Gdje je nestao novac osiguran iz Evropskog socijalnog fonda i namijenjen senzibilizaciji javnosti za probleme i potrebe ranjivih skupina putem neprofitnih medija? U Ministarstvu kulture i medija službeno odgovaraju da natječaj za ta sredstva ove godine raspisan biti neće, a kad će – vidjet ćemo. Za H-Alter komentiraju nakladnici: Gabrijela Ivanov, Tihana Bertek, Goran Borković, David D. Orlović, Iva Tomečić, Dimitrije Birač, Daniela Klujbert i Paula Bolfan.
Krajem srpnja 2020. godine na stranicama Ministarstva kulture osvanuli su rezultati javnog poziva za dodjelu sredstava Evropskog socijalnog fonda tzv. „medijima zajednice“, natječaja koji nije izlazio iz fokusa političke javnosti još od 2016. godine, kada je Zlatko Hasanbegović naprasno razjurio članice i članove Stručnog povjerenstva za neprofitne medije, a Orešković-Karamarkova vlada izbacila te medije iz uredbe o načinu raspodjele prihoda od igara na sreću.
Taj natječaj, čiji su rezultati šokirali pažljivije promatrače , neprofitne je medije koncepcijski usmjeravao prema „podizanju svijesti šire javnosti za probleme i potrebe ranjivih skupina, promicanju njihovih prava te povećanju vidljivosti ranjivih skupina“. Oslonac za njegovu pripremu bila je Strategija borbe protiv siromaštva 2014. – 2020. (kojoj je, usput rečeno, u međuvremenu istekao rok, a Vlada novu nije donijela) koja je u ranjive skupine ubrajala društvene grupe poput umirovljenika, nezaposlenih, osoba s invaliditetom, beskućnika, Roma, izbjeglica, povratnika, žrtava nasilja u obitelji, te pojedinih kategorija mladih i osoba starije životne dobi. Upravo pripadnice i pripadnici tih grupa trebali bi biti oni o čijim bi problemima i potrebama „mediji zajednice“ sustavno informirali javnost, ako žele da im rad bude financiran iz navedenih ESF-ovih sredstava. Naravno, pod uvjetom da su prethodno prošli na natječaju.
Politika zadržavanja odavno osiguranih evropskih sredstava, kao i nepristupačnost samog natječaja za manje nakladnike i dalje postižu svoj namjeravani cilj: iscrpljivanje neprofitne medijske scene do njezina uništenja
Natječaj se službeno zvao „Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, Faza I.“ Za razumijevanje onoga što slijedi najvažnije su zadnja riječ i brojka, dakle „Faza I“. One naime sugeriraju, pa i najavljuju, da bi trebala uslijediti i „Faza II“. Ali druga faza uslijedila još nije, a kad će, o tome se ne govori.
Slabije upućene valja podsjetiti da je Ministarstvo kulture još davne 2015. godine, u vrijeme Milanovićeve vlade, osiguralo oko 30 milijuna kuna ESF-ovih sredstava za rad neprofitnih medija. Kako je do kraja vladina mandata bilo preostalo još svega nekoliko mjeseci, tadašnji je ministar Šipuš smatrao kako bi mu priprema i raspisivanje ovakvog natječaja stvorili preveliku gužvu, a da ni politički trenutak nije baš najpogodniji, pa je posao prepustio svojim nasljednicima. Nasljedniku Hasanbegoviću nije bilo na kraj pameti da se bavi financiranjem neprofitnih medija, a Nina Obuljen Koržinek taj je posao otaljavala dobre tri i pol godine. Okolišanje je opravdavala „čekanjem“ da se prije raspisivanja natječaja donese novi Zakon o elektroničkim medijima (koji je tek u ljeto 2021. iz Vlade upućen Saboru na drugo čitanje). Obuljen Koržinek, naime, ušančena je u stavu da ne samo neprofitni, već i lokalni komercijalni mediji, dakle oni čiji su nakladnici trgovačka društva, trebaju biti uključeni u kategoriju „medija zajednice“ i biti korisnici ESF-ovih sredstava namijenjenih informiranju javnosti o problemima i potrebama ranjivih skupina.
U ožujku 2019. godine iz Ministarstva kulture bio je pušten prvi glas o tome će natječaj ići u dvjema fazama i da će u svakome biti raspodijeljeno po 15 milijuna kuna. Takvu su odluku opravdavali tvrdnjom da neprofitni nakladnici (iscijeđeni, naime, dugogodišnjim odsustvom sistemske potpore) nemaju kapacitet za apsorbiranje 30 milijuna u jednom zalogaju. Ministrica je tada počela govoriti da će „Faza II“ ići neposredno po donošenju, sada više ne samo Zakona o elektroničkim medijima, već i slavne „medijske strategije“ koju Ministarstvo „donosi“ već skoro čitavo desetljeće. „Ministarstvo kulture je u procesu izrade novog Zakona o elektroničkim medijima, kao i Smjernica medijskih politika, s ciljem kvalitetnijeg i transparentnog medijskog djelovanja, te će se II faza Poziva objaviti nakon donošenja navedenih akata“, vijest je iz travnja 2019. godine, koju je i danas moguće iskopati na stranicama Ministarstva kulture i medija.
