Prvi dio           Sedmi dio      Trinaesti dio

Drugi dio         Osmi dio       Četrnaesti dio

Treći dio          Deveti dio

Četvrti dio        Deseti dio

Peti dio           Jedanaesti dio

Šesti dio         Dvanaesti dio

 

1991. GODINA – Treći dio


Sutradan su radnici “Đure Đakovića” zapriječili pokušaj vojske JNA da izveze novoproizvedene tenkove iz kruga tvornice. Tom su prilikom tri vojnika JNA zapucala rafalno u vis što je zaoštrilo nervozu. Situaciju su smirili općinski čelnici dr. Jozo Meter i Frano Piplović, pa su demonstracije radnika prošle bez izgreda i žrtava. Apsurdno je jedino to što su i 1991. i 1992. tenkovi proizvedeni u “Đuri Đakoviću” uredno isporučivani jugoslavenskoj direkciji u Beogradu, koja ih je navodno lifrala u Kuvajt. Kad se to više nije moglo činiti kopnenim putem, preko Beograda, tenkovi su putovali do Rijeke, a potom brodovima “Jadrolinije” do crnogorske luke Bar i dalje navodno u Kuvajt. Vojni stručnjaci tvrde da nije velika vjerojatnoća da su ti tenkovi završavali na ratištima, jer je zarada od prodaje bila interesantnija od postizavanja ratnih ciljeva, budući je rizik uništenja bio velik...

I dok je svibanj 1991. nakrcan dramatičnim događajima, na rubu oružanih incidenata, nogometaši BSK-s mirno igraju utakmice Međurepubličke lige sjever s “Obilićem”, “Kolubarom”, “Drinom”... Boksače “Radničkog” napustio je legendarni trener Alojz Debelić. I oni također nastavljaju borbe u saveznoj jugo ligi i 1. lipnja tuku u Brodu beogradski “Partizan” s 11 : 9.

Od broja 21 od 24. svibnja list mijenja dotadašnju plavu boju i glavu. Novoodabrana boja je žuta. Na užućenoj naslovnoj stranici lista tiskan je veliki naslov “I Brođani vole plavo”, posvećen netom održanom referendumu na kojem se 93 posto Brođana izjasnilo protiv ostanka Hrvatske u “jedinstvenoj saveznoj državi Jugoslaviji” i 95 posto za “Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu”.

“Čišćenje i traganja za zdravim snagama” nastavlja se. U srpnju je smijenjeno predsjedništvo Crvenog križa i njegov tajnik “kako bi ova organizacija, uvažila potrebe ljudi u svim vidovima brige o čovjeku”.

Broj od 5. srpnja posvećen je reagiranjima i komentarima upada JNA u Sloveniju. Općinski štab civilne zaštite daje uputstvo postupanja u slučaju zračnog napada na Brod.

U noći s 12. na 13. srpnja na gradskoj plaži Poloj eksplodirale su tri kumulativne mine ispaljene s bosanske strane rijeke Save.

Nakon ove provokacije jake policijske snage s jedinicom Zbora narodne garde i pripadnicima Teritorijalne obrane opkoljavaju ulicu Dositeja Obradovića i sv. Lovre u kojima je dobar dio stanovništva srpske nacionalnosti. Tom su prilikom naoružani Srbi predali policiji 31 pušku, 2 puškomitraljeza i 2 automatske puške s municijom.

Sutradan 14. srpnja uhvaćene su tri naoružane osobe kako prelaze Savu čamcem iz Bosne. Sva trojica bili su stanovnici ulice Dositeja Obradovića u Slavonskom Brodu. U Policijskoj upravi suspendirano je šesnaest osoba, uglavnom srpske nacionalnosti, jer su odbili zapovijed da idu na Baniju, a zapovjednik specijalaca Mile Stanković emigrirao je s obitelji u inozemstvo.

Četrnaestog srpnja poginuo je na Baniji braneći Glinu, Zvonimir Mikolčević iz Rušćice. On je bio prva slavonskobrodska smrtna žrtva rata. Ukopu je nazočio izaslanik đakovačko-srijemskog biskupa Ćirila Kosa – dr. Marijan Srakić.

