NAPOMENA: Analiza sadržaja slavonskobrodskog tjednika “Brodski list”, najdugovječnijeg lokalnog lista, objavljena je u Schwendemannovoj knjizi Obrnuta klepsidra. U dogovoru s autorom, SBPeriskop će u nekoliko nastavaka preuzeti feljton o novinama kao novin(ar)sku priču o zanimljivoj povijesti Slavonskog Broda.
Prvi dio
Neobilježavanje desetogodišnjice “Brodskog lista” 1957. godine je indikativno, bez obzira jesu li razlozi u tipičnom totalitarističkom šlamperaju ili drugdje. Listajući novine to je teško dokučiti, ali je zato lako uočiti uređivačku krizu, koja će potrajati do smjene urednika. Tomo Brkljačić objavljuje u lokalnom tjedniku “plahte” vanjsko-političkih komentara nekog Ljubana Jakše (“Međunarodni značaj alžirskog pitanja”, “Igre sa vatrom Izraela”, “Međunarodna suradnja i pitanje Antarktika”, “Izbori u Indiji”...). Omiljeni autor – iznenada međunarodnoj politici okrenutog lokalnog urednika – je i Draža Marković, poznati srpski političar (“Oslobađajmo se primitivizma”, “Prvi dodir sa Pekingom”). Neki Pavle Vasić piše na čitavoj stranici o “Slikarskom djelu Moše Pijade”, a Leon Davičo o “Njemačkom ujedinjenju”. U čitavoj toj zbrci vidno je obilježena i 108. godišnjica smrti Franca Prešerna. U čitavom godištu, od lokalnih vijesti, skreće pažnju jedna netočna, kako će se zelena tržnica s glavnog trga preseliti na prostor dječjeg igrališta pokraj stadiona kraj Save, i jedna točna, da je konačno asfaltirana Zrinska ulica. Sve ostalo su politička brbljanja u prazno. Izuzev sporta. Vikica Kler najbolja sportašica Broda 1957. osvojila je s Evicom Banjan juniorsku titulu prvakinje države u kajaku dvosjedu. Milan Firec, najbolji sportaš Broda 1957., je rekorder Broda, Slavonije i Bosne i Hercegovine u maratonu. Silva Gregurić, je državna reprezentativka u gimnastici, a nekoliko brodskih gimnastičarki su prvakinje Hrvatske. U Mariboru je 15. prosinca na ringu poginuo talentirani brodski boksač Stjepan Bičanić.
Godine 1958. ponovo je promijenjena glava lista koji se sad deklarira kao “Organ Socijalističkog saveza Kotara Slavonskog Broda”. U listu se i dalje eksperimentira, jer je stalno u “višku” prostora, iako izlazi na 8 stranica. Uvodi se rubrika “Zanimljivosti” (“Preko hiljadu dobrovoljaca za let na mjesec”, “Kokoš snesla jaje teško 24 dkg”), “Omladinski i pionirski život”, “Lutajući reporter”, “Odasvud”, “Male teme”... Obilježavanje “povijesnih” konferencija, akcija, sastanaka, susreta, sjećanja, likova žrtava, podviga itd. imaju već svoja rezervirana mjesta i ritam (8. ožujka, 21. travnja i 25. svibnja, 4. i 27. srpnja, 29. studenoga...).
Politički establishment izgleda otprilike ovako: Antun Krajnović i Ivan Franjković sekretari su kotarskog i općinskog komiteta Saveza komunista, Ivica Marinić predsjednik je kotara (tajnik Antun Rački), a Franjo Buković općine (tajnik Blaž Matajić). Zdravko Krnić predsjednik je kotarskog Socijalističkog saveza, a Martin Petrin općinskog. Predsjednik omladine je Vinko Tadijanović, a Sindikata Toša Brezičević.
U dovijanju kako da novine popuni i štivom za čitanje, urednik Brkljačić u 1959. godini počinje u nastavcima objavljivati brodski telefonski imenik. Od svih događaja i u toj godini vrijedni su pažnje jedino sportski rezultati. Ženska juniorska ekipa “Radničkog” osvojila je prvenstvo Hrvatske. Najbolja košarkašica je Vikica Kler. Istovremeno su i košarkaši “Radničkog” prvaci Hrvatske (Sabljak, Holer, Vojak, Abramović, Gasler, Grgić, Šabović, Štefelić, Peternel, Dubičanac, Pehar, Mandić). Brodske zvijezde u trkama motociklima su Koporčić, Novotny, Vuzem, Kutuzović, Nađ, Savić, Matanović i Ljubo Majić. Državni reprezentativac u boksu Stjepan Puljko izabran je za sportaša godine. Petnaestog kolovoza 1959. predan je na upotrebu stadion u Klasijama.
U 1960. godini urednik se koncentrirao na zdravlje. Tako se u “Brodskom listu” mogu čitati u nastavcima zdravstveni savjeti u vezi s ispadanjem kose, visokim krvnim tlakom, hemoroidima, upali prostate, čiru na želucu i liječenjima po “banjama”. Intenzivnije se događaju prometne nesreće na autocesti Zagreb-Beograd. Brodska djeca počela su ljetovati u odmaralištu u Starigradu. Plaže na Poloju su uređene s kabinama i tuševima. Nestašica mlijeka vlada još od 1945. godine. Brodski sportaši su prvaci Hrvatske u kajakaštvu i ženskoj gimnastici. Branko Ružić prvi puta izlaže u Brodu, a Zdravko Ćosić zapažen je kao osamnaestogodišnjak na izložbi u Zagrebu. Također, prema pisanju “Brodskog lista” - te je godine najtraženija knjiga u knjižari “Naprijed” bila “Referati i Zaključci sa Petog kongresa SSRNJ”!
