Brodski kancelarijski turistički pogon je preskupa, preglasna, prividno prezaposlena, ali dirljivo najuzaludnije brodska diletantska1 vrsta koja živi od tzv. promocije brodskog turizma, praveći se kako pojma nema da je brodski turizam oksimoron, stilska figura koja duhovito spaja dva protuslovna pojma (živi mrtvac, pametna budala, pošten lopov, drveno željezo, Duspara predsjednik Turističke zajednice, itd.) Ekipu je netko podgovorio da pokuša prepoznati brodski identitet kako bi ga, u famoznim sepetićima, nudili nezadrživoj turističkoj navali na grad s najzagađenijim zrakom (i ozračjem) u Europskoj uniji. Nemajući pojma o identifikacijskim amblemima zavičaja oni su prirodopisno zemljopisne, kulturno povijesne, materijalne i duhovne (genius loci) pomiješali kao loto kuglice i iz bubnja su ispali Sava, austrougarska tvrđava i Ivana Brlić-Mažuranić.
Sava teče kroz četiri države, a sastavnica brodskog identiteta su splavari i prirodna plaža Poloj. Austrougarska tvrđava i obnovljena kapelica slavnog Lucasa von Hildebrandta, s kojima Brod savršeno nema pojma što bi, mogu biti dobra komponenta vizualnog identiteta, no najvažniji u građi brodskog hrvatskog identiteta su franjevačka crkva i samostan. Oni su i u duhovnom, i u materijalnom, i u kulturnom smislu prva i najvažnija identitetska odrednica Broda. Tvrđava je austrougarski arhitektonski ostatak i dok u njoj ne bude hrvatski muzej Vojne krajine, ona je samo spomenik interesantan po tome što je to jedina fortifikacija u Europi koja nije štitila stanovništvo grada nego mu je uporno rušila kuće i objekte koji su joj smetali. Prave brodske identitetske priče su: Vojna krajina (kao jedinstven sustav na svijetu u kojem je muško stanovništvo bilo doživotni vojni obveznik, a rigidnost i okrutnost vojnog režima brutalni), Trg Ivane Brlić-Mažuranić (ljepši i veći od zagrebačkog Trga bana Jelačića) i uz veliku književnicu Ivanu Brlić-Mažuranić, planetarno slavna balerina Mia Čorak Slavenska i svjetski najpoznatija Hrvatica 20. stoljeća...
Dalje. U svim europskim normalnim gradovima logotip je riješen grbom. Pa tako Den Haag, na primjer, ima u grbu istu pticu kao i Brod. I to mu je i logotip. Brod ima svoj povijesni grb, no on je „modificiran“ u kontrarevolucionarnom zanosu devedesetih. Kobajage iz heraldičkih (hrvatski grboznanstvenih) poriva. Uz taj, već postojeći grb, brodska Turistička zajednica naručila je i „vizualni identitet“ turističkog imidža Broda s kojim su se zabavljali zagrebački studenti Grafičkog fakulteta. Prosudbena komisija odabrala je Brodu rješenje u kojem četiri, raznobojno izblijedjela infatilna papirnata brodića, poslagana u obliku tvrđavskih bedema, simboliziraju turistički imidž Broda, tj. „...simboliziraju brodsku povijest i kulturu, druželjubive ljude, prepoznatljivu atmosferu i prirodne značajke prostora...“ (zagrebački Institut za turizam i mudroslovlje). Ajde, uz sve ostale ludosti prošlo bi nezapaženo i ovo. Ali, što? Te papirnate brodiće zagrebački studenti „skinuli“ su, da ne kažem ukrali, iz Budimpešte. Ondje Dunavom plove obojani turistički brodići isti kao i oni koje od papira prave djeca u vrtiću. Za provjeru ne treba do Budimpešte. U njemačko-srpskom filmu Normalni ljudi, snimljenom 2001., u završnoj sceni Dunavom plove turistički brodići iz slavonskobrodskog identitetlijskog dosega.
Pripisak
I kao što o koječemu nemaju pojma u brodskoj Turističkoj zajednici nemaju pojma ni da im je upravo minula šezdeset godišnjica osnivanja i postojanja. A možda i ne žele kontinuitet s mračnom Jugoslavijom u kojoj su osnovani i u kojoj je Slavonski Brod imao i do 120 tisuća turističkih noćenja za razliku od današnjih dvadesetak tisuća. I još nešto. Kad je ostvarivano tih 120 tisuća noćenja, u Turističkoj zajednici (to sam već negdje i napisao) i u njenom birou bilo je ukupno dvoje zaposlenih, od kojih je jedan bio penzioner koji je radio samo pola radnog vremena.
