Portret neznanca koji je prefarbao 'pedersku' klupu na Zrinjevcu
S velikom sigurnošću možemo odmah zaključiti da pred sobom nemamo neznanca koji je stabilan i ispunjen jer takvi to ne rade. Ovoga i ovakve uvijek nešto ždere i razara pa negdje izvan sebe moraju naciljati ''krivce'' na koje će se okomiti. Traže ih i nalaze gdje ih objektivno nema. Ali tako je to s tim homofobnim poremećajem, jednako kao i s rasizmom, ženomrzačkim stavom, šovinizmom...
Znamo što je bilo. Kako bismo lijepom porukom prihvaćanja i prijateljstva obilježili Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije, Grad Zagreb postavio je na Zrinjevcu jednu klupu obojanu duginim nijansama zastava LGBTQ zajednice. Klupa je odmah nanovo prefarbana u crno, boju bijesa i mraka. Samovlasni poduzimač te kontraakcije navodno je bio neki muškarac ”u crvenoj majici”.
Bilo bi fora nakratko ući u glavu te osobe, tipa u crvenoj majici. Da shvatimo koje ga sumanute sile pogone. Zašto mrzi ekipu s kojom ne mora imati ništa, koja ga ne dira i ne smeta mu da živi kako ga je volja? Valjalo bi otkriti mračne tajne tog psihoprofila, no ovdje tih istraživanja nema, pa je pitanje kakva formula upravlja tim ljudima. Ali slobodni smo pretpostavljati i nagađati. Probajmo onda.
Homofobni poremećaj
S obzirom na izjave slučajnih prolaznika, znamo da osvetnik nije ni dijete, ni tinejdžer, niti ima sijedu kosu, nego je netko između toga. Odakle, dakle, poriv čovjeku u punoj snazi i u dobi muške zrelosti da uzme crni sprej i nađe vremena u životu da se došulja se na Zrinjevac kako bi svoje frustracije istresao na klupi u parku?
S velikom sigurnošću možemo odmah zaključiti da pred sobom nemamo neznanca koji je stabilan i ispunjen jer takvi to ne rade. Ovoga i ovakve uvijek nešto ždere i razara pa negdje izvan sebe moraju naciljati ”krivce” na koje će se okomiti.
Traže ih i nalaze gdje ih objektivno nema. Ali tako je to s tim homofobnim poremećajem, jednako kao i s rasizmom, ženomrzačkim stavom, šovinizmom i sličnim pošemerenim društvenim dijagnozama, čiji se ponosni vlasnici nabusito pozivaju na to da je njihova realno nemotivirana netrpeljivost prema određenim skupinama pitanje njihove građanske slobode i prava na mišljenje.
Zavjerenik s crnim sprejem
Pa da vidimo što je moglo oštetiti ovog zavjerenika s crnim sprejem iz jedne od tih sljedbi vrijednih prijezira i žaljenja. Možda mu nije išlo učenje, premda je majka za njega imala velike planove, pa ga je još vodila i na klavir kod fine gospođe iza ugla. Ali nesretnik je bez veze drndao po tipkama kao da tuče orahe pa je učiteljica jednog dana rekla majci da dečko ne napreduje. A satovi, kao što se i sama mogla osvjedočiti, nisu jeftini da ih se trati gdje nema truda ni volje. Onda su ga ispisali.
Ni u školi nije bio bajno. Dok su drugi đaci savladavali gradivo o kolutićavcima i opnokrilcima, povijesnim bitkama u kojima su Hrvati premoćno pobjeđivali Turke i Mlečane te zadatke iz geometrije, naš momak je čitao stripove, zaboravljao zadaće i prepisivao na testovima.
A nastavnici, poslovično skloni prosječnosti, nisu našli nikakvoga razumijevanja za njegove neotkrivene talente. Tako je prolazio jadno, ali doma su ipak snovali o studiju i uvjeravali ga da ga čeka veliki uspjeh kad prođe taj pubertet, samo ako malo zapne. Stric ga je preko žnore upisao na neki prometni fakultet. Ali i tamo je trebalo barem dolaziti, a on je više volio spavati i igrati belu.