Godine 1961. počinje pomlađivanje brodske političke pozornice. Sekretar kotarskog komiteta Saveza komunista je Pero Katalinić, a općinskog Antun Rački (izabran još 1960.). Predsjednik omladine je Ivo Politeo, a sekretar Janko Kern. Blaž Mataić je predsjednik kotarskog Socijalističkog saveza, a polako stižu Zdravko Tomac, Nikola Rukavina i drugi. Obilježava se 20. godišnjica partizanskog ustanka, pa je čitavo godište u znaku uređivačkog pretjerivanja. No, i uz cjelogodišnji feljton “Uz dvadeset godišnjicu ustanka naroda Jugoslavije” ostalo je mjesta i za vijesti, kao što su “Tahiti na referendumu”, “Slučajevi smrti od gladi u indijskom gradu Kasai”, “Kuja hrani praščiće u Francuskoj”...
U “radne pobjede” uknjiženi su izgradnja oko 200 stanova, otvaranje hotela “Park”, trgovine “Delen” na glavnom trgu, komercijalne banke, puštanje u promet novosagrađenog mosta preko Save. Završavaju se “Lovački dom” na Migalovcima, nova tržnica i Dom “Đuro Salaj” (Kazališno-koncertna dvorana “I. B. Mažuranić”).
Sportski podvizi, budući se uglavnom postižu subotom i nedjeljom, a “Brodski list” izlazi petkom, donose se s velikim zakašnjenjem i neupadljivo. Tako je jedva uočljiva vijest, da su juniori “Radničkog” drugi u državi, da se Jole Obućina, nakon “kaznene ekspedicije” kroz ringove Hrvatske, okitio titulom republičkog prvaka u poluteškoj kategoriji, kao i da su brodski strijelci do 18 godina, prvaci tadašnje države Jugoslavije.
Na samom početku 1962. godine za predsjednika općinske omladinske organizacije izabran je Zdravko Tomac, Nikola Rukavina za predsjednika kotarske. Stjepan Rajković postaje predsjednik općine.
Za “Brodski list” učestalo pišu Zdravko Tomac, Pero Romanić, Ivan Tomac, Vjekoslav Kereković, a počinje se javljati i Slavko Mirković. Usprkos sve kvalitetnijoj suradničkoj mreži, u novinama se tiska Šiblov “Ratni dnevnik” u nastavcima. “Zanimljivosti” je nova ilustrirana rubrika, očigledno odnekud prenesena, u kojoj Brođani saznaju kako su gusjenice 1940. godine u Egiptu napale pamučna polja, kako najveća sorta skakavca živi na Malajskom poluotoku itd. Od domaćih “zanimljivosti” list objavljuje tekst o obnovi Makarske, putu Mike Tripala u Kairo, Koče Popovića u Bruxelles kao i o smanjivanju broja službenika u Koprivničkom srezu, zatim o štrojenju svinja, kugi peradi i štetočinstvu krumpirove zlatice...
I 1962. godina je godina radnih pobjeda, ali manjih, jer nije 20. godišnjica ustanka. Tako je u Vranovce 8. ožujka uvedena struja, a u Brod automatska telefonska centrala s deset brojeva!
Kinematografi se usprkos nadiranju televizije još uvijek sjajno drže. Godine 1961. – bilježi “Brodski list” – bilo je 469 017 posjetitelja. Da su se kino ulaznice prodavale po današnjim cijenama od oko 2 Eura po ulaznici godišnji prihod “Kinematografa” bio bi gotovo milijun Eura! Tada je to bila sirotinjska zabava, no koliki značaj i ulogu igraju događaji u vezi s kinematografima svjedoči i članak u “Brodskom listu”, koji seriozno bilježi “incident” koji se dogodio u podvinjačkom kinu “Dilj”. Omladinac Katavić i omladinac Krajnović su platili po 80 dinara ulaz u prepuno kino i unutra su morali stajati, jer je svih 340 sjedećih mjesta bilo rasprodano (prikazivala se “Prodavačica ljubičica”). Novinar postavlja pitanje: tko je te novce stavio u svoj džep? Na kraju dodaje i kako su neki “elementi” - uz već opisanu zlouporabu položaja trgača karata na ulazu u kino - “pušili cigarete na balkonu za vrijeme predstave”.
Godina 1962. ostat će zabilježena u povijesti “Brodskog lista” i po tome što se nakon 15 godina izlaženja urednik odlučio prvi put na, u to vrijeme, neuobičajenu i riskantnu novinarsku formu - intervju (10. kolovoza 1962.). “U želji da građani budu bolje obaviješteni o suštini teritorijalno-administrativne podjele kotara i općina, redakcija “Brodskog lista” zamolila je predsjednika kotarskog odbora SSRN druga Blaža Mataića, da odgovori na dva pitanja. Drug Blaž Mataić se spremno odazvao molbi redakcije” - tako glasi uvod u taj hrabri prvijenac brodskog žurnalizma.
U sportu: Vlado Pokopčić je prvak Hrvatske u gađanju pištoljem, muška gimnastička momčad “Brod” klupski je prvak Hrvatske (Hmjelovec, Jerković, Sojčić, Dojč, Milković). Ivica Hmjelovec je pojedinačni prvak Hrvatske. Marko Ratković prvak je Hrvatske u gađanju zračnom puškom. Nogometaši “BSK-a” su se kvalificirali u vrlo jaku Drugu saveznu ligu (“BSK” : “Zagreb” 3:1 i 0:0).
Tih godina natalitet Brođana je povijesno nezabilježen. U općini se godišnje rađa 650 do 700 djece, a umire u prosjeku oko 300 stanovnika.
U svibnju “Brodski list” objavljuje članak o trinaestogodišnjoj Ani Čošković, koja je 42 mjeseca neprekidno pacijent kirurgije u Gradskoj bolnici. Liječi se od teških opeklina i cijelo to vrijeme leži na trbuhu!