Na pitanje o terminu raspisivanja „Faze II“ s uvažene adrese Ministarstva kulture i medija nije nam odgovoreno, već nam je umjesto toga rečeno do kada ga sigurno biti neće
U proljeće 2019. s iste je adrese bilo obećavano da će posao s novim ZEM-om, koji je započeo još prvih mjeseci 2018, jamačno biti okončan do ljeta 2020. godine, neposredno nakon objave rezultata „Faze I“. Što se „smjernica medijskih politika“ tiče, Obuljen Koržinek je na sastancima Radne grupe za izradu ZEM-a obećavala da će njihova izrada čak i preteći izradu toga zakona (o čemu postoji i službena bilješka), ali to je bilo samo još jedno u nizu njezinih šupljih obećanja.
Da presiječemo daljnja nagađanja oko datuma objave poziva na slanje projekata radi raspodjele preostalih 15 milijuna kuna ESF-ovih sredstava namijenjenih senzibilizaciji javnosti za probleme i potrebe ranjivih skupina posredstvom neprofitnih medija, raspitali smo se o tome kod Renate Margaretić Urlić, novopečene službenice za odnose s javnošću Ministarstva kulture i medija (koja je promociju na tu funkciju vjerojatno zaslužila, podsjetimo, upadom u studio RTL-a za vrijeme sučeljavanja njezine šefice KG-K i Zorana Milanovića u jeku predsjedničke izborne kampanje u prosincu 2019. godine, s bizarnim zahtjevom da se emisija odmah prekine). Zanimalo nas je raspolaže li još uopće Ministarstvo kulture i medija tim novcem, ili ga je u međuvremenu Hrvatska bila dužna vratiti ESF-u jer ga nije raspodijelila u predviđenom roku. Naime, još prošle godine pojavila su se tumačenja da je Obuljen Koržinek ta sredstva odlučila vratiti ESF-u, iz prostog razloga što natječaj koji bi bio raspisan u 2021. neće biti moguće realizirati do kraja 2023., kada ističe rok za njihovo korištenje.
„Odlukom Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike – Upravljačkog tijela Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. -2020., poziv ‘Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza II’ nije uvršten u Godišnji plan objave Poziva na dostavu projektnih prijedloga OPULJP-a za 2021. godinu te neće biti objavljen. U tijeku je izrada programskih dokumenata kojima se otvara mogućnost korištenja bespovratnih sredstava za programsko razdoblje 2021.-2027. godine te objave novih natječaja koji se sufinanciraju sredstvima iz fondova Europske unije. Više informacija o navedenom bit će dostupno tek po završetku programiranja i usvajanju navedenih dokumenata“, odgovor je koji smo primili od Margaretić Urlić.
Ustrajno na braniku resora
Zamišljamo dramatičan prizor na zatvorenoj sjednici hrvatske vlade: ministar rada Aladrović elaborira svoju odluku da natječaj za medijsku promociju ranjivih skupina ne uvrsti u godišnji plan. Ministrica kulture i medija ustaje sa stolice i viče na ministra socijale, zubima i noktima braneći svoj resor; urla da je kolegino ponašanje skandalozno, prijeti ostavkom. Ministar rada se uvukao u vlastiti sako, samo mu nos viri, ministrici medija pjena krenula na usta i kreće prema njemu. Fizički obračun u zadnji trenutak sprečava hladnokrvni i benevolentni premijer Plenković: „Ma hajde, Nina, snaći će se neprofitni iz drugih izvora, a ti Cigići i beskućnici, ‘ko ih jebe, nek’ se i oni snalaze…“
Ministar rada Aladrović elaborira svoju odluku da natječaj za medijsku promociju ranjivih skupina ne uvrsti u godišnji plan. Ministrica kulture i medija ustaje sa stolice i viče na ministra socijale, zubima i noktima braneći svoj resor…
“’Ko ih jebe“, čuje se poput jeke iz sakoa ministra socijalne politike.
“’Ko ih jebe, i njih i medije zajednice”, tronutim glasom procijedi i ministrica medija, ali tek nakon višesatnog junačkog otpora i nakon žestokog slamanja njezine volje u koju su se proaktivno uključili svi nazočni na zatvorenoj sjednici Vlade.
