Rekordno brz pokušaj iskazivanja nepovjerenja predsjedniku Vlade Republike Hrvatske nakon održanih parlamentarnih izbora i početka mandata Vlade pokazat će dvije stvari. Prva je da na taj način oporba predvođena SDP-om pokušava dobiti pozornost u preostalih šest mjeseci superizborne godine, a druga je da je minimalna parlamentarna većina optimalna za HDZ
Smijenjeni ministar zdravstva Vili Beroš nije gubio vrijeme u istražnom zatvoru nakon što je uhićen, pa pušten, zbog sumnji u koruptivne radnje i zloporabu položaja. Na slobodu je izašao s knjigom u ruci i svima je preporučio. To je bestseler 'Faktologija', čiji je autor Berošev kolega, švedski liječnik i statističar Hans Rosling, a koautori njegov sin Ola Rosling i snaha Anna Rosling Rönnlund. Roslingova je knjiga objavljena posthumno 2018., godinu dana nakon autorove smrti, te u njoj objašnjava razloge zbog kojih ljudi smatraju da je svijet u kojem žive lošiji no što on to stvarno jest i na koji način vjerovati činjenicama da bismo stvarnost percipirali upravo onakvom kakva je uistinu – znatno bolja. Beroš je pri izlasku iz istražnog zatvora pohvalio knjigu, među ostalim, zbog njezina prokazivanja jednostranog izvještavanja u medijima. Pročitao ju je dvaput. Uz presumpciju nevinosti, hoće li 'fakti' biti na Beroševoj strani, znat će se nakon što pravosuđe odradi svoj posao. Koliko u Hrvatskoj to traje, pitanje je neke druge 'faktologije'. Dotad bivšem članu Vlade Republike Hrvatske Roslingove misli očito pomažu. A možda pomognu i cijeloj Vladi.
Ekspresan test povjerenja
Naime slučaj smijenjenog i uhićenog ministra doveo je do dosad rekordno brzog prijedloga za pokretanje pitanja povjerenja predsjedniku hrvatske Vlade, a smjenu Andreja Plenkovića zatražio je trideset i jedan zastupnik u aktualnom sazivu Hrvatskog sabora. Prema Ustavu Republike Hrvatske, na prijedlog najmanje petine zastupnika u Hrvatskom saboru može se pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, njezinu pojedinom članu ili Vladi u cjelini. Hrvatski temeljni zakon pritom normira da je odluka o nepovjerenju donesena ako je za nju glasala većina od ukupnog broja zastupnika u Hrvatskom saboru. Ako Hrvatski sabor ipak odbije prijedlog za izglasavanje nepovjerenja, precizira se u Ustavu RH, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od šest mjeseci. Konkretno, za prijedlog oporbe, koji u ovom slučaju podržavaju SDP i Možemo!, treba glasati najmanje 76 saborskih zastupnika od njih ukupno 151.
S obzirom na to da su recentni parlamentarni izbori u Hrvatskoj provedeni relativno nedavno, u srijedu 17. travnja 2024., te da je Vlada u novom sazivu Sabora povjerenje dobila mjesec kasnije, još se nije dogodilo da se ovako brzo nakon samih izbora zatraži glasanje o povjerenju novoizabranom hrvatskom premijeru. Okidač za takvu odluku oporbe bilo je upravo Beroševo uhićenje, ali ne samo ono. Njezin prijedlog navodi više razloga. To su, prema predlagačima, 'mafijaški elementi u strukturama stranačke države', 'politička korupcija', 'korupcijske afere', 'imenovanje Ivana Turudića glavnim državnim odvjetnikom', 'privatizacija zdravstva i nedostatak liječnika', 'rast cijena kao udar na standard građana', 'iseljavanje', 'težak položaj umirovljenika', 'napadi na novinare', 'stanje u pravosuđu', 'kršenje Ustava u vođenju vanjske politike i davanje lažnih informacija', 'pravo na krov nad glavom', 'kriza sustava socijalne skrbi' te 'tragični slučajevi u Jadroliniji'. Podnositelji prijedloga u svemu navedenom detektiraju političku odgovornost upravo premijera Plenkovića, kojemu pripisuju atmosferu nepovjerenja i korupcije te ozbiljne posljedice za ekonomsko i socijalno stanje zemlje. Vlada je, dakako, odbila sve navode iz oporbenog prijedloga kao neutemeljene, opisavši ga 'klevetničkim' i 'nestrukturiranim'. Što se tiče 'faktologije', za Vladu je prijedlog 'inicijativa koja ne uzima u obzir činjenice, već se oslanja isključivo na neistine i pokušaj obmane javnosti'.
