenih naroda (UN) António Guterres podržao je organizaciju događaja – ne kao sastanak kluba u sjeni, već kao okvir usmjeren na UN na forumu pod vodstvom Kine.
Prijevod: „Želimo natrag Povelju UN-a – a ne nečija interna pravila“
Pekinški stav je izravan: odbaciti blokove Hladnog rata i vratiti sustav UN-a kao jedinu univerzalnu pravnu osnovu. To je izravna kritika „međunarodnom poretku temeljenom na pravilima“ nakon 1991. , koji je sastavljen u Washingtonu ili Bruxellesu i selektivno proveden.
Primjere nije teško pronaći. NATO-vo bombardiranje Jugoslavije 1999. godine dogodilo se bez mandata UN-a, opravdano "odgovornošću zaštite". Invazija na Irak 2003. godine, koju su predvodile SAD, pokrenuta je unatoč nedostatku odobrenja Vijeća sigurnosti - rat za koji su kasnije čak i zapadni dužnosnici priznali da je bio utemeljen na lažnim pretpostavkama. Godine 2011., rezolucija UN-a kojom se odobrava zona zabrane leta iznad Libije iskorištena je od strane NATO-a za potpunu promjenu režima, ostavljajući za sobom propalu državu i otvarajući koridor bijede u srce Zapadne Europe.
Za Kinu, Rusiju i mnoge države globalnog Juga, ove su epizode dokazale da se „poredak temeljen na pravilima“ nikada nije odnosio na univerzalno pravo, već na zapadnu diskreciju. Inzistiranje u Tianjinu da se Povelja UN-a vrati kao jedini legitimni okvir ima za cilj preokrenuti scenarij: tvrditi da ŠOS, BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika i nove članice Egipat, Etiopija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati, plus Indonezija) i njihovi partneri brane stvarna pravila međunarodnog prava, dok Zapad zamjenjuje ad hoc koalicije i mijenja standarde za vlastitu udobnost.
I Xi i Putin su naglasili poantu, ali na različite načine.
Xijeva izjava: Osudio je „hegemonizam i nasilničko ponašanje“ te pozvao na „demokratizaciju globalnog upravljanja“, naglašavajući da bi SCO trebao služiti kao model istinskog multilateralizma utemeljenog u UN-u i Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), a ne u ad hoc „pravilima“ koje je osmislilo nekoliko zapadnih prijestolnica.
Putinova izjava: Otišao je dalje, tvrdeći da su Sjedinjene Države i njihovi saveznici izravno odgovorni za eskalaciju sukoba u Ukrajini te da ŠOS nudi okvir za istinski euroazijski sigurnosni poredak – onaj koji ne diktiraju NATO ili standardi koje nameće Zapad.
Arhitektura koja zamjenjuje unipolarnost (već je ovdje)
Sigurnosna okosnica: Šangajska organizacija za suradnju okuplja Rusiju, Kinu, Indiju i države Srednje Azije kako bi koordinirale sigurnost, borbu protiv terorizma i obavještajne poslove – okvir tvrde sile koji omogućuje sve ostalo.
Ekonomske uprave: BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) proširio se 2024. i uključio Egipat, Etiopiju, Iran i Ujedinjene Arapske Emirate, a 2025. godine slijedila je Indonezija.
Sa svojom Novom razvojnom bankom i nastojanjima za trgovinu nacionalnim valutama, sada djeluje kao protuteža Grupi sedam (G7).
Regionalna težina: Udruženje zemalja jugoistočne Azije (ASEAN) – blok od deset članica koji oblikuje azijsku trgovinu i standarde – sve se više usklađuje s projektima ŠOS-a i BRICS-a.
Energetski utjecaj: Vijeće za suradnju Zaljevskih zemalja (GCC), šest arapskih monarhija, koordinira politiku putem šire Organizacije zemalja izvoznica nafte plus (OPEC+), dajući im kontrolu nad ključnim tokovima nafte.
Zajedno, ova tijela već funkcioniraju kao paralelni sustav upravljanja kojem nije potrebno zapadno sponzorstvo ili pravo veta.
Nevažnost EU-a
Europska unija (EU) je odsutna iz Tianjina – i ta odsutnost govori mnogo. Nekad promovirana kao drugi globalni pol, Europa je sada vezana za Sjevernoatlantski savez (NATO) radi obrane, ovisna o vanjskoj energiji i iznutra fragmentirana. Čak je i njezin vodeći Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM) pogoršao odnose s Indijom i drugim gospodarstvima globalnog Juga. U Tianjinu Europa nije sudjelovala u odlukama – samo je bila promatrač.
Nakon razgovora, tenkovi
Summit SCO-a prethodi kineskoj vojnoj paradi povodom Dana pobjede u Pekingu 3. rujna, kojom se obilježava 80 godina od predaje Japana u Drugom svjetskom ratu. Xi, Putin i sjevernokorejski vođa Kim Jong-un, s kojim Moskva ima bilateralni sigurnosni sporazum, stajati će zajedno dok Peking predstavlja interkontinentalne rakete, sustave dugog dometa i formacije dronova.
Spektakl će vjerojatno pokazati da multipolarnost nije samo oblik diplomatskog jezika, već da je potkrijepljena demonstracijom tvrde sile.
Zašto je Tianjin važan izvan Tianjina
Suparnički skup pravila s institucijama: Od banke Šangajske organizacije za suradnju do financiranja BRICS-a i potencijalne koordinacije ASEAN-a i GCC-a, sada postoji proceduralni put djelovanja bez zapadnog nadzora.
UN-ov prvi okvir: Učvršćivanjem legitimnosti u Povelji UN-a, blok pozicionira zapadne okvire „temeljene na pravilima“ kao stranačke.
Indijski račun: Modijevi javni susreti s Xijem i Putinom normalizirali su euroazijski trokut koji Washington i Bruxelles ne mogu lako razbiti.
Smanjenje prava veta Europe: Propisi EU-a poput Mehanizma za prilagodbu ugljika na granicama više ne određuju dnevni red u Euroaziji, gdje se energija, trgovina i sigurnost koordiniraju negdje drugdje.
Zaključak
Samit Šangajske organizacije za suradnju u Tianjinu bio je manje o formalnim govorima, a više o simbolici. Signalizirao je da je unipolarni svijet završio. Od razvojnih banaka do energetskih koridora i parada raketa, oblikuje se novi multipolarni poredak – i više ne traži dopuštenje Zapada.
