Prvi dio           Šesti dio

Drugi dio       Sedmi dio

Treći dio        Osmi dio

Četvrti dio

Peti dio

ZADNJIH PET GODINA (1987.-1991.)


Prvi broj “Brodskog lista” godišta 1987. izlazi 9. siječnja i najava je prekretnice izgleda, ali i uobičajenog sadržaja lista. Suvremeni grafički dizajn, nova rotacija “Glasa Slavonije” iz Osijeka, dobra i često korištena fotografija, kraći tekstovi, atraktivno složeni i istaknuti naslovi, rubrike prepoznatljive, karikature poznatih Brođana, ankete – sve su to znaci samosvijesti o potrebi, ali, što je još važnije, i o mogućnosti promjena.

Nova 1987. godina počela je prvorazrednim političkim skandalom. Netko je 2. siječnja u noći zapalio zastave SFRJ i SKJ izvješene na zgradi “Centra za domaću radinost” u Mesićevoj ulici. SUP intenzivno traga za “nepoznatim počiniocima ovog neprijateljskog čina”. Zasjedaju štabovi raznoraznih zaštita. Svi su zgroženi, jedino nitko ne pita što su uopće državna i partijska zastava tražile na zgradi “Centra” u vrijeme kada nije obilježavan ni državni ni partijski praznik, nego, jednostavno, narodna Nova godina?

Nakon paljevine, koja je stavila u punu spremnost “Komitete za ONO i DSZ”, dogodio se još jedan incident. Otkrio ga je budni Komitet za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu samoupravne interesne zajednice za kulturu općine Slavonski Brod – kako se kratko i jasno zvao organ, koji je ocijenio, kako je plakat za kazališnu predstavu “Političko vjenčanje”, brodskog đaka Fadila Hadžića, “neprihvatljivo štetna pojava za brodsku kulturu”. Sjajno dizajniran plakat napravili su brodski kazališni amateri i on je odlično simbolizirao temeljnu poruku predstave o moralnoj ambivalenciji “drugova”, kad su u pitanju vjerski praznici. U jednom od svojih posljednjih balova, brodski komunistički šišmiši, anatemizirali su taj plakatić, a svog posrnulog člana Stjepana Blažanovića kaznili su posljednjom opomenom pred isključenje iz svojih redova, čime je istom nanesena teška duševna bol, od koje se nikada nije potpuno oporavio. (Blažanović je naime bio tada voditelj brodskog amaterskog kazališnog zdruga). Početkom ožujka (5. ožujka) direktorica i glavna i odgovorna urednica lista Tanja Kovačević, nakon 35 godina novinarskog staža odlazi u mirovinu, ispraćena nagradom “Miroslav Kraljević” za životno djelo.

Novi direktor “Brodskog lista i Radio Broda” postaje Stribor Uzelac. Funkcija direktora ustanove razdvaja se od funkcije urednika i glavni i odgovorni urednik lista postaje Antun Poljarević, a radija Branko Penić. U gospodarski složenom trenutku ova promjena pokazala se svrhovitom. U relativno kratkom vremenu novi poslovni direktor proširio je i opremio radni prostor ustanove za novih 250 m2, kupio prvo službeno osobno vozilo za potrebe tvrtke, uveo centralno grijanje u zgradu, orijentirao marketing prema privatnom sektoru, pokrenuo izdavačku djelatnost...

Početkom ožujka Branko Penić je organizirao emitiranje jutarnjeg radio programa u vremenu od 5.30 do 8 sati, što u to vrijeme nema ni jedna lokalna radiostanica u Hrvatskoj.

U svibnju (22. svibnja) u 40. godišnjici postojanja lista tiskan je 2 000. broj. U uvodniku pod naslovom “Svjedok vremena” izneseno je kako je u 40 godina postojanja, list tiskan u oko 20 000 stranica novinskog formata. Objavljeno je nekoliko desetaka tisuća novinarskih radova i oko 25 000 fotografija. List je u povodu jubileja primio i visoko odličje, koje tada u Hrvatskoj imaju od tiskovina samo “Vjesnik” i “Arena”.

