Pojavom nacističkog kukastog križa na Poljudu, već je danima cijela nacija zaokupljena događajem koji poprima političke, društvene ali i nadnaravne, rekao bi čak para-normalne dimenzije. Jer kako se mogao usred sudbonosne epsko-transpovijesne utakmice Hrvatske-Italije odjednom pojaviti taj zloglasni simbol svastike, utjelovljenje zla i fetišistički punching ball, voodoo lutka liberalne zapadno-europske civilizacije, ali i izvorni simbol sreće i plodnosti u istočnjačkim tradicionalnim civilizacijama (kojeg su nacisti izopačili u rasističke svrhe?
To nitko ne zna; HNS, policija, vojska, tajne službe, vidovnjaci i vračari, znanstvenici istraživači NLO-a, ama baš nitko da kaže kako je moguće da se takav zloglasni otisak tako simetrično ugravirao na travnjak te noći, kao da ga je vješti vrtlar dvorca Versaillesa ili najpreciznija kosilica izradila. U ping pong igri u kojoj sudjeluju sve poznate velebne institucije ove zemlje, pripisujući jedni drugima odgovornost i krivnju za takav propust, ostaje jedno nedorečeno hipotetično ali smjelo pitanje?
Što bi bilo da se na Poljudu ukazala komunistička zvijezda, velebni simbol sreće, mira i blagostanja svih strastvenih antifašista, partizanskih dinosaura i liberalnih neokomunista ovih prostora?
Odgovor je: ne bi bilo ništa!
Dapače, pojavu zvijezde na Poljudu post-marksistički vilenjaci i čarobnjaci protumačili bi kao moguću inkarnaciju kozmičkog komunizma, izvanzemaljsku poruku svemirskih utopijskih socijalista koji su se već od Saint Simona, Owena i Fouriera- nastanili na drugog planeti-idealnoj komuni iz snova, ili možda kao znak da hitno treba preobratiti ove napaćene narode regiona umorne od EU, demokracije, tržišta i ljudskih prava na novi neopaganski kult zvijezde i srpa i čekića?
Mogli bi se kladiti da bi Poljud postao novo svetište, izgubljeni raj i nova Atlantida, mjesto ukazanja, novi nekomunistički Stonehedge, Meka restauracijskog liberalnog komunizma, dionizijsko mjesto slavlja i sabranosti u kojem tisuću hodočasnika kružno plešu revivalski newageovsko užičko kolo bratstva i jedinstva oko novo ustoličene ikonostaze božanskih likova od druga Tita , Pol Pota, Staljina.
Takvom distopijom, ne pada mi na pamet amnestirati niti opravdati počinitelje takvog čina koji je, bilo da je riječ o huliganizmu ili paraobavještajnoj provokaciji kako bi se još jednom pripisalo hrvatskom narodu genetsku naslijeđenu fašistoidnost, narušio ugled i reputaciju Hrvatske u svijetu i Europi. Također, Vade retro stana, javno isticanje nacističke svastike svakako treba osuditi ali i preventivno sprječavati širenje svakog oblika političkog lijevog i desnog ekstremizma.
Svakako takav čin govori o stanju duha određenih društveno marginaliziranih skupina hrvatske nacije uronjene u duboku moralnu i identitetsku krizu u kojoj socijalne, ekonomske i političke prilike ne dopuštaju otvaranje novih pozitivnih perspektiva i smisla za budućnost, pogotovo mlađe generacije koje masovno iseljava.
Međutim, ono što treba reći jest da Hrvatska nije specifikum u toj priči, rat subkulturnih i političkih ekstremističkih simbola pljušti po ulicama svih europskih metropola, zemalja unutar i izvan EU, u kojima je takav oblik političkog izražavanja daleko prošireniji negoli u Hrvatskoj. Također mi se čini pomalo licemjerno da FIFA dijeli lekcije političkog morala u trenutku kada u svijetu nogometa isplivavaju neprestane korupcijske afere i milijuni „prljavog novca“.
Stoga je sama EU nastojala stati na kraj takvom „ratu između ekstremističkih simbola“ iz prošlosti osnivanjem Europskog vijeća za toleranciju i pomirbu, koje se zalaže za zabranu isticanja totalitarnih simbola komunističkih i fašističko-nacističkih. Postkomunističke zemlje poput Poljske (od 2009.) i Baltičkih država (u Litva i Latviji od 2008.), Mađarske (od 2004.), Ukrajine ( u proljeće ove godine) zabranile su ne samo isticanje nacističkih već i svih komunističkih simbola poput srpa i čekića i likova poput Che Guevare.
Republika Hrvatska je usvojila Europsku deklaraciju o zabrani veličanja svih totalitarizma (komunizam i nacizam), međutim na djelu su dvostruki standardi glede isticanja navedenih simbola u kojima se s pravom osuđuje isticanje simbola nacizma, ali se bez ikakvih sankcija dozvoljava isticanje komunističkih i titoističkih simbola, crvene zvijezde i Josipa Broza Tita.
Zbog toga je ova Poljudska distopija važna i poučna jer u nedostatku dosljednosti glede jednake zabrana svih totalitarnih simbola (komunizma, a ne samo nacizma i fašizma) takvi će se incidenti, provokacije i nadalje događati.
A do tada, očekujući spasonosno ukazanje poljudske zvijezde, predlažem da se iskopa travnjak, angažira vrsne arheologe kako bi se istražio ili pronašao utjecaj čarobnih podzemnih voda na oblikovanje čudnovatih simbola terena.
blog.vecernji.hr/jure-vujic
