Prvi dio           Šesti dio

Drugi dio       Sedmi dio

Treći dio        Osmi dio

Četvrti dio      Deveti dio

Peti dio

ANNO DOMINI 1990.


Kao tipičan izraz i produkt palanačkog novinarskog prefriganstva, “Brodski list” se pravi lud čim politički zagusti. Devedesetih je slično kao što je bilo sedamdeset i prve godine. Povijesni prevrat se valja ulicama, a on javno glumata kako ga ne prepoznaje. Komunisti su još na vlasti i sve igrice su dvostruke. Iz samo tih razloga list, na primjer, prešućuje smrt (3. siječnja) jednog od najuglednijih Brođana, devedeset i jednogodišnjeg Aladara Eksla. Koji umire ne dočekavši i formalni slom poretka (koji ga je građanski maltretirao 45 punih godina) i uspostavu samostalne i nezavisne Hrvatske. I dok se na sve strane dahtalo i stenjalo od nacionalnih zanosa, ni slova o smrti čovjeka koji je prkosno hrvatovao, kad je to bilo rizično i za njega i za njegovu obitelj. Usput. Obitelj Eksle je jedan od stupova brodskog građanskog društva. No, kakvi Brođani tih devedesetih – takav im i lokalni list.

U 1989. godini – u kojoj im je pitka voda poskupjela za 1 600 posto, grijanje za 2 555 posto, odvoz smeća za 5 223 posto itd. – oni, u anketi “Brodskog lista”, proglašavaju za događaj godine – postavljanje kamena temeljca za sportsku dvoranu na Vijušu! Istu onu, što i danas poludovršena avetuje iznad kamena temeljca, koji je 1989. godine za Brođane bio događaj godine.

U idućem broju objavljeni su (ne i komentirani) podaci o rađanju i umiranju u tadašnjoj brodskoj općini. Godine 1989. rođeno je 2 209 beba i umrlo 1 238 stanovnika. Bilo je devet samoubojstava i pet ubojstava. Uoči svog kraja Yugo Sodoma i Gomora ima u Brodu impresivan natalitet, ispodprosječnu suicidnost i graničarski primjeren broj ubojstava.

Povijesne usudbenosti 1990. godine službeno počinju u Starim Perkovcima. Ondje je 14. siječnja održana skupština prvog ogranka Tuđmanove Hrvatske demokratske zajednice na području brodske općine. O događaju će izvijestiti glavom urednik “Brodskog lista” Frano Piplović. Izvještaj je naslovio s “Dostojanstveno i bez ekscesa”. Očigledno sretan što njegova nadanja i strepnje da će ih biti – nisu ispunjene. “U hladnoj dvorani”, reći će hrabri izvještač, “u kojoj osim stranačkih, nije bilo državnih obilježja, zastave i Titove slike, skup je protekao u redu. Mirno i dostojanstveno”. Uredničkim nemarom, nadnaslov teksta povijesnog događaja, sugerira kako se radi o godišnjoj skupštini ogranka hadezea, a ne o osnivačkoj. U “završnoj izjavi” ove skupštine obraća se “komunističkoj” Skupštini općine Slavonski Brod da podrži “pravo hrvatskog naroda za samoodređenje do odcjepljenja”, da se “brišu kaznene odredbe zbog izražavanja mišljenja i uvjerenja”, “da se jasno i nedvosmisleno imenuju kreatori protuhrvatske politike u općini”, “da se omogući nesmetani povratak političkim emigrantima”, “podrži amnestija i pomilovanje svih političkih osuđenika” i “da se prekine bezrazložna hajka na hadeze”. Na kraju izjave kaže se doslovno: “Naglašavamo da hadeze u svom programu nema prekrajanje granica, ali ima zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Hrvatska demokratska zajednica ne postavlja pitanje granica Bosne i Hercegovine u uvjetima zajedničkog življenja u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji, ali ako velikosrpske garniture, poput one Srpske narodne obnove ruše Jugoslaviju, hadeze će postaviti i zahtijevati rješenje hrvatskog pitanja”. Gotovo svi perkovački zahtjevi ponavljaju se i u izjavi osnivačkog sabora hadezea za grad Slavonski Brod. Izuzev one o prekrajanju granica i BiH. U sedmeročlani odbor perkovačkog ogranka izabrani su: Tomislav Gregurić, Zdravko Sočković, Šimo Đurđević, Josip Zmaić, Pavo Funarić, Mijo Zmaić i Zvonimir Zmaić.