I tako nam na pitanje o terminu raspisivanja „Faze II“ s uvažene adrese nije odgovoreno, već nam je umjesto toga rečeno do kada ga sigurno biti neće. Premijerov naputak da se medijski nakladnici obavijeste o drugim izvorima i da konačno zaborave na 15 milijuna ESF-ovih kuna, glasnogovornica Margaretić Urlić zadovoljila je sljedećim riječima upućenim ovom novinaru:
„Dodatno ističemo kako je u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti osigurano 45 milijuna kuna za uspostavu sustava provjere medijskih činjenica kojim bi se trebala smanjiti količina dezinformacija, utjecati na veću sigurnost uporabe digitalnih medijskih sadržaja te pomoći razvijanju nepristranog i profesionalnog novinarstva i transparentnog poslovanja svih medija. Želimo skrenuti i pozornost na aktivnosti Europske komisije te na objavljene javne pozive i natječaje o kojima je Ministarstvo kulture i medija objavilo informacije na poveznici. Unutar novog proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. godine u okviru različitih programa, Europska komisija dodijelit će naime bespovratna sredstava za medijski sektor koji je na razini europskih politika obuhvaćen, između ostalog Akcijskim planom za medije i audiovizualnu djelatnost i Akcijskim planom za europsku demokraciju. S ciljem da se novinarima pojasne mogućnosti programa, procedure i ciljevi aktualnih i budućih natječaja, upravo je ovog tjedna na 3. Međunarodnom multimedijalnom novinarskom festivalu u Fažani, Ured Europskog parlamenta u Hrvatskoj organizirao panel Europski fondovi za medije s temom promocije i predstavljanja europskog programa Kreativna Europa. Potpora za Novinarsko partnerstvo provodi se u okviru Međusektorskog potprograma programa Kreativne Europe 2021-2027, prvi put od njegova osnutka.“
Ako se za citirani odgovor nekom učini da je ciničan, taj/ta zaista ima problem s ljubavlju prema našoj samostojnoj & suverenoj.
Iscrpljivanje do uništenja
U međuvremenu, politika zadržavanja odavno osiguranih evropskih sredstava, kao i nepristupačnost samog natječaja za manje neprofitne nakladnike i dalje postižu svoj namjeravani cilj: iscrpljivanje neprofitne medijske scene do njezina uništenja. Dimitrije Birač s portala Radnicki.org u razgovoru za H-Alter kaže da se nisu niti prijavili na „Fazu I“ zbog nekoliko razloga koje bismo mogli svesti pod zajednički nazivnik – potkapacitiranost za zahtjeve ovakvoga programa. „Nemamo ljude koji su vični pisanju takvih projekata, nepripremljeni smo za profesionalni novinarski rad, k tome se ne želimo upuštati u sadržaje koji odstupaju od naših primarnih interesa, odnosno kamuflirati naše interese u zadani tematski okvir“, kaže Birač.
Pored svega, par mjeseci prije raspisivanja „Faze I“ zadesila ih je tužba Sindikata PPDIV-a kojom su njegovi čelnici od portala tražili 40 tisuća kuna odštete na ime povrede časti, ugleda, dostojanstva i duševnih boli, zbog objave članka o lošim uvjetima rada u varaždinskoj peradarskoj tvrtki KOKA i kritiziranja rada toga sindikata. „Županijski sud donio je u proljeće ove godine odluku kojom odbija te tužbe, ali PPIDV nas nastavlja sudski goniti: uputili su Vrhovnom sudu zahtjev za reviziju presude vukovarskog Županijskog suda“, dodaje Birač. „Sudovanje sa sindikatom uzelo nam je ogromnu količinu vremena u protekle dvije godine, i rekao bih da je zabilo zadnji čavao u lijes Radničkog portala“.
Drugi mali neprofitni portal s čijim smo osnivačima razgovarali je Generacija.hr. Osnovan je prije dvije-tri godine i koncepcijski je orijentiran je prema društvenoj solidarnosti i pojedinim ranjivim skupinama, poput mladih i osoba starije životne dobi. Daniela Klujbert, zadužena za fund raising, priznaje da nikad nije niti čula za raspodjelu nekakvih ESF-ovih sredstava koja bi bila namijenjena senzibilizaciji javnosti za ranjive skupine. Neraspodijeljenih 15 milijuna kuna, reklo bi se, lagano pada u kolektivnu nesvijest nove generacije neprofitnih nakladnika.
Nekoliko poruka našim sponzorima
Prije nego što damo riječ nakladnicima neprofitnih medija koji su se prijavili, ali su u „Fazi I“ natječaja za raspodjelu ESF-ovih sredstava našli ispod crte, pa već godinu dana čekaju da se raspiše „Faza II“, prekidamo priču kratkom, gotovo internom porukom za gospođu PT2 koja, ‘ajmo reći, ponekad slabije kopča. Stvar se tiče nevolja na koje nailaze oni „mediji zajednice“ koji su se u „Fazi I“ bili našli iznad crte, ali o tom potom. Slijedi, dakle, nekoliko poruka našim sponzorima:
Potreba ranjivih skupina kojom se ovim članku bavimo jest potreba za primjerenijim javnim izvještavanjem o njihovim a) potrebama i b) problemima; problem, pak, koji obrađujemo jest taj što Ministarstvo kulture (i medija) već šest godina ne raspodjeljuje 15 milijuna kuna osiguranih za primjerenije javno izvještavanje o istim a) potrebama i b) problemima kao i odbijanje navedenoga Ministarstva da javnosti objasni gdje su se deli ti novci. (A znakova je ukupno 16254, odbijete li ovaj okvir – 1572.) OK?