Krajem studenoga, kao prvi direktor “Brodskog lista” u impresumu se pojavljuje Pero Romanić. Početkom prosinca obilježena je 15. godišnjica lista i iz izvješća s tog događaja vidljivo je da list ima i Upravni odbor na čelu s Jankom Kernom. I to je početak brzog kraja urednika Tome Brkljačića. Jedanaestog siječnja 1963. novi direktor postaje i glavni i odgovorni urednik (u impresumu lista doduše piše kako list uređuje redakcijski kolegij, ali imena nema). Nakon punih 12 godina uređivanja lista odlazi Tomo Brkljačić, paradigmatični urednik lokalnih novina u totalitarističkom političkom ozračju. Iako relativno dobar lokalni novinar, on “višom silom” konceptualno šuti o svim društvenim događanjima, za koje vlast drži da imaju za nju loše konotacije. Brkljačić nije mogao ni ublažavati vijesti nekim mandarinskim metodama, on ih je prešućivao. Eventualno je nalazio način, kako one benigne, plašljivo komentirati u formi neke lagane kozerije. No, njegova dugogodišnja “muka” je stalni višak prostora. Trud da marginalnim “senzacionalizmom” razbije monotoniju političkih uspavanki od kojih novine vrve – završio je tako da je faktično smijenjen. I to poradi nezadovoljstva upravo onih, kojima je toliko ugađao...
Novi direktor i urednik, odmah sve mijenja, ali tako, da sve ostane isto ili još gore. Uvodi rubrike: “Iz naših proizvodnih organizacija”, “Izmedju dva petka”, “Čitaoci – Redakcija”, “Sedam dana”, “Ljudi i razgovori”, “Sudska kronika” itd. Pokreće na dvije stranice “Brodski list za mlade”. Širi se i lista novinara suradnika, no usprkos tome, temeljni problem ostaje, pa i novi urednik poseže za repertoarom surogata. Prenosi humoreske i satirične crtice Ilije Popovskog (“Borba”) i Vlade Bulatovića Viba (“Politika”), te karikature lokalnih diletanata... Od 31. svibnja 1963. list mijenja glavu i postaje ponovo glasilo “Socijalističkog saveza općina Slavonski i Bosanski Brod”. Promjenom glave, glavni urednik upisuje svoje ime na naslovnoj stranici u onaj famozni četverokutić, u kojeg su, prvo, pet godina upisivane “borbene” parole, a onda još 11 godina zaredom, doduše sitno, “Smrt fašizmu – Sloboda narodu”. Da je konačno izbacivanje ove parole iz zaglavlja lista bila čista tehnika, govore naslovi novina iz 1963. godine: “Posljednji juriš na kulake”, “Zapostavljen prijem žena u SK”. “Za jače angažiranje subjektivnih snaga”, “Masovno pred upisanim mjestima državnog zajma”, “Novi podvizi SSRN – nezamjenjivog dijela socijalističke demokracije”, “Sve negativne pojave podvrći oštroj kritici”...
Uprava, uredništvo i redakcija sele 26. srpnja iz prostora u današnjem hotelu “Park” u prostorije na Trgu pobjede 9/1. U listopadu Zdravko Tomac postaje predsjednik općinske konferencije SSRN (umjesto Antuna Krajnovića Kepija), a tajnik je Josip Jurjević. Slavko Mirković stupa na žurnalističku scenu reportažama i društvenim kronikama. No jedna lasta ne čini proljeće.
Godine 1964. list izlazi dvojezično. U naslovima i tekstovima, koji se odnose na Bosanski Bord rabe se izrazi: efekat, informisanje, opštinski, organizovati, kritikovan, definisan, itd. Odlaskom T. Brkljačića otišao je i dio memorije lista.
U nedogled se ponavljaju fotografije sa starih klišeja. Slavko Mirković daje ritam i boju kulturnoj rubrici, pa se objavljuju pjesme Želimira Čakmazovića, Josipa Prudeusa, Valentina Benošića, Geze Milošića... Obilježena je i 90. godišnjica rođenja Ivane Brlić-Mažuranić, objavljen intervju s Dragutinom Tadijanovićem. Vladimir Rem je završio svoje vrijedne zapise o starim brodskim spomenicima, a Ivan Tomac započinje seriju povijesnih crtica iz prošlosti Broda...
Snažan potres pogodio je Brod 13. travnja 1964. Ljudskih žrtava, osim dviju teže povrijeđenih žena, nije bilo, ali je stradalo oko 2000 kuća i oko 1000 stanova. U Bosanskom Brodu je također stradalo oko 400 zgrada. U srpnju je u Rafineriji nafte izbio veliki požar, u kojem je poginulo sedam radnika.
Brodske sportaše ne može zaustaviti ni politika, ni potresi. Sjajna generacija nogometaša “BSK-a” (Hodžić, Đurđević, Jasenica, Birgler, Aračić, Čop, Udovičić, Lojen, Galović, Jakšić i Makić) dobro se drže u Drugoj ligi, a s kompletnim sastavom “Crvene zvezde” iz Beograda igrali su 2:2. Brodski kajakaši su ekipni prvaci Hrvatske. Srećko Banjan je trostruki kajakaški prvak, a njegova sestra Evica prvakinja je države na 500 m u kajaku jednosjedu na mirnim vodama.
Godina 1965. je godina početka tzv. privredne reforme. Vrše se eksperimenti uvođenja “socijalističkog tržišta”. U “Brodskom” to izgleda ovako: urednik je na vidnom mjestu otiskao naslov “Birači Plavog polja predložili da se cijene usluga “Komunalca” povise za 30 posto!”. Početak inflatornih kretanja zabilježen je i ranije (“Brodski list” je stajao 1960. godine 5 dinara, a 1965. cijena mu je 10) no sada počinje ubrzavanje. Ako “birači” ne traže povećanje cijena, onda im lokalni list objašnjava kako su “Cijene roba ispod prosjeka” (naslov) ili “Trgovačko poduzeće “Slavonija” bilo je prisiljeno povisiti cijene mlijeku” (naslov). Kada je val poskupljenja zaprijetio potopom – cijene su 22. ožujka 1965. zamrznute. Zamrznuće je trajalo do kolovoza, a onda su svi jurnuli nadoknaditi izgubljeno: “Nove cijene prehrambenim artiklima, ogrjevu, komunalnim uslugama i stanarinama” (naslov). U novoj rubrici “Privredna reforma i radni kolektivi” smjenjuju se naslovi: “Borba za devize”, “Nedostaju artikli”, “Nove cijene – nove mjere”, “Otpuštanja radnika mimo sindikata”, “Kako riješiti pitanje viškova radne snage” i na koncu, ali ne najmanje važno: “Orijentacija kupaca na crni kruh”.
