'Feral nas je učio što znači demokracija'



„Prvi hrvatski Predsjednik nikada nije imao osobito izražen smisao za humor, a osobito za kritiku na vlastiti račun, izrečenu kroz satiričko-humorističku formu. Njemu se Feral Tribune nije sviđao i to nije ni tajio“, kaže bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u razgovoru za Lupigu, čime završavamo naš veliki temat povodom 20 godina od izlaska prvog broja suverenog&samostalnog Feral Tribunea. Mesić, koji je i sam kao nezaobilazni politički faktor proteklih decenija, često bio „na tapeti“ Ferala, reći će kako nas je Feral učio što znači demokracija i da prema kritici Feralovaca nikad nije imao odbojan odnos


Stjepan Mesić (FOTO: Lupiga.Com)


U kojoj je mjeri i zašto, prema vašem mišljenju, važna uloga Feral Tribunea u događajima tijekom 90-ih godina i u kojem kontekstu?

- U prvim godinama hrvatske neovisnosti, kada je demokracija zaista bila još u povojima, a kada je rat bio pogodan paravan da se iza njega sakrivaju i njime opravdavaju sva kršenja ljudskih, a osobito manjinskih prava, kao i svi nedostaci demokratskog ustroja, Feral Tribune je bio svjetionik. Taj je tjednik bio pokazatelj koji je, često i grubo, ali nikada neduhovito, upozoravao na ono što ne valja, govorio o tome o čemu se inače šutjelo, razotkrivao istine koje mnogima nisu bile po volji. Feral Tribune nas je učio što znači demokracija, što znači pluralizam mišljenja, što znače medijske slobode. I to je njegova neprolazna zasluga.

Koliki su, prema Vašem sjećanju, u to vrijeme bili pritisci službene Tuđmanove politike na uredništvo i novinare Ferala, posebno nakon što je Tuđman postao stalni gost njihovih satiričkih rubrika, ali i zbog nekih istraživačkih priča o zločinima hrvatske vojske?

- Prvi hrvatski Predsjednik nikada nije imao osobito izražen smisao za humor, a pogotovo za kritiku na vlastiti račun, izrečenu kroz satiričko-humorističku formu. Dakle, njemu se Feral Tribune nije sviđao i to nije ni tajio. Je li on osobno naređivao pritisak na satirički tjednik, je li ga samo odobravao, ili ga je naprosto tolerirao, to ne mogu reći. Ali, činjenica jest i to nitko ne može osporiti, da Feral Tribune nije mogao ni od koga dobiti plaćeni oglas, jer su se svi bojali da će se time zamjeriti Tuđmanu. Treba li većeg pritiska od toga?

FERAL TRIBUTE: Lupiga obilježava 20 godina kako je izašao prvi broj lista koji nije želio odustati od novinarstva

FERAL TRIBUTE: 20 godina kako je izašao prvi broj poštovanja vrijednog pokojnika

VIKTOR IVANČIĆ: 'Nismo htjeli biti slijepi čak ni ako smo Hrvati'

INTERVJU - BORIS DEŽULOVIĆ: 'Hrvatska će za 20 godina izgledati isto, samo gore'

NAJBOLJIH 20: Feralove naslovnice koje će se pamtiti

LAKO JE TUĐIM FERALOM GLOGINJE MLATITI: Što je nama Feral, da za njim žalimo

Poznato je da ste po ulasku u Ured predsjednika zatekli posebni telefon koji je služio kao izravna Tuđmanova veza s Beogradom, odnosno Miloševićem. Je li to, po Vašem mišljenju, bila simbolička potvrda one Feralove naslovnice "Jesmo li se za to borili?", s Tuđmanom i Miloševićem u krevetu?

- To je svakako bila potvrda činjenice da su najviši dužnosnici Hrvatske i Srbije, tada je to još bila SR Jugoslavija, izravno komunicirali u vrijeme dok se Hrvatska grčevito borila za opstanak i vraćanje kontrole nad cjelinom državnog područja, a taj rat kojega je morala voditi bio je izravno pomognut, čak iniciran iz Beograda, odnosno od Miloševićevog režima. To je ono što ja mogu reći kao političar, a Feral je rekao ono što je smatrao potrebnim – kao satirički tjednik.

Kako gledate na onu često izgovorenu tezu od strane javnih persona o tome kako je Tuđmanovom smrću Feral izgubio smisao postojanja?

- Naravno da Feral nije izgubio smisao postojanja kada je umro prvi hrvatski Predsjednik. Feral jest često kritizirao Tuđmana, ali posve bi pogrešno bilo shvatiti ga kao neki anti-tuđmanovski list. Feral je naprosto bio satirički list koji se obrušavao na sve što je smatrao neprihvatljivim u hrvatskoj svakodnevici.


"Tuđmanu se Feral nije sviđao i to nije ni tajio" (FOTO: Lupiga.Com)


Nedavno ste na jednom okruglom stolu kazali kako ste se preko Ferala i njegovih novinara i Vi "upoznavali s onim što se to događa u ovoj zemlji“. Možete li to dodatno pojasniti za čitatelje Lupiga.Com?