Iva Tomečić, CroL: Ministrici Obuljen Koržinek i njezinoj matičnoj stranci nije u interesu pluralizam, kao ni sloboda medija
CroL je redovito osiguravao sredstva za rad na natječajima iz programa Bespovratne podrške neprofitnim medijima koji je 2016. godine ukinuo tadašnji ministar kulture Hasanbegović. Na dugoočekivanom natječaju “Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I.” našao se ispod crte. Koje su okolnosti u proceduri samoga natječaja kumovale takvom rezultatu?
Zbog toga što smo tri godine zaredom dobivali sredstva na natječajima Ministarstva kulture nikako nisam podrazumijevala da moramo dobiti i na spomenutom, „Mediji zajednice“, jer ne smatram da smo “preplaćeni” na to, ali sam se svejedno tomu nadala. Jer ako je neki medij medij zajednice, onda smo to mi: Izrasli smo iz zajednice prije 22 godine i opstali zahvaljujući prvenstveno kvalitetnom, ali volonterskom radu . Naglašavam da smo za natječaj koji spominješ imali i odličan projekt – čak je i komisija to priznala, ali su nam ipak srušili bodove toliko da ne dobijemo sredstva. Osim toga, podsjetit ću kako su ciljevi bili “unaprjeđenje kvalitete medijskog izvještavanja o ranjivim skupinama i podizanje razine javne svijesti o njihovim pravima”, a specifični ciljevi “jačanje kapaciteta medijskih djelatnika (novinara) za rad usmjeren na socijalno uključivanje ranjivih skupina” te “povećanje vidljivosti ranjivih skupina u društvu putem njihove medijske reprezentacije”. LGBTIQ građanke i građani RH definitivno su ranjiva skupina.
Nakon objave rezultata svanulo mi je da nikako nismo mogli konkurirati “pobjednicima” natječaja, portalu Priznajem.hr, poznatome po objavljivanju lažnih vijesti protiv kakvih se navodno bori ministrica kulture
Doista ne znam koje su okolnosti kumovale takvom rezultatu, samo znam da se s njihovom objavom rezultata odugovlačilo. Pokušala sam doznati kad će biti objavljeni, no Ministarstvo kulture me preusmjerilo na Zakladu za razvoj civilnog društva koja mi tjedan dana nije odgovarala na mail. Kad sam ih odlučila nazvati, nakon najmanje četiri prespajanja doznala sam da moj mail “nisu primili” i da se “rezultati evaluacije projekata očekuju za oko mjesec dana”. Najsmješnije u svemu je što je gospođa s kojom sam razgovarala isprva odbijala reći svoje ime “jer se nemaju običaj predstavljati” ili tako nešto, ne sjećam se točne formulacije. Također, promjena propozicija (bodovi za “nastan” u pasivnim krajevima) nastupila je 7. lipnja 2019., tj. deset dana prije zadnjeg roka za predaju projektnih prijedloga, a mi smo projekt napisali i poslali u prvim danima nakon objave natječaja. Ta promjena nije utjecala samo na nas, već i na sve koji su projekte poslali prije tog datuma. Osim toga, to s “nastanom” je sve nas iz Zagreba automatski stavilo u podređenu poziciju i osudilo na manji broj bodova. Kako god, kad sam zatražila pojašnjenje rezultata po stavkama, vidjela sam da u većini točaka uvelike zadovoljavamo postavljene kriterije, ali svejedno smo dobili manje bodova. Nakon konačne objave rezultata svanulo mi je da nikako nismo mogli konkurirati “pobjednicima” natječaja, portalu Priznajem.hr, poznatome po objavljivanju lažnih vijesti protiv kakvih se navodno bori ministrica kulture. Mi, naime, objavljujemo istinite vijesti i to ćemo činiti i dalje.
U toj Fazi 1. raspodijeljeno je bilo 15 milijuna od ukupno 30 milijuna kuna, koliko je kabinet ministrice Andree Zlatar Violić prije punih šest godina povukao iz ESF-a za financiranje rada neprofitnih medija. Drugih 15 milijuna ostalo je do danas neraspodijeljeno. Ministrica Obuljen Koržinek najavljivala je raspisivanje “Faze 2” nakon donošenja novog Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o medijima. Zašto, po vašem mišljenju, ministrica pretpostavlja donošenje tih zakona raspodjeli odavno osiguranih sredstava?
Promjena propozicija (bodovi za “nastan” u pasivnim krajevima) nastupila je 7. lipnja 2019., tj. deset dana prije zadnjeg roka za predaju projektnih prijedloga, a mi smo projekt napisali i poslali u prvim danima nakon objave natječaja. Ta promjena nije utjecala samo na nas, već i na sve koji su projekte poslali prije tog datuma
Zato što ministrici Obuljen Koržinek niti njezinoj matičnoj stranci nije u interesu pluralizam, kao ni sloboda medija. Ono što je započeo njezin predšasnik Hasanbegović, ona je samo dovršila, i to veoma uspješno. Čujem da Faza 2 neće biti raspisana ni ove godine, što je u potpunosti u skladu s njezinom politikom kojom uporno pokušava uništiti istinski neovisne neprofitne medije/medije zajednice.