Petnaestog travnja 1965. počinje emitirati program Radio stanica Brod. U početku dva sata dnevno. List i Radio čine cjelinu, pa sredinom svibnja “Brodski list” objavljuje popis pjesama, koje se, uz novčanu naknadu, mogu naručiti po željama slušalaca. Na popisu se nalaze: “Gdje si pošla sa cvetom u kosi”, “Kosio sam tamo dole kraj Morave”, “Izadider Fato”, “Omerbeže na kuli sjedaše”, “Ko t'pokida sa grla đerdana”, “Marš na Drinu”, “Pod Lovićenom”, “Tamo daleko”...
U lipnju 1965. za predsjednika SSRN-a u Brodu izabran je Zdravko Tomac, a tajnik ostaje Josip Jurjević. Nikola Lipovac, dotadašnji predsjednik Socijalističkog saveza u Bosanskom Brodu 30. lipnja postaje novi direktor i glavni i odgovorni urednik “Brodskog lista”. Neznano zašto, Pero Romanić odlazi nakon dvadesetak mjeseci direktorovanja i uređivanja.
Od važnijih događaja te godine, vidno je zabilježeno osnivanje ogranka “Matice hrvatske” (30. listopada). Skupštinu je otvorio Zdravko Tomac, a kao gosti su nazočili Miroslav Brandt, Gustav Krklec, Dragutin Tadijanović, Miroslav Vaupotić, Milivoj Slaviček, Miroslav Mađer i drugi. U prvi Upravni odbor su izabrani Vladimir Rem, Slavko Mirković, Valentin Benošić, Stanislav Geza Milošić, Ivo Vargaš, Anđelko Barbić, Neda Brlić, Pavo Bodiš, Miroslav Čizmek, Ismet Nuspahić, Ivan Tomac, Desanka Teodorović, Marko Singer, Petar Stoiljković i Janja Vranešević. List je izvještaju sa skupštine dao prostor na prvoj stranici i naslov: “Prvorazredan događaj u našem kulturnom životu”
U sportu i dalje dominira Vlado Pokopčić, državni reprezentativac, višestruki prvak Hrvatske i rekorder. Ivica Hmjelovec i dalje je član državne reprezentacije u gimnastici, Zdenko Balaš je član državne veslačke reprezentacije, a Evica Banjan državne kajakaške reprezentacije.
Za “Brodski list” te su godine pisali: Tanja Kovačević, Ismet Nuspahić, Josip Milardović, Vjekoslav Kereković, Slavko Mirković, Vladimir Letinić, Vladimir Rem, Rudolf Štrk, Ratimir Tišinski, Marko Miletić, Marko Singer, a vratio se iz Požege i Tomo Brkljačić.
Godine 1966. list još uvijek ima samo osam stranica i već u prvom broju odustaje od “bitke” protiv povećanja cijena – poskupjevši za ravno 100 posto. U 1965. stajao je 20 dinara, a nova cijena je 40. (1961. godine stajao je 10 dinara, a na kraju 1966. otići će i na 50). Inače je 1966. počela teškom prometnom nesrećom (4. siječnja) na autocesti kod Vranovaca. Stradalo je 60 putnika. Tri smrtno. Apsurdno zvuči, ali izvješće policije o stanju u javnom prometu pokazuje da je u brodskoj općini u 1965. godini bilo samo 39 prometnih nesreća! Pododbor “Matice hrvatske” bilježi zamjetnu aktivnost svoje tribine “Četvrtkom u 7”. Gosti iz Zagreba su Miroslav Brandt, Ivan Raos, Ljudevit Jonke, Miroslav Vaupotić i drugi. Ivan Tomac piše opširno o prvom lokalnom listu “Posavskoj Hrvatskoj” i njenoj ulozi u afirmaciji pravaških načela i hrvatstva u Brodu. Od građevinarskih zahvata valja spomenuti radove na dovršenju uređenja savske obale i šetališta, te izgradnju betonskog kostura budućeg kupališta na Savi ispred olupine starog drvenog “Matinog” kupališta (koje se sigurno i nezaustavljivo raspada i nestat će 1968. godine). Počelo je i rušenje bloka starih zgrada pokraj “Hrvatskog doma”, da bi tamo investitor “Vladimir Gortan”, po nacrtu arhitekte Šmidhena iz Zagreba, počeo graditi četverokatne kockaste socijalističke stambene nakaze. Sportaši su standardno dobri. Rukometaši “Radničkog” su prvaci Hrvatske i dovoljno jaki da tuku i reprezentaciju Izraela s 13:10 (1. veljače to je uspjelo A. Lozertu, Abramoviću (sportaš godine), Basiju, Uzelcu, Sajfertu, Omanoviću, Majcenu, Boškoviću, Miklešiću, V. Lozertu i Rozerceru). Nogometaši “BSK-a” su se plasirali u Drugu saveznu ligu. Kajakaši “Slavonije” su prvaci Hrvatske. Košarkaši su se plasirali u Prvu saveznu ligu. U rukometnoj zoni, rukometaš Halid Demirović, član RK “Premijuma”, postigao je u 11 uzastopnih utakmica svog tima 192 gola ili više od 17 po svakoj utakmici. Zabilježen je i jedan kuriozitet: u brodskoj bolnici rođeni su od 23. do 26. ožujka tri puta blizanci, a 20. prosinca, te, za arheologe komunizma (pad Rankovića), povijesne godine, za predsjednika brodske Partije biran je (opet) Pero Katalinić. A za sekretara Stipica Rajković. Ivan Grgić te je godine izabran za budućeg najdužeg direktora Medicinskog centra u njegovoj stogodišnjoj povijesti.