Prve veljače osnovan je ogranak hadezea u Donjim Andrijevcima (“Brodski list” nije zabilježio osnivanja ogranaka hadezea u Kruševici, Sredancima, Vrbi, Sapcima i Sibinju), a 3. veljače održan je u Spomen domu “Đuro Salaj” osnivački sabor hadezea za Slavonski Brod. U reportaži Frane Piplovića skup je brojao preko tisuću ljudi, a glasalo ih je samo 551. Ostali su vjerojatno bili brojni gosti pa je malo čudno, što se pored toliko odazvanika, urednik “Brodskog lista” požalio kako se nitko od pozvanih iz društveno političkih organizacija i Skupštine općine – izuzev mr. Ive Grgića i Antuna Poljarevića – nije odazvao pozivu. Njih dvojicu je fotoreporter “Brodskog lista” snimio, kako se u totalnom hadezeovskom okruženju, kiselo smješkaju. Fotografija je uokvirena, kao da se radi o čudu za rubriku “National geografic”, i objavljena pod antropološki zvučnim naslovom “Kulturan i civilizacijski čin”! Nedolazak na skup pozvanog komunističkog establishmenta, urednik “Brodskog lista” (kojega je na uredničko mjesto postavio upravo taj establishment) ocjenjuje kukavičlukom i “zavlačenjem u mišje rupe”. Ako ništa, Piploviću se mora priznati vidovitost. On je točno locirao buduća politička prebivališta brodske “komunističke” vrhuške. Urednikova strepnja od “režimskih provokacija” do kojih je trebalo doći “prema nekim naznakama” – ponovno se pokazala suvišnom i skup su pojedini govornici ocijenili “veličanstvenim”. Predsjednik Inicijativnog odbora za osnivanje hadezea u Brodu, odvjetnik Ante Klarić, podnio je uvodno izlaganje u kojem je govorio o boljševičkoj maniri jednostranačke vladavine i negativnim konotacijama koje iz te koncepcije proizlaze. Po Klariću, jednostranački sustav bio je kriv za sve: ekonomsko i kulturno siromaštvo, ogromnu vanjsku i unutarnju zaduženost države, upropaštavanje poljoprivrede i gradskog industrijskog gospodarstva. Taj je sustav stvorio gospodarsku emigraciju, katastrofalnu nezaposlenost, propast investicija. Što je najgore – uveo je princip političke podobnosti i razornu moć grupa. Doveo je do pada standarda i osiromašenja. Kontrolirao je tisak. Stvorio zavisno sudstvo. Diskriminaciju pri zapošljavanju. Ideologizirao obrazovanje i odgojni proces, upropastio školski i zdravstveni sustav. Isključio je iz političkog života građane…

Danas kada nakon trinaest godina višestranačke demokracije usporedimo stanje države, sruštva, nacije i rezultate, Hrvatska je gotovo gora od same sebe prije tih trinaest godina. Pa ne preostaje do rezignirano parafrazirati francuskog jakobinca: “O, kako je bilo lijepo višestranačje o kojem smo sanjali, zajedno s odvjetnikom Klarićem, u vrijeme boljševičke jednostranačke vladavine”.

Ovaj romantičarski skup izabrao je i Izvršni odbor buduće gradske organizacije u koju su ušli prvoborci revolucije, koja će ih ubrzo pojesti: Đurđa Peček, Danijela Ostojić, Verica Travarević, Antun Babić, Stjepan Blažanović, Tomo Galović, Tomislav Grgurić, Ante Klarić, Blažan Kljaić, Zdenko Knežević, Pero Katalinić (zahvalio se na izboru), Franjo Mitrović, Antun Pitlović i Hrvoje Solina.

Na Piplovićeve provokacije i javnu tajnu kako je on hadezeov čovjek u listu Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske tj. Fronti organiziranih socijalističkih snaga, reagirao je isukani mač brodskog proletarijata i čuvar tekovina socijalističke revolucije – brodski Savez boraca narodnooslobodilačkog rata. U lonac je, međutim, nakon toga strpan dopisnik Radio Zagreba Vladimir Fajgl, koji je novinarski izvijestio o boračkom reagiranju. Raščerečio ga je na naslovnoj strani “BL”-a urednički glodur F. P. tekstom “Kad se prokukuriče u pedesetoj”, pokraj kojeg, kao pokaz s lanca puštene uredničke bahatosti, Piplović ponovno prežvakava temu “mišjih rupa” iz prethodnog broja i što je kuriozum svojstven samo provinclerskom kvazinovinarstvu – on to radi pod istim naslovom, koji je već potrošio u prošlom broju, ali mu se jako sviđa: “Kulturan i civilizacijski čin”! Bilo je to 16. veljače povijesne 1990. godine kad je, također, na naslovnoj strani objavljen i podatak o nezapamćenoj nezaposlenosti u općinama Slavonski Brod i Nova Gradiška. U obje je bilo 4 704 nezaposlenih. Bilo je to u “boljševičkom režimu”. Petnaest godina kasnije te dvije općine sačinjavat će Županiju brodsko-posavsku u kojoj će biti preko dvadeset tisuća nezaposlenih. Režimska superiornost kapitalizma i višestranačja iznosi ovdje ravno 4:1.