Doma su mu govorili da se zaposli
Onda je umislio je da je taj fakultet pogrešan za njega jer on više teži filozofskim razmatranjima nego tim glupim banalnostima u koje su ga gurnuli. Ali tamo je bio prijemni s Hegelom i Kierkegaardom pa nije bilo ništa. Na koncu je cijelo njegovo društvo nešto pozavršavalo i stalo na noge, a on je ostao igrati igrice u roditeljskoj kući do tri ujutro i bjesniti na sustav u kome nema podrške za izvanserijske osobnosti kakva je on uvijek bio i ostao.
Dok je u kvartu načinjao teme o društvenim nepravdama, majka mu je davala za kavu, a sve ove bezvezne cure i momci, koji mu nikad nisu bili ni do koljena – ti štreberi i kompromiseri koji su se dali svesti na kapitalističke kotačiće – imali su plaće. Pa lako je tako. Pederi.
Doma su mu govorili da se zaposli. Bolje je da se nečim okupira i da ima prihode. A posao bi ga mogao i ponijeti, vidjet će kako će dobiti krila. No u praonici automobila ih nije dobio, a za drugo nije imao kvalifikacije. Eto na što smo došli, računa se samo papir, a nitko ne gleda što čovjek može i koliko stvarno vrijedi. Svi su poslodavci kojime se javljao imali, međutim, te iste bolesne neoliberalne nazore koji su u društvu uništili sve ljudsko. Pederi.
Cijela je država otišla dođavola
Htio je imati djevojku, ali nijednu od svih tih koje su mu se sviđale njega nije primjećivala. A ako bi s kojom i izašao, poslije mu se više nije javljala. Pa jasno kad današnje cure trče za ovim finjacima i hipsterima punima para, kojima su starci sve omogućili, a onda su im još namjestili i najbolje poslove u bankama i stranim korporacijama. Jednome čak u stranoj ambasadi. Ženama se samo takvi dopadaju. Ti praznoglavci premazani svim mastima, koji samo grabe kako će dogurati više i dalje, a fućka im se za humane vrijednosti i socijalnu diskriminaciju. Jesu barem kada dali krv? Nisu. Pederi.
A on neka za njih radi u prodavaonici cipela – koji ste broj rekli, kako ne, imamo i takve plave – kad nema veza ni kuću na Šalati. Iako protekciju ne bi ni prihvatio jer mu se gadi. Zbog korupcije i nepotizma cijela je država otišla dođavola, tumači naš sprejaš susjedu, trebalo se odavno odavde iseliti i zarađivati pet puta više nego u ovoj vukojebini. Tu ti kroje kapu svi koji bi u drugim zemljama bili manji od makova zrna. Evo onog su Srbina čak postavili u Vladu. Svaki dotepenac bolje prolazi od nas koji tu imamo korijenje dvjesto godina.
I što hoće još i ti pederi i lezbe?
Tako je to u Hrvatskoj. Bolje prosperiraju svi ti nikogovići koji su se jučer dovukli ovamo iz Hercegovine i iz Janjeva. Ma čuj samo kako govore. Vidi kako su obučeni, kao da su iz one stare Rumunjske. Kazalište su vidjeli samo na televiziji. A ipak su im sva vrata otvorena. Pederi. I oni i ti koji im drže štangu.
I što, povrh svega ostaloga u ovoj državi, hoće još i ti pederi i lezbe? Ti su apsolutno najgori, a izigravaju žrtve. Čak bi i djecu usvajali, kako da ne, škrguće naš sprejaš gledajući vijesti iz fotelje. Sad se njima u čast postavljaju i klupe u parku. A majka klima glavom i nutka ga vanili kiflicama na margarinu, puter je tako poskupio, a i ne primijeti se, jelda? Ali sin se ne slaže, itekako se primijeti kako mi pošteni i vrijedni ljudi sve dublje padamo i navikavamo se na sve manje i sve lošije. Dok se ova klatež kiti titulama, raste, bogati se i otima nam sve što nam pripada.
Dakako da ovo što sam nalupala gola fikcija. Ali mora biti neka takva jadna biografija iza tih ljudi koji su specijalisti za razvijanje mržnje. Kad u životu ne uspijevaš odnjegovati ništa drugo, uvijek ti ostaju mržnja, bijes i osveta. Da netko drugi bude kriv za tvoje poraze. Od toga je stradala sirota klupa na Zrinjevcu. Ako tipa ikad nađu, možemo se vratiti ovoj izmišljenoj pričici pa provjeriti koliko je zapravo stvarna.
