Podacima o sredstvima koja su se iz proračuna utrošila na obranu bivših i sadašnjih zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova optuženih za počinjenje kaznenog djela ratnog zločina, MUP je najednom pribilježilo oznaku "ograničeno". Štoviše, u Uredu glavnog ravnatelja policije tvrde da Ministarstvo nikad nije ni raspolagalo traženim informacijama. Iste informacije Vlada i MUP su sve donedavno pružali javnosti na uvid.
Podacima koje su sve donedavno tijela Vlade bez imalo zadrške davala na uvid javnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova najednom je pribilježilo oznaku "ograničeno". Štoviše, Zlatko Koštić, načelnik Ureda glavnog ravnatelja policije, tvrdi da MUP nikad nije ni raspolagao traženim informacijama. Riječ je o zasebno specificiranim troškovima koja su se iz proračuna utrošila na obranu bivših i sadašnjih pripadnika MUP-a, a koje se sumnjiči da su počinili kazneno djelo ratnog zločina. Naime, tu povlasticu im omogućuje preširoko tumačenje stavka 2. članka 98. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima kojim se propisuje: "Kad se protiv policijskog službenika vodi kazneni postupak ili postupak za naknadu štete zbog uporabe sredstava prisile ili drugih radnji u obavljanju policijskog posla, Ministarstvo će mu osigurati pravnu pomoć na teret Ministarstva u tom postupku i nakon što mu je prestao radni odnos u Ministarstvu".
Iako je već ranije bila upoznata s pojedinim stavkama iz MUP-ovog troškovnika, potpisnica ovih redaka se prošlog mjeseca temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama obratila istom ministarstvu radi uvida u aktualizirane podatke. Početkom studenog prošle godine, nekoliko dana prije izricanja pravomoćne presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s istim se ciljem Vladi Republike Hrvatske obratio i H-Alterov novinar Hrvoje Šimičević. "Prema podacima Sektora za financije i proračun MUP-a za troškove obrane Tomislava Merčepa, ukupno je isplaćeno iz sredstava Ministarstva unutarnjih poslova 729.086,00 kuna... Na temelju odredbe iz Zakona o policijskim poslovima i ovlastima odobrena je pravna pomoć na teret sredstava Ministarstva unutarnjih poslova i za Vladimira Milankovića te Željka Sačića", odgovoreno mu je iz Vlade.
Mjesec dana kasnije istu informaciju, ali s nešto izmijenjenim novčanim iznosom utrošenim na obranu Tomislava Merčepa, udrugama civilnog društva pružio je i MUP. "Prema dopisu MUP-a od 11. prosinca 2012. do sada je za troškove obrane Vladimira Milankovića, optuženog za zločine u Sisku, utrošeno 702.330,00 kuna, Tomislava Merčepa, optuženog za zločine počinjene u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu 672.836,00 kuma, a za Željka Sačića, koji je pod istragom za zločin u Gruborima i Ramljanima, 143.295,00 kuna", stoji u Izvještaju o praćenju suđenja za ratne zločine za 2012. godinu, kojeg su u ožujku ove godine objavili Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek te Građanski odbor za ljudska prava.
Sada to isto ministarstvo, očito neistinito, tvrdi kako u svojim analitičkim evidencijama nema zasebno specificirane troškove za osumnjičene ili optužene za ratni zločin, već da samo posjeduje ukupne podatke o troškovima obrane svih policijskih službenika financiranih iz državnog proračuna od 2009. godine, a koji, zaključno s 5. travnjem 2013. godine, iznose 2.301.772,42 kuna. "Podatke o imenima i prezimenima policijskih službenika vam ne možemo ustupiti sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o kaznenom postupku kao i odredbama članka 11. Pravilnika o tajnosti službenih podataka Ministarstva unutarnjih poslova kojim je propisano da se oznakom 'ograničeno' označavaju svi podaci i svi izvori podataka čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva u obavljanju poslova iz njegove nadležnosti, a osobito podaci sadržani u kadrovskim evidencijama Ministarstva", stoji u dopisu koji je nedavno stigao na H-Alterovu adresu. Sve i da bi otkrivanje ovih podataka zaista "naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva u obavljanju poslova iz njegove nadležnosti", ostaje nejasno iz kojeg se razloga MUP u roku od svega nekoliko mjeseci odlučio za uskraćivanje informacije koje su se sve donedavno pružale javnosti.