Ako se na kraju ispostavi da Hrvatska mora vratiti navedena sredstva zbog njihovog pravovremenog neulaganja, koga bi smatrala odgovornim? Bi li se radilo o pukoj “aljkavosti” birokracije ili o realizaciji jedne nenapisane “medijske politike”?
Naravno da se ne radi o pukoj “aljkavosti”, ali uz postojeću garnituru ne bi me čudilo i da je to doista razlog. Ali prije će biti ovo drugo, to je sasvim jasno. Stječe se dojam da će HDZ radije vratiti 15 milijuna kuna nego otvoriti mogućnost da dio tih sredstava pripadne “pogrešnim” medijima.
Kako CroL preživljava nakon 2016. godine i gašenja Programa dodjele bespovratnih potpora neprofitnim medijima? Kakve su vam perspektive?
Teško, ali nekako opstajemo, u inat onima koji su mislili i priželjkivali da se ugasimo, primjerice te nesretne 2016. Ne znam reći za perspektivu, jer to ovisi o nizu faktora. I mi i niz drugih neprofitnih medija dovedeni smo u nezavidan položaj, ali ne damo se. Bilo bi nepošteno ne spomenuti Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije koji još jedini omogućava kakvo-takvo preživljavanje, no ta su sredstva nedostatna za bilo kakvo ozbiljnije novinarstvo. O zapošljavanju da ne govorim.
Tihana Bertek i Gabrijela Ivanov, VoxFeminae: Desna politika je umiješana u ESF-ov natječaj
Činjenica da smo na natječaju iz „Faze I“ mi ostali ispod crte, a da je na prvom mjestu (znači najbolje ocijenjen projekt od svih neprofitnih i community medija u Hrvatskoj) priznajem.hr – do tad prilično nepoznat portal bez zaposlenih novinara i bez ijednog imena iza tekstova koji se tamo objavljuju, a koji šire proustašku propagandu i huškaju na etničke i seksualne manjine, te čiji pokretači su bili umješani u kampanju Miroslava Škore na proteklim lokalnim izborima – jasno govori da je riječ o umješanosti prilično desne politike u ovaj natječaj. Taj natječaj je bio toliko apsurdan i netransparentan na toliko nivoa, da nam je i danas krivo što zbog birokratskog iscrpljivanja nismo uspjeli nastaviti sa žalbama i pokrenuti tužbu do najviše razine, do Europske unije. Nadležna tijela se nisu u propisanom roku očitovala o našem prigovoru, no Ministarstvo uprave na kraju je zaključilo da je došlo samo do “manjeg prekoračenja roka” (dok bi naša žalba zasigurno bila odbačena da nije poslana u roku), a da su naši prigovori neutemeljeni. Istovremeno, na drugim ESF natječajima određene udruge koje su do prije par godina imale budžet 0 kuna, a koje su bliske zamjeniku upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i bivšem ministru Paviću dobivaju milijunska sredstva na gotovo svakom natječaju.
Zašto ministrica pretpostavlja donošenje ZEM-a i Zakona o medijima raspodjeli odavno osiguranih sredstava?
Zato što je to jedan od načina da se iscrpe i ušutkaju neprofitni mediji u RH koji ne pašu vladajućima. Ministrica kulture i medija kao da bi se najradije riješila i kulture i medija – barem onih koji ne odgovaraju njenim šefovima. Koliko to ministarstvo ne mari za svoj sektor bilo je jasno i iz kriznih mjera za umjetnike i umjetnice koje su objavljene tijekom pandemije.
Ako se na kraju ispostavi da je Hrvatska morala vratiti navedena sredstva zbog njihovog pravovremenog neulaganja, koga biste smatrale odgovornim? Radi li se o pukoj “aljkavosti” birokracije ili o realizaciji jedne nenapisane “medijske politike”?
Nikakva aljkavost birokracije po nama ovdje nije u pitanju. Odgovori koje dobivamo na žalbe i mi i ostali kolege ukazuju na to da se birokracija koristi kako bi se odugovlačilo i iscrpljivalo pojedine nakladnike, odgovaralo na njihove upite citiranjem suhoparnih i nejasnih odredbi koji već stoje u pozivu natječaja, a u biti se pazilo da ništa što se eksplicitno tiče rodne ravnopravnosti i LGBT zajednice ne prođe na natječaju.
Kako VoxFeminae preživljava nakon 2016. godine i gašenja Programa dodjele bespovratnih potpora neprofitnim medijima? Kakve su vam perspektive?