Te, za “Brodski list” jubilarne godine, u Brodu se polako počinju događati štrajkovi (“Oriolik” 23. ožujka i “Odjeća” 10. kolovoza) koji će tek iduće godine eskalirati. Likvidirano je poduzeće “Slavonijatrans”, a vozni park od 226 vozila je što prodan, što propao.

Boksači “Radničkog” i te su godine najbolji u Hrvatskoj. Vukoje, Matijević i Mijić u seniorskoj i Dujmić i Rajković u juniorskoj, su prvaci Hrvatske. U meču održanom u Zagrebu, boksači “Radničkog” tukli su “Metalac” s 11:9, a Ilija Gašić pobijedio je na bodove omladinskog prvaka Balkana Željka Mavrovića (kasnije profesionalnog prvaka Europe u teškoj kategoriji). U srpnju (18. srpnja) nakon opće tuče na stadionu i prekida meča s “Loznicom”, “Radnički” će biti kažnjen šestomjesečnom zabranom nastupanja u Brodu.

Za nogometaše “BSK-a”, koje trenira Krasnodar Rora, igraju dva mlada igrača zagrebačkog “Dinama” Fabijan Komljenović i Gordan Mohor.

Sportaš godine u Brodu je kajakaš Boris Hrečkovski, a sportašica Renata Soldo – rukometašica. Krajem listopada glavni i odgovorni urednik lista Antun Poljarević odlazi na funkciju tajnika Socijalističkog saveza. I ovaj veleobrat u političkoj praksi SSRN-a, sluti na skore mijene. SSRN je, naime, godinama bio glavni dobavljač direktora i urednika “Brodskog lista”. Krajem studenoga Branko Penić postaje glavni i odgovorni urednik oba medija.

Sredinom prosinca izlazi iz tiska “Brodski kalendar” za 1988. godinu i u izdanju “Brodskog lista i Radio Broda” (idejni autor i urednik Stribor Uzelac). Ovaj povijesni almanah na 280 stranica (cijena mu je bila 3,5 DEM) koncipiran u funkciji revalorizacije brodske građanske prošlosti, prodan je u tjedan dana u 10 000 primjeraka, zahvaljujući profesionalnoj marketinškoj obradi projekta. Čista zarada ustanove iznosila je 25 000 DEM.

Na Badnjak 1987. nedavno ustoličeni direktor ustanove Stribor Uzelac odlazi iz ustanove na isti način na koji je i došao. Nenadano. Novi direktor postaje Branko Penić (15. siječnja 1988.).

Godine 1988. list nastavlja izlaziti na 12 stranica, međutim sve oslobođeniji političkog tutorstva, uspijeva profesionalnom kvalitetom potpuno zadovoljiti svoju temeljnu i očekivanu ulogu i funkciju. Nakon dugogodišnje stagnacije na oko 7 000 primjeraka tiraža i prodaja počinje rasti. Uz iskusan profesionalni pogon za list i za radio počinju stalno raditi Snježana Pejić i Davor Smoljan, a već od ranije na novinarskom su poslu kvalitetno aktivirani Ana Adrović (odlični zapisi, reportaže, intervjui, crtice) i fotoreporter Duško Svilar (gradske i komunalne teme). Tu je i opsežna vanjska suradnja: M. Agičić, A. Poljak, D. Cvetojević, N. M. Pandžić, V. Kereković, M. Stojković, M. Pajić, A. Marelj, S. Jenč, D. Marković, I. Salantić, Z. Majer, J. Milardović, Ž. Mužević, T. Trifunović, J. Ščrbašić, V. Rem, V. Fajgl, P. Mišić ...

U ožujku v.d. glavnog i odgovornog urednika lista postaje Frano Piplović, a Nada Jelić radija. Piplović najkvalitetnije ćuti smanjeni pritisak političke ustremljenosti na list i otvaranja “prostora slobode”, pa vrlo brzo dolazi u sukobe sa “strukturama” (Konferencija SK “Đuro Đaković”, “Jasinje”). Naravno, bez posljedica.