A vlast se valjala po ulici i trebalo ju je samo pokupiti. Za ilustraciju posvemašnjeg rasula u kojem se te 1990. gušio aktualni brodski režim i njeni nesposobni i neodgovorni obnašatelji, neka posluži primjer koji tada iznosi “Brodski list”. Radi se o iznosima najamnina lokala u vlasništvu grada. Navedeno ih je 19, ukupne površine 2 683 m2. U najmu su ih držali “Velepromet”, Trgovačka organizacija “Brod” i “Brodvin”, koji su gradu mjesečno plaćali ukupni najam oko današnjih četiri stotine Eura. “Brodvin” je, na primjer, za “Pivnicu” veličine 303 m2 plaćao mjesečni najam od 17 Eura. Lokal bivšeg “Delena” na glavnom gradskom trgu veličine 269 m2 imao je najamninu od 45 Eura, bivši “Sprint” od 146 m2 27 Eura. Danas, kad su ti lokali uglavnom, također, u gradskom vlasništvu, samo najamnina za bivši “Sprint” (“Navigator”) iznosi tisuću eura.

Održavanje sabora hadezea bila je inicijalna kapisla za druge stranke. U Gundincima je osnovan prvi ogranak Hrvatske seljačke stranke. Potom se počinje buditi Hrvatska demokratska stranka s Perom Katalinićem, Markom Lovinčićem i Jocom Dokuzovićem, Vujićevi socijaldemokrati s Ninom Cirkvenim, liberali… Kako su se bližili izbori stranke su sukcesivno objavljivale svoje izborne platforme, načela i programe u “Brodskom listu”. Gledano s vremenske distance, najduhovitiji je popis izbornih obećanja hadezea. Oni su obećali “potpunu državnost Hrvatske u okviru konfederativne Jugoslavije”, pretvaranje samoupravljanja u dioničarstvo “kako bi radnici postali istinski, a ne samo formalni vlasnici sredstava za proizvodnju”, osnivanje Fonda za socijalnu zaštitu i takvih uvjeta za zapošljavanje pod kojima će se zaposliti “sve neiskorištene rezerve raspoložive radne sposobnosti”. Na selu će se uspostaviti blagostanje stimulativnom poreznom i kreditnom politikom. Osnivanjem posebne banke osigurat će se sredstva za oživljavanje stočarske proizvodnje, a posebno će se raditi na oživljavanju zadrugarstva na selu. Nadalje, zdravstvo “koje je bezumni komunistički sustav potpuno uništio” hadeze će depolitizirati i “dovesti na zapadni nivo”. U prosvjeti će uvesti privatne elitne škole i “osigurati dostojan život prosvjetnih radnika”. Pravosuđe će, naturlich, biti potpuno neovisno i depolitizirano. Kao i vojska i policija. Iseljavanje Hrvata, posebice mladih, bit će zaustavljeno obiljem gospodarskih i političkih sloboda. (“Brodski list”, 23. ožujka 1990.).

Najsmješnije danas ipak zvuči sljedeća rečenica hadezeovog izbornog programa: “Ovaj program je domovinski na makro i mikro planu, kojeg će hadeze provesti u djelo s najsposobnijim ljudima brodske općine, bez obzira na njihovu stranačku pripadnost!” Danas, nakon četverogodišnje vlasti Račanovih lažnih socijaldemokrata i comp. postaje razvidno zašto je on hadeze 1990. proglasio “strankom opasnih namjera”. Neutemeljeno se bojao kako će oni realizirati sve što su natrpali u svoje izborne programe, pa on više nikada neće imati priliku doći na vlast...

Nakon što su naobećavali brda i doline, hadezeovi politički trgovci en gros izbacili su i impresivan podatak o članstvu, koji je vjerodostojan koliko i program. Ima ih 9 830 u općini u 45 ogranaka što iznosi preko 200 po ogranku. Mašala!

Krajem veljače još jedino SUBNOR zanovijeta. Brodsko predsjedništvo boraca NOR-a javno se opredjeljuje za “kurs avnojske federativne Jugoslavije (a ne konfederativne kao hadeze) i ograđuje se od svojih kompromitiranih članova, koji objavljuju memoare u kojima se blati ime i djelo druga Tita”. Prvog ožujka borci NOR-a sekcije 25. udarne brigade (to su oni kojima je “Brodski list” tiskao 1989. godine monumentalni “Zbornik sjećanja”. Bila je to najveća u Brodu ikada izdana knjižurina dimenzija 25x35 centimetara i 400 stranica, koju je za izdavača ponosno potpisao Branko Penić u čijem, na žalost bogatom nakladništvu, je ovo najbolji komad) izražavaju javni protest i zabrinutost “za bratstvo i jedinstvo i tekovine Narodnooslobodilačke revolucije napadnute razarajućom silom punom mržnje i fašistoidne zaslijepljenosti od Franje Tuđmana i njegovih sljedbenika u takozvanom hadezeu”. Ovaj prosvjed “Brodski list” je objavio 9. ožujka. Dva dana kasnije u Sibinju pred oko deset tisuća ljudi govori Franjo Tuđman. Naslov izvješća s ovog skupa, koji je urednik sam izabrao, glasi: “Mi smo za konfederaciju!” što je Tuđman u sibinjskom govoru doista nekoliko puta opetovao.

- nastavlja se -