Prvi dio
DRUGIH DESET GODINA (1957.-1967.)
Neobilježavanje desetogodišnjice “Brodskog lista” 1957. godine je indikativno, bez obzira jesu li razlozi u tipičnom totalitarističkom šlamperaju ili drugdje. Listajući novine to je teško dokučiti, ali je zato lako uočiti uređivačku krizu, koja će potrajati do smjene urednika. Tomo Brkljačić objavljuje u lokalnom tjedniku “plahte” vanjsko-političkih komentara nekog Ljubana Jakše (“Međunarodni značaj alžirskog pitanja”, “Igre sa vatrom Izraela”, “Međunarodna suradnja i pitanje Antarktika”, “Izbori u Indiji”...). Omiljeni autor – iznenada međunarodnoj politici okrenutog lokalnog urednika – je i Draža Marković, poznati srpski političar (“Oslobađajmo se primitivizma”, “Prvi dodir sa Pekingom”). Neki Pavle Vasić piše na čitavoj stranici o “Slikarskom djelu Moše Pijade”, a Leon Davičo o “Njemačkom ujedinjenju”. U čitavoj toj zbrci vidno je obilježena i 108. godišnjica smrti Franca Prešerna. U čitavom godištu, od lokalnih vijesti, skreće pažnju jedna netočna, kako će se zelena tržnica s glavnog trga preseliti na prostor dječjeg igrališta pokraj stadiona kraj Save, i jedna točna, da je konačno asfaltirana Zrinska ulica. Sve ostalo su politička brbljanja u prazno. Izuzev sporta. Vikica Kler najbolja sportašica Broda 1957. osvojila je s Evicom Banjan juniorsku titulu prvakinje države u kajaku dvosjedu. Milan Firec, najbolji sportaš Broda 1957., je rekorder Broda, Slavonije i Bosne i Hercegovine u maratonu. Silva Gregurić, je državna reprezentativka u gimnastici, a nekoliko brodskih gimnastičarki su prvakinje Hrvatske. U Mariboru je 15. prosinca na ringu poginuo talentirani brodski boksač Stjepan Bičanić.
Godine 1958. ponovo je promijenjena glava lista koji se sad deklarira kao “Organ Socijalističkog saveza Kotara Slavonskog Broda”. U listu se i dalje eksperimentira, jer je stalno u “višku” prostora, iako izlazi na 8 stranica. Uvodi se rubrika “Zanimljivosti” (“Preko hiljadu dobrovoljaca za let na mjesec”, “Kokoš snesla jaje teško 24 dkg”), “Omladinski i pionirski život”, “Lutajući reporter”, “Odasvud”, “Male teme”... Obilježavanje “povijesnih” konferencija, akcija, sastanaka, susreta, sjećanja, likova žrtava, podviga itd. imaju već svoja rezervirana mjesta i ritam (8. ožujka, 21. travnja i 25. svibnja, 4. i 27. srpnja, 29. studenoga...).
Politički establishment izgleda otprilike ovako: Antun Krajnović i Ivan Franjković sekretari su kotarskog i općinskog komiteta Saveza komunista, Ivica Marinić predsjednik je kotara (tajnik Antun Rački), a Franjo Buković općine (tajnik Blaž Matajić). Zdravko Krnić predsjednik je kotarskog Socijalističkog saveza, a Martin Petrin općinskog. Predsjednik omladine je Vinko Tadijanović, a Sindikata Toša Brezičević.
U dovijanju kako da novine popuni i štivom za čitanje, urednik Brkljačić u 1959. godini počinje u nastavcima objavljivati brodski telefonski imenik. Od svih događaja i u toj godini vrijedni su pažnje jedino sportski rezultati. Ženska juniorska ekipa “Radničkog” osvojila je prvenstvo Hrvatske. Najbolja košarkašica je Vikica Kler. Istovremeno su i košarkaši “Radničkog” prvaci Hrvatske (Sabljak, Holer, Vojak, Abramović, Gasler, Grgić, Šabović, Štefelić, Peternel, Dubičanac, Pehar, Mandić). Brodske zvijezde u trkama motociklima su Koporčić, Novotny, Vuzem, Kutuzović, Nađ, Savić, Matanović i Ljubo Majić. Državni reprezentativac u boksu Stjepan Puljko izabran je za sportaša godine. Petnaestog kolovoza 1959. predan je na upotrebu stadion u Klasijama.
U 1960. godini urednik se koncentrirao na zdravlje. Tako se u “Brodskom listu” mogu čitati u nastavcima zdravstveni savjeti u vezi s ispadanjem kose, visokim krvnim tlakom, hemoroidima, upali prostate, čiru na želucu i liječenjima po “banjama”. Intenzivnije se događaju prometne nesreće na autocesti Zagreb-Beograd. Brodska djeca počela su ljetovati u odmaralištu u Starigradu. Plaže na Poloju su uređene s kabinama i tuševima. Nestašica mlijeka vlada još od 1945. godine. Brodski sportaši su prvaci Hrvatske u kajakaštvu i ženskoj gimnastici. Branko Ružić prvi puta izlaže u Brodu, a Zdravko Ćosić zapažen je kao osamnaestogodišnjak na izložbi u Zagrebu. Također, prema pisanju “Brodskog lista” - te je godine najtraženija knjiga u knjižari “Naprijed” bila “Referati i Zaključci sa Petog kongresa SSRNJ”!