Broj noćenja je, možda, i najvažniji pokazatelj uspješnosti turističkih pregnuća. Na primjer, isto kontinentalne Fužine imaju tisuću stanovnika i trideset tisuća noćenja godišnje. Da bi Slavonski Brod dostigao Fužine trebao bi udeseterostručiti broj noćenja. S optimizmom i poletom narečene ekipe to će biti sitnica. Jedini problem imati će brodski gradonačelnik koji, momentalno, svakog turistu koji slučajno zaluta u Brod prima osobno u svom kabinetu i dariva ga vrećicom sa značajkastim poklonima.
_____________________________________________________________________________
1Obrati pažnju na onu horoz rodu na putu prema željezničkom kolodvoru.
Sava teče kroz četiri države, a sastavnica brodskog identiteta su splavari i prirodna plaža Poloj. Austrougarska tvrđava i obnovljena kapelica slavnog Lucasa von Hildebrandta, s kojima Brod savršeno nema pojma što bi, mogu biti dobra komponenta vizualnog identiteta, no najvažniji u građi brodskog hrvatskog identiteta su franjevačka crkva i samostan. Oni su i u duhovnom, i u materijalnom, i u kulturnom smislu prva i najvažnija identitetska odrednica Broda. Tvrđava je austrougarski arhitektonski ostatak i dok u njoj ne bude hrvatski muzej Vojne krajine, ona je samo spomenik interesantan po tome što je to jedina fortifikacija u Europi koja nije štitila stanovništvo grada nego mu je uporno rušila kuće i objekte koji su joj smetali. Prave brodske identitetske priče su: Vojna krajina (kao jedinstven sustav na svijetu u kojem je muško stanovništvo bilo doživotni vojni obveznik, a rigidnost i okrutnost vojnog režima brutalni), Trg Ivane Brlić-Mažuranić (ljepši i veći od zagrebačkog Trga bana Jelačića) i uz veliku književnicu Ivanu Brlić-Mažuranić, planetarno slavna balerina Mia Čorak Slavenska i svjetski najpoznatija Hrvatica 20. stoljeća...
Dalje. U svim europskim normalnim gradovima logotip je riješen grbom. Pa tako Den Haag, na primjer, ima u grbu istu pticu kao i Brod. I to mu je i logotip. Brod ima svoj povijesni grb, no on je „modificiran“ u kontrarevolucionarnom zanosu devedesetih. Kobajage iz heraldičkih (hrvatski grboznanstvenih) poriva. Uz taj, već postojeći grb, brodska Turistička zajednica naručila je i „vizualni identitet“ turističkog imidža Broda s kojim su se zabavljali zagrebački studenti Grafičkog fakulteta. Prosudbena komisija odabrala je Brodu rješenje u kojem četiri, raznobojno izblijedjela infatilna papirnata brodića, poslagana u obliku tvrđavskih bedema, simboliziraju turistički imidž Broda, tj. „...simboliziraju brodsku povijest i kulturu, druželjubive ljude, prepoznatljivu atmosferu i prirodne značajke prostora...“ (zagrebački Institut za turizam i mudroslovlje). Ajde, uz sve ostale ludosti prošlo bi nezapaženo i ovo. Ali, što? Te papirnate brodiće zagrebački studenti „skinuli“ su, da ne kažem ukrali, iz Budimpešte. Ondje Dunavom plove obojani turistički brodići isti kao i oni koje od papira prave djeca u vrtiću. Za provjeru ne treba do Budimpešte. U njemačko-srpskom filmu Normalni ljudi, snimljenom 2001., u završnoj sceni Dunavom plove turistički brodići iz slavonskobrodskog identitetlijskog dosega.
Pripisak
I kao što o koječemu nemaju pojma u brodskoj Turističkoj zajednici nemaju pojma ni da im je upravo minula šezdeset godišnjica osnivanja i postojanja. A možda i ne žele kontinuitet s mračnom Jugoslavijom u kojoj su osnovani i u kojoj je Slavonski Brod imao i do 120 tisuća turističkih noćenja za razliku od današnjih dvadesetak tisuća. I još nešto. Kad je ostvarivano tih 120 tisuća noćenja, u Turističkoj zajednici (to sam već negdje i napisao) i u njenom birou bilo je ukupno dvoje zaposlenih, od kojih je jedan bio penzioner koji je radio samo pola radnog vremena.
Broj noćenja je, možda, i najvažniji pokazatelj uspješnosti turističkih pregnuća. Na primjer, isto kontinentalne Fužine imaju tisuću stanovnika i trideset tisuća noćenja godišnje. Da bi Slavonski Brod dostigao Fužine trebao bi udeseterostručiti broj noćenja. S optimizmom i poletom narečene ekipe to će biti sitnica. Jedini problem imati će brodski gradonačelnik koji, momentalno, svakog turistu koji slučajno zaluta u Brod prima osobno u svom kabinetu i dariva ga vrećicom sa značajkastim poklonima.
_____________________________________________________________________________
1Obrati pažnju na onu horoz rodu na putu prema željezničkom kolodvoru.