Ostavinski sustav slavnih pokojnika Tita, Kardelja i Bakarića raspada se uzduž i poprijeko. To je moguće čitati čak i iz naslova u “Brodskom listu”: “Raspad sistema”, “Potrebne su hitne promjene”, “Prosvjetni radnici poniženi i osiromašeni”, “Pionir” na nizbrdici”, “PIPNO se ljulja”, “Proizvodnja zavarenih sudova u krizi”, “Redovi za crni kruh”, “Cijene podivljale”, “Suša u kasama”...

Štrajkovi izbijaju na sve strane: “Novogradnja”, “Tedington”, “Zavareni sudovi”, desetine osnovnih škola. Krajem prosinca (od 28. do 30. prosinca) štrajkaju radnici Trgovačke organizacije “Brod” i “Slavonije” DI. Oko 300 radnika prošlo je gradom i okupilo se ispred zgrade Skupštine općine izvikujući “Lopovi, lopovi”, “Hoćemo naše novce”, “Hoćemo kruha”. Skandiralo se i pokojnoj “bijeloj i plavoj ljubičici”, no onako više za dušu profesionalaca iz policije tj. milicije. “Drugovi iz stare garde, gdje držite milijarde” orilo se iz radničkih grla, no kako “drugova iz stare garde” već duže nema, komplimente samoupravljača primili su “novogardijski”: Ivan Tekić, predsjednik Skupštine općine, Vlado Abramović, predsjednik Izvršnog vijeća, Željko Habek i Milivoj Mrđa, predsjednik i sekretar Partije te sindikalac Petar Krajnović i omladinka Darinka Bogdanović. Čim je obećana isplata jednokratne pomoći, štrajkaši su se razmilili kućama na pripreme za doček Nove godine.

Općinski komitet Saveza komunista isto je prvo odslavio Novu godinu, onda se odmorilo od slavlja i krajem siječnja 1989. poslao pismo podrške CK SKJ, u kojem, temeljem analize “političko-sigurnosne situacije” ustvrđuje, kako postoji “nepovjerenje u institucije sistema, organizirano nastojanje da se zemlja uvuče u kaos i anarhiju te nacionalna homogenizacija i podvajanje – što su sve udari na bratstvo i jedinstvo ... itd, itd.”.

I dok općinski komitet svom beogradskom “cekaju” žubori potočiće fraza, brodsko gospodarstvo u gubitaškoj komi od 180 milijuna DEM, inflacija iz galopa prelazi u stampedo (31. prosinca 1987. tečaj DEM iznosi 1 DEM = 780 DIN, a 31. prosinca 1989. 1 DEM = 70 000 DIN, ili za oko sto puta “jače”), a “radni ljudi i građani” tuku se u cik zore po trgovinama za štrucu crnog kruha. Nikad gluplji, posvađaniji i nejedinstveniji komunisti za to vrijeme čuvaju “zjenicu oka - bratstvo i jedinstvo”. S tom parolom na usnama bit će za nešto više od godinu dana definitivno spremljeni u povijesnu ropotarnicu.

Osim štrajkova, inflacije i općinskog komiteta 1988. godine Brođane su uzrujavale i cijene grijanja, jer su bile najviše državi (u Skoplju je na primjer 1 m2 grijanja stajao 40 dinara, u Brodu 1 227 dinara!). Nije ih ostavio ravnodušnim ni proces iscjelitelju i travaru Milanu Jankoviću koji je nakon čudotvornog izlječenja polovine svih brodskih bolesnika, zaradio 5,5 godina zatvora, kao ni već treća uzastopna godina, neviđenih srpanjskih gužvi na autoputu, kada se i po 150 000 automobila dnevno (15. srpnja) zaglavljivalo u kolonu dugu 25 km, a turski i grčki vozači s kompletnim obiteljima “umirali” od žeđi u usijanim automobilima.

Godine 1988. na stadionu kraj Save u Brodu je održan najveći rock koncert u zemlji (2. i 3. srpnja), otvoren je pješački prijelaz od željezničkog kolodvora do “Đure Đakovića” (12. rujna) a stigao je i “pauk”, pa je “Brodski list” objavio povijesnu snimku prvog odvoženja krivo parkiranog “audia”.