Taj natječaj je bio toliko apsurdan i netransparentan na toliko nivoa, da nam je i danas krivo što zbog birokratskog iscrpljivanja nismo uspjeli nastaviti sa žalbama i pokrenuti tužbu do najviše razine, do Europske unije
Imali smo znanja i ideja (svakako ne sreće) te smo se izborili na natječajima za EU projekte koji su ili direktno pod Bruxellesom ili smo bili partneri na nekim većim projektima pa smo tako zaobilazili domaća provedbena tijela. Portal radi s minimumom sredstava već neko vrijeme – konkretno, samo jedna osoba svakodnevno ažurira portal, a uz to radi i na drugim projektima udruge. Jasno, u takvim se okolnostima smanjio broj volonterki i vanjskih suradnica, jer naprosto ne stižemo naručivati, a niti honorirati sve tekstove koje bismo htjele. Također, čim smo shvatili što nam se sprema, okrenuli smo se prema društvenom poduzetništvu kroz Fierce Women igru i istoimenu tvrtku u suvlasništvu udruge ne bili na taj način osigurali sredstva za portal. No tu smo se pak krenule susretati sa svim birokratkim i tržišnim problemima s kojima se mikro poduzetnici u Hrvatskoj susreću, pa nam se čini da je trenutno situacija i za progresivan neprofitni sektor i za mikro poduzetništvo podjednako jadna, ali za nijansu se čini optimističnija poduzetnička priča. Što se tiče portala, planiramo ući u direktne i transparentne pregovore s čitateljstvom oko donacija za jasno najavljene tematske tekstove.
Vezano uz pristigli odgovor Ministarstva, to je točno taj diskurs koji smo spomenuli. Suhoparni odgovori, dugoročno iscrpljivanje i onda jednostavno se na kraju i desi ono što smo svi i mislili da će se desiti, a to je da druge faze neće ni biti.
David D. Orlović, Romi.hr: Ne želim vjerovati da bi netko svjesno i namjerno sabotirao
Portal ROMI.HR se prijavio na natječaj za sredstva ESF Fonda (Faza I) ali nismo dobili potporu. Iznenadila nas je odluka iz nekoliko razloga: ROMI.HR je u više navrata prepoznat kao kvalitetan medij i dobio je podršku Agencije za elektroničke medije i Ministarstva kulture u prethodnom razdoblju. Bio je jedini medij koji se sustavno bavi javnim informiranjem romske nacionalne manjine koji se kandidirao za ovu podršku. Podrška kroz sredstva Europskog fonda solidarnosti upravo je namijenjena profilu medija kao što je naš, koji se prioritetno bave ranjivim odnosno isključenim skupinama u društvu i dio je prioriteta EU. Također, naš portal nije ostvarivao druge podrške u tom razdoblju, da bi to bio razlog da nas se ne vidi kao prioritet.
Kako biste prokomentirali sadašnji odgovor Ministarstva, da Faza II neće biti raspisana do kraja godine?
Osiguranje 30 milijuna kuna za financiranje rada neprofitnih medija kroz ESF bilo je pozdravljeno od većine poznavatelja medijske scene i bio je oblik prijeko potrebne podrške neprofitnom medijskom sektoru koji se nalazio i nalazi se u vrlo teškom položaju. Dugo čekanje na objavu natječaja za ‘Fazu 1’ također je dodatno otežalo rad medijima kojima je mogućnost te pomoći najavljena. U kontekstu činjenice da je riječ o sredstvima EU i da je riječ o javnom novcu, ne možemo razumjeti da Ministarstvo, kao Upravljačko tijela OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., ne obrazloži odluku da ne objavi Natječaj, i prethodno o toj odluci ne provede javnu raspravu sa svim relevantnim dionicima.
Ako se na kraju ispostavi da RH mora vratiti navedena sredstva zbog njihovog pravovremenog neulaganja, koga biste smatrali odgovornim?
Ne možemo razumjeti da Ministarstvo, kao Upravljačko tijela OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., ne obrazloži odluku da ne objavi natječaj, i prethodno o toj odluci ne provede javnu raspravu sa svim relevantnim dionicima
Odgovornost na provođenju Operativnog programa je na hrvatskoj Vladi i ne želim vjerovati da bi netko svjesno i namjerno sabotirao usvojeni nacionalni Operativni plan i doveo do gubitka 15 milijuna kuna prijeko potrebnih sektoru neprofitnih medija, posebno u svijetlu dodatnih teškoća u koje smo svi ušli zbog pandemije COVID-19. Zabrinjava dio odgovora Ministarstva kulture koji govori o narednom programskom razdoblju (2021. – 2027.) jer to je pitanje definiranja budućih politika korištenja EU novca i nije u funkciji korištenja preostalih osiguranih sredstava tj. 2 milijuna Eura za neprofitne medije u ovoj financijskoj perspektivi.
Kako Romi.hr preživljava nakon 2016. godine i gašenja Programa dodjele bespovratnih potpora neprofitnim medijima? Kakve su vam perspektive?
Uz sve teškoće s kojima se nosi cijeli sektor, a posebno manjinski mediji zbog zatvorenog modela financiranja koji se na nas primjenjuje, portal ROMI.HR nastavlja djelovati i informirati pripadnike romske nacionalne manjine, kao i sve druge zainteresirane. Radimo to uz veliki napor i odricanje, i koristimo i ovu priliku da Vladu odnosno resorna nadležna tijela ponovo pozovemo na donošenje i provođenje sustavne politike razvoja neprofitnih medija koji bi, pored ostalog, osigurala stabilnost sektora. Alternativa tome je da se otvoreno kaže kako neprofitni medijski sektor nije prioritet Republike Hrvatske.
