Što je predšasnik Hasanbegović ostavio u amanet Nini Obuljen

Zlatko Hasanbegović od prije nekoliko dana više nije čelna osoba Ministarstva kulture RH. Njegov kratkotrajni mandat obilježile su brojne kontroverze koje su pridonijele tome da predsjednik Vlade RH Andrej Plenković zanemari njegovu želju da ostane prvi čovjek hrvatske kulture. Pobrojali smo Hasanbegovićeve odluke s čijim će se posljedicama u Runjaninovoj vrlo brzo morati suočiti nova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek

Zlatko Hasanbegović je postao ministar kulture Republike Hrvatske kada je u Saboru 22. siječnja 2016. s većinom od 83 glasa potvrđena vlada premijera Tihomira Oreškovića. Redovni ministarski mandat je Hasanbegoviću trajao do 16. lipnja, kada je Oreškovićevoj vladi izglasan opoziv sa 125 saborskih glasova, a Runjaninovu 2 je konačno napustio 20. listopada, nakon što je obavio primopredaju svojoj nasljednici na čelu Ministarstva kulture Nini Obuljen Koržinek. U svojem kratkotrajnom, ali burnom mandatu Hasanbegović je donio niz prijepornih odluka koje su izazvale prosvjede domaće kulturne javnosti, a njegov je politički profil potaknuo i niz europskih medija da mu posvete kritički intonirane članke.

Stvaranje nove nacionalne paradigme

Hasanbegović je na početku mandata izjavio kako je ključno ‘stvaranje nove nacionalne paradigme kojom će se nova Hrvatska konačno rasteretiti duhova prošlosti i uspostaviti jedan novi nacionalni obrazac koji će integrirati cijelu naciju i prekinuti ideološke sukobe’, no njegovo su ministrovanje obilježile najdublje podjele u suvremenoj Hrvatskoj. U Oreškovićevoj Power point prezentaciji programa Vlade Saboru kultura je predstavljena sa šest točaka, od kojih su se tri odnosile na promicanje nacionalnog identiteta, te je najavljena i ‘strategija kulturnog razvitka’, koju Hasanbegović u svojem kratkotrajnom mandatu nije prezentirao.

Izostanak potpore neprofitnim medijima

Prva odluka koju je donio bilo je raspuštanje Stručnog povjerenstva za neprofitne medije 29. siječnja, nakon čega su uslijedile i izjave kako medijska politika predstavlja opterećenje za Ministarstvo kulture. Odmah je najavio kako ‘slijedi potpuno novi pristup koncepciji potpore tzv. neprofitnim medijima', što se do kraja njegova mandata ispostavilo kao izostanak bilo kakve potpore.

Smjene u kulturnim institucijama

Kao jedan od prioriteta u svojem mandatu Hasanbegović je najavio završetak Hrvatskog povijesnog muzeja, no prvi potez u vezi toga je bila još jedna smjena - v.d. ravnateljice Nataše Mataušić. Nisu mu se svidjeli ni članovi Upravnog odbora zaklade Kultura nova, te je poništio natječaj koji je raspisao njegov prethodnik Borislav Šipuš, te raspisao novi 3. veljače.

Najavio je i otvaranje arhiva s ciljem suočavanja s prošlošću, no i tu nije stigao dalje od smjene ravnateljice Hrvatskog državnog arhiva Vlatke Lemić, za čije je mjesto onda raspisan čudan natječaj po kojemu prva osobe ove institucije ne treba znati niti jedan strani jezik. U Državnom arhivu u Osijeku Hasanbegović je pak za vršitelja dužnosti ravnatelja imenovao i Dražena Kušena, koji je prethodno istaknuo potpisivanje pisma podrške ministru.

Nezakonito zapošljavanje

Njegov mandat obilježio je i rekordno nizak iznos proračunskih izdavanja za kulturu, no Hasanbegović je uvjeravao javnost kako će biti dostatan. U svojem kabinetu je kao zaduženu za odnose s javnošću na ugovor o djelu zaposlio novinarku portala direktno.hr Marju Čolak, iako nije dozvoljeno zapošljavanje bez natječaja, a inspekcijski nadzor u njegovom ministarstvu otkrio je tri takva ugovora.

Kao zamjenicu je pak doveo bivšu intendanticu zagrebačkog HNK Anu Lederer, koja se na samom kraju mandata istaknula svojim pokušajima da neutralizira nalaze državne revizije o njezinu mandatu na čelu žute zgrade na Trgu maršala Tita.