Prvi dio
Drugi dio
Treći dio
Četvrti dio
Peti dio
ČETVRTIH DESET GODINA (1977.-1987.)
Inflacija je od 1965. godine sudbina socijalističke Jugoslavije, pa i “Brodskog lista”. Njegovo zadnje poskupljenje od 100 posto zabilježeno je 1973. U veljači 1977. poskupljuje ponovo i to s 2 na 3 dinara. Međutim, u odnosu na današnju cijenu lokalnih tjednika ta je suma mjerena tadašnjim i sadašnjim tečajem DEM – nominalno desetak puta manja od današnje!
Zadnja promjena glave lista isto datira iz 1973. Te je godine uz promjenu izgleda naslovne stranice izvršeno i razdvajanje funkcija u listu. Naime, nakon što je gotovo čitavu 1972. bila spojena funkcija direktora, glavnoga i odgovornog urednika i urednika u osobi Josipa Jurjevića. Početkom 1973. Tanja Kovačević postaje urednica lista, što je uostalom i bila prije dolaska Jurjevića. Promjena glave 1977. izvršena je zbog toga što je to bila jubilarna trideseta godina izlaženja.
U travnju, Mirko Macan postaje urednik radija, umjesto Stanka Jurasa (koji je postao urednik zamjenjujući 1972. Slavka Mirkovića).
Također, u travnju, svečano je položen kamen temeljac za Tvornicu hidratiziranog vapna u Podcrkavlju. Godinu dana ranije, kada je Skupština općine donosila odluku o osnivanju tvornice u izgradnji, direktor Komercijalne banke izjavio je, a “Brodski list” prenio, kako će ova investicija stajati 150 milijuna tadašnjih “novih dinara” što po tadašnjem tečaju DEM iznosi 21 milijun DEM (100 DEM – 700 din.).
Prilikom polaganja kamena temeljca 22. travnja 1977. “Brodski list”, citirajući svečanog govornika, iznosi cifru od 250 milijuna dinara, što je ne 21 milijun DEM, nego 30 milijuna DEM ili za preko četvrtinu više! Za uzvrat je u istom govoru obećano kako će tvornica biti završena 1. listopada 1978., zapošljavati 177 radnika i sama sebe otplatiti za 10 godina.
Krajem godine montiran je 35 KW dalekovod sa 40 stupova, koji vodi u tvornicu, a njemačka tvrtka “Vermestelle” isporučila je 20 vagona opreme vrijedne 20 milijuna DEM. Nakon toga muk o ovoj tvornici trajat će u “Brodskom listu” gotovo do kraja 1980. godine.
U povodu “Dana JNA” 22. prosinca puštena je u rad “Hladnjača” na Bjelišu u koju je “Jasinje” uložilo 15 milijuna DEM. Gradi se “Brođanka” pod radnim nazivom restoran “Smuđ”.
Gotovo svi brodski kolektivni sportovi su u kategoriji druge lige. Jedino je omladinska ekipa “Rade Končar” prvak Hrvatske u košarci.
Kao vanjski suradnici “Brodskog lista” u 1977. godini pojavili su se Duško Svilar, Branko Penić i Božidar Bader.
Godine 1978., prve subote u veljači, svečano su predani ključevi vlasnicima nove zgrade “INE”, “Šumarskog gospodarstva” i “Veleprometa” u današnjoj Krešimirovoj ulici. Novu zgradu, vrijednu 2 milijuna DEM projektirala je ing. arh. Alojka Čizmek.
Izvršno vijeće Skupštine općine, usred zime, povisuje cijene grijanja na 2.30 dinara po kubnom metru stana (1 DEM – 9 dinara). Za usporedbu kilogram krumpira na tržnici stoji 6 dinara.
U ožujku je otvorena “Gradska pivnica” na uglu Šenoine i Starčevićeve. Za adaptaciju je utrošeno 300 000 DEM.
U rujnu (16. rujna) otvoren je još jedan objekt koji je projektirala Alojka Čizmek. U zadnji čas nazvan je “Brođanka”. Objekt je gradio “Unioninvest” iz Sarajeva, a stajao je oko 1,5 milijuna DEM.
U studenom “na dar Republici” “Slavonija” DI je otvorila novu Tvornicu furnira. U “Đuri Đakoviću”, istim povodom, otvoren je Informativno računski centar. U srednjoškolskom centru “Rade Končar” novi paviljon. Otvorena je školska ambulanta. Gimnazija se adaptira za Strojarski fakultet. Proradili su silos na Bjelišu i vinarija AK “Jasinje”. “Veterinarska stanica” slavi 30. obljetnicu i sa 150 zaposlenih (38 veterinara) proizvodi 23 milijuna jaja, 10 000 teladi, 2 000 junica, 4 milijuna brojlera i 500 krmača.
Petu godišnjicu postojanja zabilježilo je i filmsko poduzeće “Arena”. U pet godina prikazano je 1 850 filmova na preko 30 000 predstava, koje je posjetilo gotovo 5 milijuna gledalaca.