Goran Borković, Forum.tm: Zbog uskraćivanja novca izazvanog političkim razlozima prijavit ćemo ministricu kulture i medija Europskoj federaciji novinara i Europskoj komisiji
Premda je Forum.tm, bio najbolje ocijenjeni medij na zadnjem natječaju Programa potpore neprofitnim medijima Ministarstva kulture (2015. godine), u prošlogodišnjoj raspodjeli ESF-sredstava tzv. medijima zajednice (“Faza 1”) ostao je ispod crte. Kako komentiraš tu činjenicu, pogotovo uzimajući u obzir vrijednosnu orijentaciju i novinarsku kvalitetu nekih od dobitnika potpora?
Plivajući kriteriji očito daju rezultate, posebno ako znamo da je dvoje od troje članova komisije koja je odlučivala o odabiru projekata na natječaju ESF-a odabrala ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, kako je to otkrio novinar Hrvoje Šimičević u tjedniku Novosti. Točnije, ona ih je predložila, a Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva prihvatila, jer Zaklada uvijek prihvaća prijedlog nadležnih ministara/ica. Nisam to ja rekao, nego oni sami iz Zaklade koji su, da sad citiram ministricu, posredničko tijelo zaduženo za natječaj ESF-a. Riskiram da me netko poklopi s onom narodnom: „Tko gubi, taj se i ljuti“, ali sve je jasno kao bistar potok, kako bi rekao pokojni gradonačelnik Milan Bandić: o natječaju o dodjeli novca na ovom natječaju odlučivala je Nina Obuljen Koržinek, a ne nikakva Zaklada i komisija. Ne ulazeći u sadržaj drugih „dobitnika“, o radu ministrice Forum.tm objavio je niz negativnih tekstova pa nas – da budem iskren – ovakav rezultat nije iznenadio, premda smo predali iznimno kvalitetan projekt, usudio bih se reći najbolji do sada. I to projekt koji bi bio iznimno vrijedan i nevladinom sektoru i ljudima na Baniji, s obzirom da nam je partner bila sisačka udruga PGP s kojom smo suradnju dogovorili prije potresa, a koja godinama vrijedno radi na terenu.
Zavirimo u 2017. godinu, kada je ministrica kazala: medijska strategija donijet će se 2018. godine, novi Zakon o elektroničkim medijima u zadnjem kvartalu 2018. godine, novi Zakon o medijima 2018. godine, novi Zakon o HRT-u bit će uskoro. Sigurno pogađate, ništa od toga nije doneseno. Baš ništa
Eto, nama je presudilo nešto što se zove „nastan“, ma što to bilo, a tzv. komisija odlučila je dati 1,3 milijuna kuna mediju koji objavljuje ovakve tekstove: “Priča o psu koji je odgrizao penis i testise pedofilu”, što by the way nije bila istina. Ali koga više briga… Osobno mi je mi bio draži Zlatko Hasanbegović, otvoreni simpatizer ustaštva i politički neprijatelj koji nije imao problema reći što misli o Forum.tm-u, nego navodno liberalna ministrica koja nastupa sa sličnih pozicija, ali uz dvije fige u džepu i izraženim nagonom za osvetoljubivost što dovodi u sumnju i pokušaj da državna tijela i europski novac iskoristi u vlastite svrhe.
Novi ZEM donosi se već četiri godine, a rad Zakonu o medijima, koliko je javnosti poznato, nije niti započeo. Zašto ministrica pretpostavlja donošenje tih zakona raspodjeli odavno osiguranih sredstava?
Zato da ih ne dodijeli! Nikakav drugi razlog tu nije u pitanju, nego želja da neprofitni mediji, odnosno mediji zajednice propadnu, a prosperiraju paramediji bliski prije svega njoj kao i različiti prirepci izrasli iz parapolitičkog podzemlja i neoustaške ideologije, što nju očito ne muči. Ali bolje i oni, nego mi. Ovo nisu teške riječi, nego činjenica. Mediji zajednice su, da ne bi bilo zabune, „neprofitne organizacije odgovorne zajednici kojoj služe“. Ovo je definicija iz Rezolucije medija zajednice Europske unije. Premda je ministrica, inače zakleta europska birokratkinja, tu definiciju željela je promijeniti u tome nije uspjela. Zbog ovakvog uskraćivanja novca izazvanog političkim razlozima svakako ćemo je prijaviti Europskoj federaciji novinara, pa i samoj Komisiji. Svaka Vlada se hvalila, točnije rečeno pokušavala hvaliti postotkom povučenog novca iz europskih fondova, a Ministarstvo kulture i medija radije neće povući 15 milijuna kuna, pola od predviđenog novca za medije u okviru ESF-a, nego da ih raspodijeli ovakvima kao što smo mi. Shvaćate apsurdnost situacije? U trenutku kad bi i komercijalni mediji bez pomoći Vlade, organiziranja raznih kvazi konferencija plaćenih javnim novcem i izdavanjem „prevedenih“ Judita gotovo sigurno bili na rubu propasti, nama nadležno i resorno Ministarstvo, čiji je bitan cilj naveden u nazivu, radije vraća pola omotnice i kaže Bruxellesu: „Hvala, ne treba. Kod nas je sve sjajno. Potres? Tek lagana drhtavica! Korona? Pa mi smo prošli rat! Što će nama mali virus?!“ Da se razumijemo, moj stav je da država treba pomoći i komercijalnim i javnim medijima. Sve drugo vodi nas u propast laganja i manipuliranja.