Godine 1961. počinje pomlađivanje brodske političke pozornice. Sekretar kotarskog komiteta Saveza komunista je Pero Katalinić, a općinskog Antun Rački (izabran još 1960.). Predsjednik omladine je Ivo Politeo, a sekretar Janko Kern. Blaž Mataić je predsjednik kotarskog Socijalističkog saveza, a polako stižu Zdravko Tomac, Nikola Rukavina i drugi. Obilježava se 20. godišnjica partizanskog ustanka, pa je čitavo godište u znaku uređivačkog pretjerivanja. No, i uz cjelogodišnji feljton “Uz dvadeset godišnjicu ustanka naroda Jugoslavije” ostalo je mjesta i za vijesti, kao što su “Tahiti na referendumu”, “Slučajevi smrti od gladi u indijskom gradu Kasai”, “Kuja hrani praščiće u Francuskoj”...
U “radne pobjede” uknjiženi su izgradnja oko 200 stanova, otvaranje hotela “Park”, trgovine “Delen” na glavnom trgu, komercijalne banke, puštanje u promet novosagrađenog mosta preko Save. Završavaju se “Lovački dom” na Migalovcima, nova tržnica i Dom “Đuro Salaj” (Kazališno-koncertna dvorana “I. B. Mažuranić”).
Sportski podvizi, budući se uglavnom postižu subotom i nedjeljom, a “Brodski list” izlazi petkom, donose se s velikim zakašnjenjem i neupadljivo. Tako je jedva uočljiva vijest, da su juniori “Radničkog” drugi u državi, da se Jole Obućina, nakon “kaznene ekspedicije” kroz ringove Hrvatske, okitio titulom republičkog prvaka u poluteškoj kategoriji, kao i da su brodski strijelci do 18 godina, prvaci tadašnje države Jugoslavije.
Na samom početku 1962. godine za predsjednika općinske omladinske organizacije izabran je Zdravko Tomac, Nikola Rukavina za predsjednika kotarske. Stjepan Rajković postaje predsjednik općine.
Za “Brodski list” učestalo pišu Zdravko Tomac, Pero Romanić, Ivan Tomac, Vjekoslav Kereković, a počinje se javljati i Slavko Mirković. Usprkos sve kvalitetnijoj suradničkoj mreži, u novinama se tiska Šiblov “Ratni dnevnik” u nastavcima. “Zanimljivosti” je nova ilustrirana rubrika, očigledno odnekud prenesena, u kojoj Brođani saznaju kako su gusjenice 1940. godine u Egiptu napale pamučna polja, kako najveća sorta skakavca živi na Malajskom poluotoku itd. Od domaćih “zanimljivosti” list objavljuje tekst o obnovi Makarske, putu Mike Tripala u Kairo, Koče Popovića u Bruxelles kao i o smanjivanju broja službenika u Koprivničkom srezu, zatim o štrojenju svinja, kugi peradi i štetočinstvu krumpirove zlatice...
I 1962. godina je godina radnih pobjeda, ali manjih, jer nije 20. godišnjica ustanka. Tako je u Vranovce 8. ožujka uvedena struja, a u Brod automatska telefonska centrala s deset brojeva!
Kinematografi se usprkos nadiranju televizije još uvijek sjajno drže. Godine 1961. – bilježi “Brodski list” – bilo je 469 017 posjetitelja. Da su se kino ulaznice prodavale po današnjim cijenama od oko 2 Eura po ulaznici godišnji prihod “Kinematografa” bio bi gotovo milijun Eura! Tada je to bila sirotinjska zabava, no koliki značaj i ulogu igraju događaji u vezi s kinematografima svjedoči i članak u “Brodskom listu”, koji seriozno bilježi “incident” koji se dogodio u podvinjačkom kinu “Dilj”. Omladinac Katavić i omladinac Krajnović su platili po 80 dinara ulaz u prepuno kino i unutra su morali stajati, jer je svih 340 sjedećih mjesta bilo rasprodano (prikazivala se “Prodavačica ljubičica”). Novinar postavlja pitanje: tko je te novce stavio u svoj džep? Na kraju dodaje i kako su neki “elementi” - uz već opisanu zlouporabu položaja trgača karata na ulazu u kino - “pušili cigarete na balkonu za vrijeme predstave”.
Godina 1962. ostat će zabilježena u povijesti “Brodskog lista” i po tome što se nakon 15 godina izlaženja urednik odlučio prvi put na, u to vrijeme, neuobičajenu i riskantnu novinarsku formu - intervju (10. kolovoza 1962.). “U želji da građani budu bolje obaviješteni o suštini teritorijalno-administrativne podjele kotara i općina, redakcija “Brodskog lista” zamolila je predsjednika kotarskog odbora SSRN druga Blaža Mataića, da odgovori na dva pitanja. Drug Blaž Mataić se spremno odazvao molbi redakcije” - tako glasi uvod u taj hrabri prvijenac brodskog žurnalizma.
U sportu: Vlado Pokopčić je prvak Hrvatske u gađanju pištoljem, muška gimnastička momčad “Brod” klupski je prvak Hrvatske (Hmjelovec, Jerković, Sojčić, Dojč, Milković). Ivica Hmjelovec je pojedinačni prvak Hrvatske. Marko Ratković prvak je Hrvatske u gađanju zračnom puškom. Nogometaši “BSK-a” su se kvalificirali u vrlo jaku Drugu saveznu ligu (“BSK” : “Zagreb” 3:1 i 0:0).
Tih godina natalitet Brođana je povijesno nezabilježen. U općini se godišnje rađa 650 do 700 djece, a umire u prosjeku oko 300 stanovnika.
U svibnju “Brodski list” objavljuje članak o trinaestogodišnjoj Ani Čošković, koja je 42 mjeseca neprekidno pacijent kirurgije u Gradskoj bolnici. Liječi se od teških opeklina i cijelo to vrijeme leži na trbuhu!