Osmoga rujna u prometnoj nesreći su poginuli Milan Mišković, član Predsjedništva SR Hrvatske i Franjo Sertić, predsjednik Prosvjetnog sabora Hrvatske. U Brodu je tim povodom proglašena trodnevna žalost. “Brodski list” izdao je broj posvećen toj tragediji. Međutim, ni prilikom komemoracije, niti u “Brodskom listu” nije uopće spomenuto ime vozača službenog automobila, koji je također poginuo, niti je pisano o teško povrijeđenom Ivici Račanu, koji je jedini preživio nesreću.
Sportaši su malo živnuli. Ilija Gašić u polusrednjoj i Krunoslav Lojen u teškoj kategoriji, prvaci su Hrvatske u boksu. Košarkašice “Rade Končara” natječu se u prvoj ligi Zapad. Stjepan Lovrić i Milan Bogojević omladinski su prvaci Hrvatske u boksu. Boris Hrečkovski, kajakaš “Slavonije” DI je sportaš godine, a sportašica je Senada Skopljak, košarkašica “Rade Končara”. Najbolja sportska ekipa su boksači “Radničkog” koje trenira Alojz Debelić. Te godine u natjecanju za mjesto najbolje sportašice grada sudjelovala je i šahistica Verica Vukelić.
Za “Brodski list” 1977. počinju pisati Nedjeljko Marko Pandžić i Krešimir Šimić, dva sjajna pera građanske prošlosti Broda. Obojica rano i tragično preminula.
U kolovozu, nakon sedam godina, odlazi s mjesta direktora ustanove Josip Jurjević, a kao vršilac dužnosti direktora, glavnog i odgovornog urednika i urednika potpisuje se Tanja Kovačević.
Političku špic garnituru čine: Mirko Vasung, predsjednik Socijalističkog saveza, Josip Butorac, predsjednik Sindikata, Ilija Vinković, predsjednik SUBNOR-a, Josip Čondić, predsjednik omladine, Branko Grozdanić, sekretar partijskog Komiteta i Ivica Novaković, predsjednik općine.
U veljači 1978. – u jeku proučavanja njegove studije “Pravci razvoja sistema socijalističkog samoupravljanja” – umire Edvard Kardelj. I tom događaju “Brodski list” je posvetio čitav jedan broj. No, život teče dalje. Otvorena je novosagrađena škola “Vladimir Nazor”. Završena je velika stambena zgrada na uglu Pilareve i Vukovarske ulice s 90 stanova u kojoj će krajem godine (21. prosinca) biti otvorena i Robna kuća “Tena”. Gradi se sportska dvorana gimnazije, kolektor, podvožnjak u Kumičićevoj, naselje “Slavonija”, stambena trokatnica u Gajevoj. Šire se ribnjaci i plantaže AK “Jasinja”. Strojarski se fakultet uselio u adaptiranu zgradu gimnazije.
U graditeljskoj euforiji, pojavljuju se i planovi koji nikada neće biti realizirani. Trgovačka organizacija “Brod” planirala je na lokaciji bivše rižane braće Benčevića podići robnu kuću površine 10 000 m2, a “Brodvin” je planirao u najstrožem sjedištu graditi veliki hotel “B” kategorije, koji bi progutao čitav blok zgrada na jugozapadnom dijelu Korza, zajedno s kućom “Brlić”.
Čitavu godinu vlada nestašica benzina, dizel goriva, lož ulja. Automobili se voze po režimu “par-nepar”, što znači da vlasnici, ovisno o registarskom broju, jedan dan mogu voziti svoj auto, drugi ne.
Nastavlja se moda vojnih vježbi (“Dilj 1978”, “Dilj 1979”), “provjera borbene gotovosti” jedinica teritorijalne obrane (“Ništa nas ne smije iznenaditi – NNNI”) organiziraju “Dani civilne zaštite”, dijele priznanja i diplome “Općenarodne obrane” i “društvene samozaštite”, vrši obuka “žena boraca”. “Brodski list” uvježbava tiskanje u ratnim uvjetima.
U srpnju vlada epidemija seroznog meningitisa. Registrirao je 150 oboljelih. No, “Brodski list” tomu, očigledno u skladu s političkim migom, daje samo protokolarni značaj.
U povodu 25. godišnjice smrti slikara Vladimira Becića, upriličena je prigodna izložba njegovih slika i otkriveno njegovo poprsje, rad kipara Ivana Meštrovića.
Nogometaše “BSK-a” je iz kvalifikacija za ulazak u Drugu saveznu ligu izbacila “Istra” iz Pule. Na prvenstvu Hrvatske u boksu, čak šest Brođana osvajaju titule prvaka: Željko Čavalić, Asan Redžepi, Zdravko Miljak, Ilija Gašić i Blažan Lovrić.
U svibnju 1979. tiho i sada već po provjerenom receptu, kao direktor i glavni i odgovorni urednik lista potpisuje se ing. šumarstva Mirko Vasung. Njega kao bivšeg predsjednika Socijalističkog saveza to mjesto pripada po običajnom pravu. Tanja Kovačević ostaje urednik, a stalnu novinarsku ekipu čine: Ivo Ivančević, Mirko Macan, Karolina Bognar, Branko Penić, Antun Poljarević i Milan Tomašević. Stalni suradnici su Vlado Raumberger (sport) Stanko Ferić i Željko Mužević. Fotoreporter lista je Duško Svilar.