Osamnaestog srpnja radnici grafičkog poduzeća “Plamen” odbijaju dovršiti bosanskobrodski lokalni “Naš list” zbog teksta novinara Živka Savkovića, koji piše o tisuću izbjeglih slavonskobrodskih srpskih porodica u Bosanski Brod. Urednik lista izbacio je ovaj tekst iz novina pod pritiskom i na njegovo mjesto ubacio tekst o akciji uništavanja komaraca zaprašivanjem.

“Brodski list” je ovaj događaj prepričao pod naslovom: “Nevjerojatna stvarnost” završivši ga ne demantijem nego pitanjem: “Koga se boje?”, “Zar doista vjeruju – piše “Brodski list” – da ćemo ih ubijati, klati... ili se možda boje nečeg drugog?” “... Zar misle da će se nakon svega vratiti (ona šačica koja je doista otišla) kao da ništa i nije bilo. Da nismo djeca i ne možemo više po onoj: puj, pik, ne važi”.

Devetnaestog srpnja zbog topničkog napada JNA na Vinkovce prekinuta je sjednica Skupštine općine i odgođeno održavanje Dana općine.

U broju 31 (2218) od 2. kolovoza naslovi govore o dramatičnosti trenutka: “Pređena je granica Rubikona”, “Ne odazivajte se pozivu na mobilizaciju JNA”, “U sjeni rata”, “Hitno izraditi jedinstven sustav obrane”, “I žene u obrani domovine”, “Zračna opasnost”...

Benzinske crpke na auto cesti koje su pojedinačno prodavale preko 35 tisuća litara goriva za 24 sata, sada prodaju jedva 2 tisuće. Dnevno je nekada u srpnju prolazilo 50 tisuća vozila, a sada ni dvije. Željeznička stanica, kroz koju je dnevno prolazilo preko stotinu vlakova i 2 milijuna putnika godišnje, zvrji prazna. Putuje se samo do Vinkovaca...

Osnivaju se krizni štabovi u mjesnim zajednicama. U broju od 9. kolovoza “Brodski list” objavljuje ekskluzivni intervju s general-potpukovnikom JNA Zvonkom Jurjevićem, rođenim Brođaninom, komandantom Ratnog vazduhoplovstva JNA. Na kraju intervjua (prevedenog na hrvatski) Jurjević kaže: “Pozdravite mi moje Brođane i recite im što se tiče ratnog zrakoplovstva – neka mirno spavaju.” U proljeće 1992. godine to će zrakoplovstvo po Brodu ubijati djecu.

Redaju se naslovi: “Četnički kazamati smrti”, “Okučani u vatrenom obruču”, “Rat više ne može iznenaditi”, “Vukovarski dio pakla”... A u prvoj nedjelji rujna minobacačkim granatama s desne obale Save napadnuta je lijeva obala. Rat je stigao u Brod...

S brojem 2222 “Brodskog lista” završavamo analizu njegovog 45-godišnjeg izlaženja pod tim imenom.

Do promjene imena u “Posavska Hrvatska” izaći će još 41 broj tiskan u specifičnim ratnim okolnostima i potpuno normalno podređen i prilagođen ratnim svrhama. Za ozbiljniju komentiranu analizu ratnih izvora informacija potreban je više decenijski odmak.

U pragmatičnom smislu i s jednodecenijske distance može se samo dati generalna ocjena kako je “Brodski list” u ratnim uvjetima svoju ulogu i funkciju ispunjavao na politički očekivan i visoko zadovoljavajući način. Stoga je promjena imena novina bila čisti voluntarizam jednog tada formacijski moćnog, ali nekompetentnog čovjeka, koji dan danas kad izađe iz svoje udobne kancelarije, na ulicu kupiti jogurt i burek, nema pojma u kojem stoljeću živi. Termin “Posavska Hrvatska” jest nešto značio prije sto i više godina, jer je u njemu bila ispravna aluzija na bosansku Posavinu, kao povijesni hrvatski teritorij ili tzv. Tursku Hrvatsku. Danas on u Brodu ne znači ništa, izuzev farsičnog pokušaja povijesnog prenemaganja i ponavljanja.

Da “Brodskom listu” nije promijenjeno ime, on bi danas bio gotovo 60-godišnjak, tj. novina s jednom od najduljih tradicija u Hrvatskoj. Nažalost, brodski dotepenci nikad nisu imali osjećaj za tradiciju. I to je možda normalno. Abnormalno je to da se nikad nitko nije ozbiljnije potrudio da približi bogato brodsko nasljeđe tim obeskorijenjenim spodobama.

K R A J