Krajem studenoga, kao prvi direktor “Brodskog lista” u impresumu se pojavljuje Pero Romanić. Početkom prosinca obilježena je 15. godišnjica lista i iz izvješća s tog događaja vidljivo je da list ima i Upravni odbor na čelu s Jankom Kernom. I to je početak brzog kraja urednika Tome Brkljačića. Jedanaestog siječnja 1963. novi direktor postaje i glavni i odgovorni urednik (u impresumu lista doduše piše kako list uređuje redakcijski kolegij, ali imena nema). Nakon punih 12 godina uređivanja lista odlazi Tomo Brkljačić, paradigmatični urednik lokalnih novina u totalitarističkom političkom ozračju. Iako relativno dobar lokalni novinar, on “višom silom” konceptualno šuti o svim društvenim događanjima, za koje vlast drži da imaju za nju loše konotacije. Brkljačić nije mogao ni ublažavati vijesti nekim mandarinskim metodama, on ih je prešućivao. Eventualno je nalazio način, kako one benigne, plašljivo komentirati u formi neke lagane kozerije. No, njegova dugogodišnja “muka” je stalni višak prostora. Trud da marginalnim “senzacionalizmom” razbije monotoniju političkih uspavanki od kojih novine vrve – završio je tako da je faktično smijenjen. I to poradi nezadovoljstva upravo onih, kojima je toliko ugađao...
Novi direktor i urednik, odmah sve mijenja, ali tako, da sve ostane isto ili još gore. Uvodi rubrike: “Iz naših proizvodnih organizacija”, “Izmedju dva petka”, “Čitaoci – Redakcija”, “Sedam dana”, “Ljudi i razgovori”, “Sudska kronika” itd. Pokreće na dvije stranice “Brodski list za mlade”. Širi se i lista novinara suradnika, no usprkos tome, temeljni problem ostaje, pa i novi urednik poseže za repertoarom surogata. Prenosi humoreske i satirične crtice Ilije Popovskog (“Borba”) i Vlade Bulatovića Viba (“Politika”), te karikature lokalnih diletanata... Od 31. svibnja 1963. list mijenja glavu i postaje ponovo glasilo “Socijalističkog saveza općina Slavonski i Bosanski Brod”. Promjenom glave, glavni urednik upisuje svoje ime na naslovnoj stranici u onaj famozni četverokutić, u kojeg su, prvo, pet godina upisivane “borbene” parole, a onda još 11 godina zaredom, doduše sitno, “Smrt fašizmu – Sloboda narodu”. Da je konačno izbacivanje ove parole iz zaglavlja lista bila čista tehnika, govore naslovi novina iz 1963. godine: “Posljednji juriš na kulake”, “Zapostavljen prijem žena u SK”. “Za jače angažiranje subjektivnih snaga”, “Masovno pred upisanim mjestima državnog zajma”, “Novi podvizi SSRN – nezamjenjivog dijela socijalističke demokracije”, “Sve negativne pojave podvrći oštroj kritici”...
Uprava, uredništvo i redakcija sele 26. srpnja iz prostora u današnjem hotelu “Park” u prostorije na Trgu pobjede 9/1. U listopadu Zdravko Tomac postaje predsjednik općinske konferencije SSRN (umjesto Antuna Krajnovića Kepija), a tajnik je Josip Jurjević. Slavko Mirković stupa na žurnalističku scenu reportažama i društvenim kronikama. No jedna lasta ne čini proljeće.
Godine 1964. list izlazi dvojezično. U naslovima i tekstovima, koji se odnose na Bosanski Bord rabe se izrazi: efekat, informisanje, opštinski, organizovati, kritikovan, definisan, itd. Odlaskom T. Brkljačića otišao je i dio memorije lista.
U nedogled se ponavljaju fotografije sa starih klišeja. Slavko Mirković daje ritam i boju kulturnoj rubrici, pa se objavljuju pjesme Želimira Čakmazovića, Josipa Prudeusa, Valentina Benošića, Geze Milošića... Obilježena je i 90. godišnjica rođenja Ivane Brlić-Mažuranić, objavljen intervju s Dragutinom Tadijanovićem. Vladimir Rem je završio svoje vrijedne zapise o starim brodskim spomenicima, a Ivan Tomac započinje seriju povijesnih crtica iz prošlosti Broda...
Snažan potres pogodio je Brod 13. travnja 1964. Ljudskih žrtava, osim dviju teže povrijeđenih žena, nije bilo, ali je stradalo oko 2000 kuća i oko 1000 stanova. U Bosanskom Brodu je također stradalo oko 400 zgrada. U srpnju je u Rafineriji nafte izbio veliki požar, u kojem je poginulo sedam radnika.
Brodske sportaše ne može zaustaviti ni politika, ni potresi. Sjajna generacija nogometaša “BSK-a” (Hodžić, Đurđević, Jasenica, Birgler, Aračić, Čop, Udovičić, Lojen, Galović, Jakšić i Makić) dobro se drže u Drugoj ligi, a s kompletnim sastavom “Crvene zvezde” iz Beograda igrali su 2:2. Brodski kajakaši su ekipni prvaci Hrvatske. Srećko Banjan je trostruki kajakaški prvak, a njegova sestra Evica prvakinja je države na 500 m u kajaku jednosjedu na mirnim vodama.
Godina 1965. je godina početka tzv. privredne reforme. Vrše se eksperimenti uvođenja “socijalističkog tržišta”. U “Brodskom” to izgleda ovako: urednik je na vidnom mjestu otiskao naslov “Birači Plavog polja predložili da se cijene usluga “Komunalca” povise za 30 posto!”. Početak inflatornih kretanja zabilježen je i ranije (“Brodski list” je stajao 1960. godine 5 dinara, a 1965. cijena mu je 10) no sada počinje ubrzavanje. Ako “birači” ne traže povećanje cijena, onda im lokalni list objašnjava kako su “Cijene roba ispod prosjeka” (naslov) ili “Trgovačko poduzeće “Slavonija” bilo je prisiljeno povisiti cijene mlijeku” (naslov). Kada je val poskupljenja zaprijetio potopom – cijene su 22. ožujka 1965. zamrznute. Zamrznuće je trajalo do kolovoza, a onda su svi jurnuli nadoknaditi izgubljeno: “Nove cijene prehrambenim artiklima, ogrjevu, komunalnim uslugama i stanarinama” (naslov). U novoj rubrici “Privredna reforma i radni kolektivi” smjenjuju se naslovi: “Borba za devize”, “Nedostaju artikli”, “Nove cijene – nove mjere”, “Otpuštanja radnika mimo sindikata”, “Kako riješiti pitanje viškova radne snage” i na koncu, ali ne najmanje važno: “Orijentacija kupaca na crni kruh”.
