Očito je da su u pravu oni koji tvrde da Vlada produljivanjem dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina ne pokušava spasiti buduće umirovljenike. Vlada nastoji po svaku cijenu spasiti promašeni drugi mirovinski stup i visoke profite banaka, veće od pet milijardi kuna godišnje
Prije početka lanjske mirovinske reforme, premijer Andrej Plenković mogao je pitati predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska kako to da je poljska vlada, dok ju je vodio Tusk, srušila reformu i odbacila drugi mirovinski stup.
Mogao je to pitati i mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je učinio isto. Obje su države napravile goleme uštede za javne financije i osigurale više novca za isplatu mirovina.Međutim, Plenkovića to pitanje očito nije jako zanimalo.
A trebalo bi zanimati političare i javnost. Pokazalo se da je drugi mirovinski stup, u rijetkim zemljama koje su ga uvele, donio više štete nego koristi, prema istraživanju Međunarodne organizacije rada (ILO), dostupnom na internetu pod naslovom »Reversing Pension Privatizations«.
Drugi stup povećao je troškove državama i građanima, a profitirale su samo privatne banke, koje njime i upravljaju.Vlada se žali da joj godišnje nedostaje 19 milijardi kuna za isplatu mirovina, jer nema dovoljno novca iz mirovinskog doprinosa, jednog od najmanjih u EU.
Ali Vlada ne kaže da joj šest do sedam milijardi kuna (od spomenutih 19 milijardi) nedostaje zbog postojanja drugoga stupa, u koji se preusmjerava četvrtina od 20 posto mirovinskog doprinosa iz plaća zaposlenih. Vlade već godinama prikrivaju da su tih šest-sedam milijardi nadoknađivale povećavanjem PDV-a i zaduživanjem, kako bi mogle normalno isplaćivati penzije za 1,3 milijuna sadašnjih umirovljenika.
Da paradoks bude veći, država se zadužuje upravo u drugom stupu. To znači da novac, kojeg se najprije odrekla u korist banaka i budućih umirovljenika u drugom stupu, naknadno od njih posuđuje i plaća debele kamate.Otvoreno je pitanje koliko su se vlade morale dodatno zadužiti u 17 godina, od uvođenja drugog stupa.
Radi se nominalno o 75 milijardi kuna, koje su prebačene u drugi stup. Mirovinski fondovi banaka taj su iznos povećali na 100 milijardi, ponajprije zahvaljujući naplaćivanju kamata na novac posuđen državi. Očito je da bi današnji javni dug Hrvatske od 280 milijardi kuna mogao biti osjetno manji da nije bilo drugog stupa, kojim su banke isisale iz proračuna 75 milijardi, bez kamata. Zbog njegovih visokih troškova, Vlada mora praviti velike uštede na drugim stranama, pritežući mirovine te plaće zaposlenih u javnom sektoru.
Zbog »tranzicijskog troška« drugog stupa, cijeli javni sektor danas steže remen više nego što treba.Vlada kaže da će odbacivanje mirovinske reforme, što traže sindikati, zadužiti buduće generacije za 45 milijardi kuna. Ali Vlada ne spominje to da će održavanje na životu neisplativog drugog stupa stajati hrvatske građane daleko više novca.
Neki su, poput ekonomista Željka Garače, izračunali da će trošak drugog stupa biti veći od 100 milijardi kuna. Vladu to uopće ne zanima, već krivnju za manjak novca svaljuje na to što broj umirovljenika stalno raste i što moramo isplaćivati puno mirovina po posebnim propisima (povlaštenih).
Netko će reći: kritičari su možda u pravu, ali 100 milijardi u drugom stupu ipak nije propalo i jednoga dana dobivat će ih budući umirovljenici. No, to nije puna istina, jer će te mirovine u pravilu biti niže. U Mađarskoj se pokazalo da su administrativni troškovi u mirovinskom osiguranju iznosili 2 posto od doprinosa, prije uvođenja drugog stupa. Nakon njegova uvođenja, troškovi su povećani na 14,5 posto.
U Argentini su ti troškovi skočili sa 6,6 na 50,8 posto. U Poljskoj su izračunali, za Tuskove vlade, da privatni mirovinski fondovi svojim naknadama umanjuju konačne iznose mirovina za 18,7 posto.To su samo neki od jakih razloga koji su 18 država u svijetu, posljednjih godina, nagnali da djelomice ili potpuno odustanu od privatizacije državnog mirovinskog osiguranja, kao i od drugog stupa, prema ILO-u. Većina država u svijetu - počevši od razvijenih poput Njemačke, Francuske, Italije - nikad nije ni pokušala provesti eksperiment s drugim stupom, kojeg je poticala Svjetska banka.
Gotovo svi su uvidjeli da drugi stup povećava javni dug i administrativne troškove, a snižava buduće mirovine te donosi »negativne socijalne i ekonomske učinke«, prema ILO-u. Banske dvore i najveći dio oporbe to ne zanima.
Umjesto što je krenula u stezanje remena budućim umirovljenicima, Vlada bi najprije trebala napraviti uštede na račun drugog stupa i stegnuti remen bankama. Trebala bi novac iz drugog stupa vratiti u prvi stup, u državni proračun, poput drugih zemalja. Međutim, hrvatske vlade ne žele se bankama zamjeriti. Očito je da su u pravu oni koji tvrde da Vlada produljivanjem dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina ne pokušava spasiti buduće umirovljenike. Vlada nastoji po svaku cijenu spasiti promašeni drugi mirovinski stup i visoke profite banaka, veće od pet milijardi kuna godišnje. Stoga je i potpisivanje peticije za referendum, radi odbacivanja nepravedne mirovinske reforme, potpuno opravdano.
novilist