Nikakav drugi razlog tu nije u pitanju, nego želja da neprofitni mediji, odnosno mediji zajednice propadnu, a prosperiraju paramediji bliski prije svega ministrici medija, kao i različiti prirepci izrasli iz parapolitičkog podzemlja i neoustaške ideologije, što nju očito ne muči
Ako se na kraju doista ispostavi da je Hrvatska morala vratiti navedena sredstva zbog njihovog pravodobnog neulaganja, koga bi smatrao odgovornim? Radi li se po tvojem mišljenju o pukoj “aljkavosti” birokracije ili o realizaciji jedne nenapisane “medijske politike”?
Medijska politika? Što je to? Jedina konzistentna medijska politika je pod svaku cijenu onemogućiti neprofitnim medijima pristup novcu, a široki tunel otvoriti komercijalnim. To se, uostalom, namjerava napraviti i Zakonom o elektroničkim medijima kojima će pred Agencijom za elektroničke medije svi biti tretirani jednako – i Index.hr i H-Alter.org, premda je jedino što ih veže to što su mediji. Ali da ne duljimo, zavirimo u 2017. godinu i Dane elektroničkih medija, čini mi se održanih u Svetom Martinu na Muri, kada je ministrica kazala ovo: medijska strategija donijet će se 2018. godine, novi Zakon o elektroničkim medijima u zadnjem kvartalu 2018. godine, novi Zakon o medijima 2018. godine, novi Zakon o HRT-u bit će uskoro. Sigurno pogađate, ništa od toga nije doneseno. Baš ništa. Nula bodova!
Kako Forum preživljava nakon 2016. godine i gašenja Programa dodjele bespovratnih potpora neprofitnim medijima? Kakve su vam perspektive?
Preživljava teško, još uvijek ima podršku Agencije za elektroničke medije, ali neće ni to dugo. Forum ciljano objavljuje manje tekstova, jer bi inače plaćanje članaka suradnicima sveo na razinu žicanja pred dućanom. Zaposlenih odavno nema, entuzijazam se lako iscrpi. Forum nije nastao kao omladinska organizacija, nego kao novinarski portal. Od nečega treba živjeti, Forum autorima može pomoći samo u preživljavanju, a novac koji smo mogli imati i mi i naši partneri kiseli se u blagajni Europske unije jer, eto, šefici nismo dragi.
Paula Bolfan, Otoci.eu: ESF-sredstva su prijeko potrebna neprofitnim medijima
Očekivali smo da će se natječaj ‘’Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, Faza II.’’ raspisati jer nam je bilo u planu prijaviti se na njega, no Ministarstvo je dalo informaciju kako se taj natječaj neće raspisivati ove godine. Smatramo da su sredstva planirana za dodjelu putem tog natječaja prijeko potrebna organizacijama koje su registrirane kao neprofitni mediji te da je u Hrvatskoj, nažalost, vrlo teško financirati rad koji ne izvještava na standardan ‘’klickbait’’ način, već ciljano i sadržajno odskače od dnevnih vijesti i fokusira se na sadržaje informativno – obrazovnog i edukativnog karaktera.
Kako preživljava Otoci.eu? Smatrate li javnu podršku neprofitnim medijima primjerenom i koliko bi vam koristilo eventualno dobivanje ESF-sredstava namijenjenih neprofitnim medijima?
Portal Otoci.eu preživljava od aktivnog angažmana volontera koji su prepoznali važnost rada portala. Smatramo da U Hrvatskoj javna podrška neprofitnim medijima nije primjerena jer mediji najviše ovise o blagonaklonosti općih i regionalnih samouprava ili zaradi od oglasa, a manje o vlastitim sposobnostima da nađu izvor financiranja koji ne traži podizanje posjećenosti portala senzacionalizmom. Eventualno dobivanje ESF sredstava omogućilo bi nam da sadržaj plasiramo do većeg broja ljudi, što pozitivno djeluje s jedne strane na čitatelje, a s druge strane daje vidljivost različitim fondovima i institucijama koje se bave razvojem zajednice. Portal Otoci.eu redovito plasira provjerene informacije o aktivnostima, poticajima, natječajima i projektima potencijalnim korisnicima što ga čini društveno korisnim i predstavlja specifičnost u svijetu medija koji se u konačnici svodi na plasiranje senzacionalističkih vijesti kako bi ostvarili ekonomsku održivost.