- Nema potrebe za dodatnim objašnjenjima. Htio sam reći i mislim da sam to i jasno rekao kako čak i ja, dok sam bio na visokim funkcijama, nisam bio u prilici da znam sve, a osobito ono što se radilo „iza kulisa“, ali s odobrenjem s najvišeg mjesta. Eto, tu mi je Feral pomogao da saznam za neke od takvih stvari. Ali, pomagali su mi i građani koji su mi se izravno obraćali.

U kojoj je mjeri, prema Vašem mišljenju, Feralovo pisanje utjecalo na dugoročno, historijsko, kreiranje višedimenzionalnog prikaza "Tuđmanove ere", prikaza koji se ne sastoji samo od Tuđmanovih zasluga za neovisnost države, pobjede u ratu itd., već i od dosta mračnije strane njegova predsjednikovanja, kao što je Tuđmanova politika prema Bosni i Hercegovini, srpskoj manjini u Hrvatskoj, hrvatskim zločinima u Oluji i ostalim teškim nasljeđem iz 90-ih?

- O tome sam već govorio. Rekao sam da je Feral bio svjetionik, svijetlo u mraku. Nije – istina - bio jedini, ali vrlo su rijetki novinari u ono vrijeme, a gotovo ni jedan medij kao cjelina, imali hrabrosti progovarati o stvarima koje spominjete i koje danas nitko više ne poriče, mada još uvijek postoji dosta onih koji ih žele relativizirati. No, ako želim sažeti u jednoj rečenici, rekao bih da je Feral svojim pisanjem stvorio osnovu za suočavanje s istinom o našoj najnovijoj prošlosti i s njezinim sagledavanjem u pravome svijetlu.

Nerijetko ste i Vi tijekom 90-ih znali biti predmet analize Feralove satiričke rubrike,  naslovnice te "ozbiljnog" dijela novine. Koja je bila Vaša osobna reakcija kad bi vidjeli takva izdanja?

- Ako ste na javnoj funkciji, onda je jasno da ćete biti podvrgnuti i ocjeni javnosti, pa i medija. Pozitivne ocjene su mi govorile da radim dobro, a povremene negativne – jer i njih je bilo – navodile su me da se zapitam: jesam li povukao pravi potez, odnosno što je to što je Feralovce natjeralo da me kritiziraju. Prema kritici kao takvoj nikada nisam imao odbojan odnos. Ono što definitivno ne podnosim, to su laži i objede.


"Prema kritici kao takvoj nikada nisam imao odbojan odnos" (FOTO: Lupiga.Com)


Kad se Feral prvi puta gasio, prema nekim ste navodima, koncem 2007. godine posredovali u razgovorima čelništva tjednika sa Sanaderovom vladom da se između ove dvije strane pokuša dogovoriti rješenje problema poreznog dugovanja državi i tako izbjegne gašenje lista. Znate li što je uopće Sanader mislio o Feralu i njegovim autorima, pogotovo u svjetlu činjenice da je, kako se u novinarskim krugovima priča, navodno osobno naložio tadašnjem vlasniku Novog lista Robertu Ježiću da Viktora Ivančića i Marinka Čulića drži na ledu, odnosno da im ne naručuje i ne objavljuje tekstove, premda su bili u stalnom radom odnosu tijekom jednogodišnjeg razdoblja?

- Što je o Feralu mislio bivši premijer, ne znam, niti bih želio o tome spekulirati. Jednako tako ne znam koliko je istine i ima li istine u glasinama o njegovoj ulozi u – kako kažete – držanju na ledu nekih novinara Ferala dok su bili u Novom listu. Ja jesam pokušao posredovati, ne bi li se našlo neko rješenje za financijske probleme u kojima se našao Feral, a time i osigurati nastavak njegovoga izlaženja, ali nisam uspio. Na žalost.

Je li, prema vašem mišljenju, Feralova "ostavština" - novinarska i društvena - vidljiva u današnjoj Hrvatskoj?

- Apsolutno – jest. Feral je probio barijere. Nakon njega, usprkos svemu, lakše se diše. A, osim svega, ključni novinari Ferala i danas su aktivni, tako da ono što bih uvjetno nazvao „duhom Ferala“ u njihovim tekstovima i dalje živi.

A je li u današnjoj Hrvatskoj moguć i potreban takav sličan list koji bi putem satiričkog izričaja ukazivao na malformacije u hrvatskom društvu?

- Da li je moguć, ne znam. Postojao je pokušaj s tjednikom Forum koji je, usprkos tome što mu je naklada rasla, nakon godinu dana ugašen. Izlazi tjednik Novosti, koji je, doduše, list nacionalne manjine, ali koji se – što je potpuno u redu – bavi i svim temama relevantnim i za Hrvatsku. No, i njega se napada i nastoji dovesti u pitanje, barem takvoga kakav jest. I jedno i drugo bili su, odnosno jesu ozbiljni projekti. Toliko o tome je li list sličan Feralu moguć u današnjoj Hrvatskoj. A na pitanje je li potreban, odgovaram kratko i kategorično: da!

Izvor: Lupiga