Stabilnost po svaku cijenu
Je li inicijativa SDP-a unaprijed osuđena na propast, kako tvrdi Vlada? Jest. Za oporbeni bi prijedlog na predstojećem nastavku 4. sjednice Hrvatskog sabora od 3. prosinca nadalje trebalo glasati spomenutih 76 zastupnica i zastupnika. S obzirom na to da je Vlada pri dobivanju povjerenja parlamentarne većine u svibnju osigurala podršku 79 ruku te da joj je u međuvremenu novoosnovana stranka Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO) uskratila potporu, naizgled nije riječ o nemogućem scenariju. Međutim ni napuštanje saborske većine bivših članova Domovinskog pokreta, što podršku Vladi spušta na minimalnih 76 glasova 'za', ne treba brinuti ni Plenkovića ni HDZ ni manje koalicijske partnere od ostatka Domovinskog pokreta, preko HSLS-a i HNS-a, do kluba zastupnika nacionalnih manjina. Vladu je u svibnju podržala i bivša članica Hrvatskih suverenista Vesna Vučemilović, a čak i kada bi netko od sadašnjih podržavatelja Plenkovićeva kabineta odlučio izabrati oporbenu stranu, tu je uvijek SDSS Milorada Pupovca kao HDZ-ov 'džoker zovi (po potrebi)'. Dapače, i prethodna je Vlada predvođena HDZ-om nakon pobjede na parlamentarnim izborima 2020. imala inicijalno povjerenje od točno 76 zastupnica i zastupnika te tijekom mandata ni u jednom trenutku nije došla u pitanje njezina stabilnost. Što se neka hrvatska Vlada približava kritičnoj većini podrške u Hrvatskom saboru, to se čini čvršćom. Barem tako pokazuju iskustva nakon izbora 2000. i ustavnih promjena koje su umjesto polupredsjedničkog inaugurirale parlamentarni sustav.
U tom je slijedu najnestabilnija bila široka vladajuća većina Šestorke, odnosno oporbene koalicije predvođene SDP-om i HSLS-om, koja je pobijedila na trećesiječanjskim izborima. S najviše mandata od 2000. do danas, ta je koalicija na vlasti najprije ostala bez IDS-a, a zatim i bez HSLS-a te je preživjela glasanje o povjerenju u srpnju 2002. Nakon sloma prve koalicije HDZ-a i Mosta 2016., Vlada je najbliže padu bila nakon glasanja o povjerenju bivšem ministru financija Zdravku Mariću u svibnju 2017., što je završilo dramatičnim rezultatom 75:75, pri čemu je Marić, a zapravo Plenković u svom prvom premijerskom mandatu, presudan glas podrške dobio od SDP-ovca Tomislava Sauche, bivšeg predstojnika ureda premijera Zorana Milanovića. Saucha je u međuvremenu osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu zbog lažiranja putnih naloga i stjecanja materijalne koristi. Nakon što je na taj način politički preživio raspad druge koalicije HDZ-a i Mosta, koji je ubrzo zamijenjen HNS-om i 'žetončićima' Milana Bandića, Plenković više nije imao sličnih problema.
Minimalna komotna većina
Najbolje se osjećao upravo u prethodnome premijerskom mandatu s minimalnih, a zapravo za sebe optimalnih 76 ruku podrške u Saboru, i to u koaliciji s isprva samo malim liberalnim strankama i zastupnicima nacionalnih manjina na čelu sa SDSS-om, a uskoro uz manja pretrčavanja iz oporbenih u vladajuće redove i obrnuto, no uvijek uz 'neto' iznos na strani vladajuće većine. Slična se situacija može očekivati i u dogledno vrijeme, jer posve je jasno da se nikomu iz koalicije na vlasti ne isplati nanovo testirati povjerenje birača na prijevremenim izborima. A da se o astronomskoj povišici dužnosničkih plaća niti ne govori. Uz oslabljeni Domovinski pokret te SDSS u sigurnoj pričuvi, Plenković i HDZ ponovno imaju zajamčenih 76 ruku u sabornici, a one će u konstelaciji minimalne većine biti itekako jedinstvene. Bila bi prava senzacija da za Plenkovićevu smjenu glasa i SDSS. K tome, Hrvatska završetkom svibnja 2025. ulazi u gotovo trogodišnju izbornu 'apstinenciju' jer se nakon superizborne sezone 2024./2025. i niza parlamentarnih, europskih, predsjedničkih i lokalnih izbora hrvatski birači neće pozivati na birališta sve do proljeća 2028., uz uvjet stabilnih političkih i ekonomskih prilika, na kojima će predsjednik Vlade i HDZ-a zasigurno poraditi.
Zašto onda SDP upravo sada, koristeći aferu vezanu uz Beroša i ostale osumnjičene za unosnu zloporabu nabave medicinskih uređaja, ustrajava na izglasavanju nepovjerenja premijeru? Tim više jer u sljedećih pola godine to neće moći učiniti pojave li se neke druge afere, možda upravo blizu lokalnih izbora kao itekako važnih u 2025. godini. SDP-u nužno treba potvrda da je vodeća oporbena stranka i da će, kako je to najavio njegov novi predsjednik Siniša Hajdaš Dončić, nakon sljedećih parlamentarnih izbora biti 'prvi, a ne drugi'. Zato odmah kreće u ofanzivu, neovisno o ishodu ovako postavljene inicijative. Kako je SDP-ov kandidat Zoran Milanović favorit na predsjedničkim izborima, SDP računa da će njegova pobjeda utjecati na rejting stranke nakon izbora, kao što se to dogodilo 2020. To bi je pak moglo pogurati i na lokalnim izborima, makar ondje gdje ima prigodu participirati u vladajućim koalicijama. Ipak, 'faktologija' je ključna i u SDP-ovu slučaju. Glavninu razlogu iz njihova prijedloga za smjenu Plenkovića stranka je isticala i u travnju, pa birači nisu izabrali SDP i njegova premijerskog kandidata iz sjene, nego HDZ i njegova premijera pod reflektorima. Do promjene može doći samo onda kada hrvatski birači počnu preispitivati vlastitu 'faktologiju'. I prisjete se, među ostalim, onoga što čita Beroš.