Početkom 1980. u listu se jedanput mjesečno tiska “Omladinski list” – novine općinske omladinske konferencije. (Odgovorni urednik: D. Živković, urednik Stanko Ferić, kolegij Jasna Zorić, Irena Birer, Edina Kreso, Dragutin Gojković i Biljana Bačić). Iz današnje perspektive ovaj omladinski listić imao je komsomolsku aromu.
U povodu smrti Josipa Broza 9. svibnja “Brodski list” izlazi s posebno posvećenim brojem, na povećanom broju stranica.
Inače je 1980. godine – godina svekolikih nestašica. Nema više “druga Tite”, ali nema ni naftnih derivata. Nema plina, električne energije i ugljena. Preko dobrih veza kupuje se jestivo ulje i to iz bačava, jer nema ni ambalaže za manje količine. Nema deterdženata za pranje rublja, kozmetičkih preparata, sapuna. Nema kave.
A nema ni informacija o Tvornici hidratiziranog vapna u Podcrkavlju. Krajem godine “puštena” je kratka vijest, da se 1. travnja 1981. očekuje završetak probne proizvodnje i puštanje u redovan rad. Oni s boljim pamćenjem sjetit će se, kako je prilikom svečanog zakapanja kamena temeljca 22. travnja 1977. javno rečeno, kako će Tvornica biti završena 1. listopada 1978., a predana investitoru 1. siječnja 1979. Rok je pomaknut za samo dvije i pol godine, pa je to najvjerojatniji razlog, što je porođajne muke Tvornice “Brodski list” popratio šutnjom dugom tri i pol godine.
Još prije smrti Josipa Broza, u travnju, u Brodu je počelo uvježbavanje rotirajućih jednogodišnjih mandata političkih čelnika. Tako je Ivo Marković bio prvi rotirajući čelnički kadar, a brodski Socijalistički savez, gdje je izabran za predsjedavajućeg Predsjedništva – svijetli primjer drugima.
Smišljen kako bi nakon Tita amortizirao učinke bespoštedne borbe za naslijeđe i vlast u državnom vrhu, princip jednogodišnjih mandata “spušten” je logikom političkog idiotizma – u dno “baze”. Tako je već gotovo potpuno neodgovoran upravljački sloj, dobio priliku za još veću neodgovornost. I dok se u sređenim i civiliziranim državama Zapada bilježe primjeri, da su dobri gradonačelnici birani po četrdeset godina za redom na tu odgovornu funkciju (Francuska), gospodarski razorena i politički sluđena socijalistička Jugoslavija uvodi rotirajuće gradonačelnike s jednogodišnjim mandatima...
Dvadesetog lipnja 1980. “Brodski list” je poskupio s tri na pet dinara.
Godina 1981. počela je s već uobičajenim uspjesima brodskih boksača. Asan Ređepi, Ilija Gašić i Tomislav Lojen prvaci su Hrvatske. U politici pak, jednogodišnji prvak brodskog Socijalističkog saveza, umjesto Ive Markovića, postao je Đuka Jagrić. U Partiji je novi prvak Petar Pačić, u SUBNOR-u Pero Azapović, Sindikatu Ivan Šljivarić, omladinskoj organizaciji Zlatko Vujić.
U ožujku Sava doseže alarmantnih 852 cm i prijeti poplavom. “Brodski list” je već poplavljen, ali ovakvim naslovima: “Gradeći zemlju – gradimo sebe”, “Raditi kako nas je vodio i učio drug Tito”, “Žrtve revolucije obavezuju”, “Bitno je bratstvo i jedinstvo”. Čak se i smotra folklora održavala pod geslom “Mila majko, spremaj me u borbu”!
A kako bi se dokazala “bitnost” bratstva i jedinstva, počelo je serijsko bratimljenje sa Srbima. Mjesna zajednica “Radnički trg” zbratimila se s mjesnom zajednicom “Novo naselje” iz Loznice. Mjesna zajednica Gundinci s mjesnom zajednicom Bagrdan iz Svetozareva, Lužani s Banovim Poljem iz Bogatića. Brodski “Željeznički kolodvor” bratimio se sa “Željezničkom stanicom” u Užičkoj Požegi. Medicinski centar s parnjakom iz Leskovca. “Đuro Đaković” uspostavio je srdačne odnose s Uroševcom. A “Brodski list” se “uvezao” s Novinsko-izdavačkim preduzećem “Vesti” iz Titovog Užica...
Sredinom travnja u Brodu je osnovan Klub novinara (predsjednik Branko Penić, potpredsjednik Vlado Raumberger). Također u travnju dogodila su se dva ubojstva i jedno samoubojstvo. Zlatko Račić (41) pucao je u zgradi policije na inspektore Dragutinovića (49) i Rogića (38) i obojicu ubio. Potom je skokom s prvog kata pobjegao iz zgrade u Mažuranićevoj ulici i u svom, od policije opkoljenom stanu – pucao u sebe i ubio se.
- nastvalja se -