Marko Sjekavica, pravnik i član Građanskog odbora za ljudska prava, smatra da spomenuti podaci ne bi trebali biti kvalificirani kao ograničeni jer su sredstva kojom se plaća obrana pripadnika MUP-a zapravo izdvojena iz proračuna. "U interesu je javnosti da se zna na što se točno troše sredstva svih građana. Uostalom, i kazneni postupci koji se vode protiv osumnjičenih za ratne zločine su javni, pa samim tim ne postoji razlog da se taje takve informacije", objasnio je Sjekavica u razgovoru za H-Alter te dodao kako transparentnost u objavljivanju i specificiranju ovih podataka ničim ne ugrožava prava onih policijskih službenika protiv kojih se pokreću sudski postupci. Tumačenje, po kojem se mučenje i usmrćivanje civila može smatrati "uporabom sredstava prisile i drugih radnji u obavljanju policijskog posla", Sjekavica smatra krivim i izuzetno opasnim. S druge strane, u zakonskoj odredbi, koja je donesena 2009. godine, kada je na čelu MUP-a bio Tomislav Karamarko, pravnik GOLJP-a ne vidi ništa sporno u slučaju da se ona tumači na valjani način. "Na primjer, ukoliko policijski pas, promatran ovdje kao sredstvo prisile, napadne, ugrize i tjelesno ozlijedi nekog prolaznika, koji protiv policajca odgovornog za psa pokrene parnicu za naknadu štete, ne bi bilo sporno da pravna pomoć tuženom policajcu bude osigurana od strane države. Međutim, u suđenjima za ratne zločine primjena ovog članka dovedena je do apsurda. Nedopustivo je da se policijskim službenicima koje se tereti da su sredstva prisile upotrijebili kako bi usmrtili nedužne civile, samo zato jer su bili srpske etničke pripadnosti, o trošku poreznih obveznika plaćaju visoki i javnosti netransparentno prikazani troškovi obrane. Ovakva primjena Zakona još je više podložna kritici kada uzmemo u obzir položaj žrtava neprocesuiranih ratnih zločina, koje ne samo da nisu dobili obeštećenje, već im se ovrhom od često niskih prihoda naplaćuju troškovi izgubljenih parnica za naknadu štete protiv Republike Hrvatske."
Sjekavica smatra kako se sporna odredba Zakona o policijskim poslovima interpretira na ekstenzivan način te da bi umjesto jezične interpretacije trebalo primijeniti onu teleološku. "Pri tome se treba razmatrati namjera donositelja Zakona, koja sasvim sigurno nije bila osiguranje pravne pomoći policijskim službenicima koji su počinili kazneno djelo ratnog zločina. Ciljalo se na zaštitu onih policajaca koji su u izvanrednim okolnostima bili prisiljeni koristiti sredstva prisile i zbog toga su pozvani na pravnu odgovornost. Uostalom, ovdje se ne radi o osiguranju prava na obranu, kao bitnog procesnog načela, budući da se to pravo u slučaju policijskih službenika lošijeg imovinskog stanja protiv kojih se pokrene postupak, može zadovoljiti redovnim putem, odnosno određivanjem branitelja po službenoj dužnosti", zaključuje Sjekavica.
Budući da MUP u svakom pogledu štiti osumnjičenike iz vlastitih redova, ostaje nepoznato da li se obrana Franje Drlje i Bože Krajine, bivših pripadnika specijalne policije, koje se sumnjiči da su 1995. godine počinili ratni zločin nad srpskim civilnim stanovništvom, mahom starcima, u kninskom selu Grubori, također financira iz proračuna. Ukoliko su te "sreće", zajedno s Merčepom, Sačićem i Milankovićem i njih dvojica zapravo proždiru većinu od preko dva milijuna kuna namijenjenih za obranu pripadnika MUP-a. U prilog bi im išla i činjenica da u slučaju dokazivanja krivnje ne bi bili dužni vratiti utrošena sredstva u proračun. "Čak iz uz strogi formalno-pravni pristup i uzimanje u obzir presumpcije nevinosti, koja zaista jest jedan od važnih temelja pravnog poretka, nužna je intervencija zakonodavca u smislu dužnosti regresa ovih sredstava državi ukoliko pojedini policijski službenik bude osuđen za teška kaznena djela", ističe Marko Sjekavica.
Nedavno je Državno odvjetništvo primijenilo nešto drugačiju praksu, doduše, nad bivšim generalom Hrvatske vojske. Naime, DORH je pokrenuo postupak za regresnu naknadu štete od bivšeg generala Mirka Norca u iznosu od 491.000 kuna, odnosno u vrijednosti kojom je država obeštetila rodbinu troje ubijenih civila u vojnoj operaciji Medački džep za koju je Norac pravomoćno osuđen 2008. godine. Zahvaljujući proizvoljnom tumačenju odredbe iz Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, u još uvijek nedovršenim sudskim postupcima koji se vode protiv bivših pripadnika MUP-a, za sada su profitirali jedino njihovi odvjetnički timovi. Kako su poručili iz Vlade, u prijedlogu novog Zakona o policiji bila je predložena izmjena sporne odredbe, ali se od toga navodno moralo odustati zbog primjedbi Europske komisije.
Izvor: H-alter