Petnaestog travnja 1965. počinje emitirati program Radio stanica Brod. U početku dva sata dnevno. List i Radio čine cjelinu, pa sredinom svibnja “Brodski list” objavljuje popis pjesama, koje se, uz novčanu naknadu, mogu naručiti po željama slušalaca. Na popisu se nalaze: “Gdje si pošla sa cvetom u kosi”, “Kosio sam tamo dole kraj Morave”, “Izadider Fato”, “Omerbeže na kuli sjedaše”, “Ko t'pokida sa grla đerdana”, “Marš na Drinu”, “Pod Lovićenom”, “Tamo daleko”...
U lipnju 1965. za predsjednika SSRN-a u Brodu izabran je Zdravko Tomac, a tajnik ostaje Josip Jurjević. Nikola Lipovac, dotadašnji predsjednik Socijalističkog saveza u Bosanskom Brodu 30. lipnja postaje novi direktor i glavni i odgovorni urednik “Brodskog lista”. Neznano zašto, Pero Romanić odlazi nakon dvadesetak mjeseci direktorovanja i uređivanja.
Od važnijih događaja te godine, vidno je zabilježeno osnivanje ogranka “Matice hrvatske” (30. listopada). Skupštinu je otvorio Zdravko Tomac, a kao gosti su nazočili Miroslav Brandt, Gustav Krklec, Dragutin Tadijanović, Miroslav Vaupotić, Milivoj Slaviček, Miroslav Mađer i drugi. U prvi Upravni odbor su izabrani Vladimir Rem, Slavko Mirković, Valentin Benošić, Stanislav Geza Milošić, Ivo Vargaš, Anđelko Barbić, Neda Brlić, Pavo Bodiš, Miroslav Čizmek, Ismet Nuspahić, Ivan Tomac, Desanka Teodorović, Marko Singer, Petar Stoiljković i Janja Vranešević. List je izvještaju sa skupštine dao prostor na prvoj stranici i naslov: “Prvorazredan događaj u našem kulturnom životu”
U sportu i dalje dominira Vlado Pokopčić, državni reprezentativac, višestruki prvak Hrvatske i rekorder. Ivica Hmjelovec i dalje je član državne reprezentacije u gimnastici, Zdenko Balaš je član državne veslačke reprezentacije, a Evica Banjan državne kajakaške reprezentacije.
Za “Brodski list” te su godine pisali: Tanja Kovačević, Ismet Nuspahić, Josip Milardović, Vjekoslav Kereković, Slavko Mirković, Vladimir Letinić, Vladimir Rem, Rudolf Štrk, Ratimir Tišinski, Marko Miletić, Marko Singer, a vratio se iz Požege i Tomo Brkljačić.
Godine 1966. list još uvijek ima samo osam stranica i već u prvom broju odustaje od “bitke” protiv povećanja cijena – poskupjevši za ravno 100 posto. U 1965. stajao je 20 dinara, a nova cijena je 40. (1961. godine stajao je 10 dinara, a na kraju 1966. otići će i na 50). Inače je 1966. počela teškom prometnom nesrećom (4. siječnja) na autocesti kod Vranovaca. Stradalo je 60 putnika. Tri smrtno. Apsurdno zvuči, ali izvješće policije o stanju u javnom prometu pokazuje da je u brodskoj općini u 1965. godini bilo samo 39 prometnih nesreća! Pododbor “Matice hrvatske” bilježi zamjetnu aktivnost svoje tribine “Četvrtkom u 7”. Gosti iz Zagreba su Miroslav Brandt, Ivan Raos, Ljudevit Jonke, Miroslav Vaupotić i drugi. Ivan Tomac piše opširno o prvom lokalnom listu “Posavskoj Hrvatskoj” i njenoj ulozi u afirmaciji pravaških načela i hrvatstva u Brodu. Od građevinarskih zahvata valja spomenuti radove na dovršenju uređenja savske obale i šetališta, te izgradnju betonskog kostura budućeg kupališta na Savi ispred olupine starog drvenog “Matinog” kupališta (koje se sigurno i nezaustavljivo raspada i nestat će 1968. godine). Počelo je i rušenje bloka starih zgrada pokraj “Hrvatskog doma”, da bi tamo investitor “Vladimir Gortan”, po nacrtu arhitekte Šmidhena iz Zagreba, počeo graditi četverokatne kockaste socijalističke stambene nakaze. Sportaši su standardno dobri. Rukometaši “Radničkog” su prvaci Hrvatske i dovoljno jaki da tuku i reprezentaciju Izraela s 13:10 (1. veljače to je uspjelo A. Lozertu, Abramoviću (sportaš godine), Basiju, Uzelcu, Sajfertu, Omanoviću, Majcenu, Boškoviću, Miklešiću, V. Lozertu i Rozerceru). Nogometaši “BSK-a” su se plasirali u Drugu saveznu ligu. Kajakaši “Slavonije” su prvaci Hrvatske. Košarkaši su se plasirali u Prvu saveznu ligu. U rukometnoj zoni, rukometaš Halid Demirović, član RK “Premijuma”, postigao je u 11 uzastopnih utakmica svog tima 192 gola ili više od 17 po svakoj utakmici. Zabilježen je i jedan kuriozitet: u brodskoj bolnici rođeni su od 23. do 26. ožujka tri puta blizanci, a 20. prosinca, te, za arheologe komunizma (pad Rankovića), povijesne godine, za predsjednika brodske Partije biran je (opet) Pero Katalinić. A za sekretara Stipica Rajković. Ivan Grgić te je godine izabran za budućeg najdužeg direktora Medicinskog centra u njegovoj stogodišnjoj povijesti.