Šestoga listopada poginuli su u prometnoj nesreći Krešimir Šimić i dr. Anđelko Barbić, a 19. studenoga umro je doajen brodskog lokalnog novinarstva Tomo Brkljačić.

Nakon štrajka i izlaska na ulice, te isticanja parole “Hoćemo kruha” - vrijeme se smirilo i “samoupravni socijalistički” brod luđaka zaplovio je dalje, kao da se ništa dogodilo nije. U siječnju “Brodski list” provodi anketu i pita Brođane: “Da li ste za izgradnju milijune DEM vrijedne sportske dvorane na vijuškom smetlištu?” i svi anketirani Brođani su ZA. Nema kruha, daj igara! Svi su i za novi općinski referendum za potrebe zdravstva i školstva...

Gotovo mjesec dana nakon štrajka, oglasio se i brodski Sindikat ustvrđujući kako “kada dođe do štrajka, treba na samoupravni način i u skladu sa zakonom rješavati stvari, a ne izlaziti na ulice, jer to onda nije štrajk nego demonstracije...”

Partija vrši pripreme za svoje zadnje izbore, a da pojma nema kako su joj oni zadnji, a “Brodski list” uredno i višekratno objavljuje popise kandidata za brojne partijske funkcije, kao da zna da su zadnji. Zbog tih izbora (ali i izvješća o “političko-sigurnosnoj situaciji”) odozgora je stigao mig, da se malo pooštri stega, pa već gotovo s lanca potpuno pušteni “Brodski list” pušta “borbene” naslove: “Nacionalna homogenizacija – fitilj razdora” (10. ožujka), “Nacionalni projekti protiv jugoslavenskog” (28. travnja), “Za nestranački pluralizam” (7. srpnja), “Za Jugoslaviju se isplati boriti” (28. srpnja) itd. Urednik lista, dipl. sociolog forsira ankete kao metodološki princip i novinarsku formu. Krajem godine anketirao je, na pune tri stranice lista, reprezentativan uzorak od ravno 26 Brođana na temu “Kako braniti i obraniti Jugoslaviju?” Danas, kada je čak i ovo anketno pitanje dubiozno, o odgovorima anketiranih, a k tome još i fotografiranih Brođana, bolje je skrbnički šutjeti.

Godine 1989. ubijen je (29. rujna) na radnom mjestu u prodavaonici “Sprint” na glavnom trgu Milan Tužilović Pile. U svibnju (12. svibnja) dogodila se teška željeznička prometna nesreća u Donjim Andrijevcima. Troje ljudi je poginulo, a četvero ranjeno. U lipnju (24. lipnja) dr. prof. Josip Sokolić, kardiokirurg iz Zagreba transplatirao je srce Brođaninu Josipu Horvatu.

Boksači “Radničkog” su se ponovo plasirali u Prvu boksačku ligu pobjedom nad “Partizanom” iz Beograda s 11:9.

U Brodu je održana nogometna utakmica mladih reprezentacija Škotske i Jugoslavije. Pred 10 000 gledalaca na stadionu kraj Save pobijedila je Jugoslavija s 4:1. Za jugoslavensku mladu reprezentaciju nastupili su Jarni, Boban, Bokšić, Šuker, Prosinečki, Mihajlović i Mijatović...

Ritam inflacije je zanosan. “Brodski list” je 1. siječnja 1987. stajao 100 dinara, 25. studenoga 1988. 1 000 dinara, 3. studenoga 1989. 10 000 dinara, a 29. prosinca 1989. 40 000 dinara.

Komunisti, koji su na principu “uredi sam” izvršili najtemeljitije pripreme sloma sistema i svog silaska s povijesne pozornice, za samo par mjeseci kada im se na izborima pad i dogodi, neće se moći načuditi kako im se to što se dogodilo – moglo dogoditi...

A dugogodišnji politički zabavnik vladajućeg brodskog komunističkog establishmenta – “Brodski list” – uskoro će, bez ikakvih potresa, postati glasilo svjetonazora upravo nadirućeg novog demokraturnog pokreta.

- nastavlja se -