TREĆIH DESET GODINA “BRODSKOG LISTA” (1967.-1977.)
Od 20. siječnja 1967. urednik lista je Branko Štimac. List se ponovo tiska u “Plamenu” (tiskao se prije toga u Đakovu) i povećava se na 10 stranica. Ima i tehničkog urednika Stanislava Gezu Milošića, koji nastoji novinama dati profesionalniji izgled. Novinarska ekipa je relativno jaka. Branko Štimac je radio u velikim velegradskim redakcijama, Tanja Kovačević ima veliko iskustvo, Slavko Mirković je spretan novinar i vrijedna radilica “Matice hrvatske” u listu, Joka Milardović je već tada nezamjenjivi perovođa za “sitnice koje život znače”, Mirko Perković je vrijedni natprosječni lokalni novinar s iskustvom, doajen Marko Singer je u naponu snage, Milošiću “ne daju”, ali što god napiše – dobro je. Ivo Marković, Zlatko Špoljarić i Vladimir Fajgl javljaju se povremeno, također s tekstovima koji zadovoljavaju profesionalne standarde.
Godine 1967. privredna reforma, u svom socijalnom rezultatu, daje prve štrajkove i o njima “Brodski list” izvještava (Tvornica šinskih vozila u “Đuri Đakoviću” u siječnju i “Slavonija” DI u listopadu).
Predsjednik općine postao je u svibnju Blaž Mataić i te su godine pored lokalnih održavani i republički i savezni izbori. Prvi je put “Brodski list” uredno objavio biografiju izabranih kandidata u Sabor i Saveznu skupštinu. Štimac pravi još jedan uređivački velezahvat i na prvoj stranici lista objavljuje fotografiju Vlade Pokopčića, koji je valjda ukupno dvanaestu godinu prvi sportaš grada. Sve do tada prva strana je bila rezervirana za politiku i političare.
Dvadesetogodišnjica izlaženja lista obilježena je dvobrojem 46-47 od 25. studenoga. Taj je broj proglašen tisućitim. Tek sada, dvadeset godina kasnije, iz prigodnih napisa i sjećanja začetnika novina, otkrivaju se “misterije”, koje se prelistavanjem uveza iz 1947. godine nisu mogle dokučiti. List je osnovao državno-partijski Agitataciono-propagandni odjel (“narodne vlasti”). Tiraž mu je bio 2 500 primjeraka, a što je tu remitenda, tada nitko nije ni znao. Iza onih silnih inicijala, kojima su potpisivani tekstovi stajali su Neta Slamnik, prof. Vladimir Velebit, Franjo Sertić, Ratko Svilar, Martin Petrin, Stevo Vujnović, Mata Karakaš, Vlado Borevković, Toto Borojević i Nikola Brzović. Tehnički su list prelamali Psutka i Kurtnaker...
Košarkaši “BSK-a” ispali su iz Savezne lige, bez ijednog osvojenog boda. Ogranak “Matice hrvatske” pokrenuo je izdanje “Slavonskog narodnog kalendara”, a 31. prosinca 1967. ukinuta je uskotračna pruga Slavonski Brod – Bosanski Brod.
Godina 1968. je poznata nemirna svjetska godina (studentski buntovi diljem zapadne Europe, ruski tenkovi u Pragu, neredi u Memphisu nakon ubojstva Martina Lutera Kinga). U Brodu protječe u znaku velikih građevinskih zahvata, kojima će definitivno biti devastiran povijesni gradski park “Klasije” i javne političke afere, u kojoj direktor “Impregnacije drva” Branko Fistrić ustaje, gotovo sam, protiv brodskog političkog establishmenta. Uništavanje legendarne “Klasije” započelo je gradnjom današnje zgrade Županijskog poglavarstva, nastavljeno gradnjom stadiona i probijanjem ceste od Plavog polja k Savi i mostu (1967.) te završeno sječom stoljetnih zdravih stabala, zbog izgradnje urbanističkog skandala zvanog “neboderi na Korzu” (1968.). Prvi put “Brodski list” ustaje u ime autentične brodske javnosti, protiv ovog građevinskog zločina, objavljujući prosvjed arhitekta Wiemana. No, u ime Skupštine općine, njen predsjednik Blaž Mataić, odgovara, kako se gradnjom tri nebodera u još napola sačuvanoj povijesnoj gradskoj jezgri, “Klasije”, “neće rušiti, nego širiti”... Iste se godine u tom građevinskom zanosu grade i već spomenute “kocke” u tzv. produženoj Gupčevoj ulici vis à vis “Hrvatskog doma” (nebodere je zidala “Tehnika beton” iz Osijeka, a kockaste kokošinjce “Vladimir Gortan” iz Zagreba). Kao uspješno arhitektonsko rješenje, te je godine završena “Ribarska kuća” (8. srpnja) na autocesti i dječji vrtić na Plavom polju (1. rujna), proradile su i samoposluge na Budainci i Malom Parizu, a “Brodsko Vinogorje” završilo je nove objekte na Poloju, Petnji i Kopanici. Krajem godine (27. prosinca) Savka Dabčević Kučar svečano je otvorila “Inženjering” u “Đuri Đakoviću”.
Te graditeljski živahne godine, puca granitni partijski monolit, što je manje važno od činjenice, da “Brodski list” o tome ipak oprezno sriče. Doduše stavljajući se na stranu jačeg. Ali ipak. Na izvanrednoj sjednici svemoćnog Općinskog komiteta, Branko Fistrić optužuje Peru Katalinića predsjednika Partije, Janka Kerna predsjednika Socijalističkog saveza i Filipa Čurkovića sindikalnog lidera – za uzurpaciju političke vlasti, posebno u “vođenju kadrovske politike”. Afera je dobila tada moderan naziv “brodski slučaj” i povlačila se sve do preranog umirovljenja Branka Fistrića.
Budući je “privredna reforma” u punom jeku (u 1967. godini “Đuro Đaković” je otpustio 500 od 4 800 zaposlenih), nezaposlenost, nelikvidnost, “kliring” i ostale gospodarske teme su u žiži pozora. No, gotovo redovno politički aspektirane s motrišta “zastoja u razvoju samoupravljanja”, “djelovanja protivnika socijalističkog samoupravljanja”, “dizanja glave neprijatelja revolucije” (tada su u modi bile “kamiondžije” i “nekontrolirano bogaćenje”) “kontrarevolucionarna djelatnost i ugrožavanje vodeće uloge radničke klase”, “klasni neprijatelji” itd.
Gimnazija je obilježavala 50. godišnjicu i tim su povodom na pročelju zgrade postavljene spomen-ploče s profilima Matije Mesića i Branka Radičevića. Muzej je organizirao veliku izložbu slika Vasilja Antipova, neposredno pred njegovu smrt u ponižavajućem staračkom domu u Ljeskovici. Valentin Benošić je na oko mjesec dana prije smrti napisao tekst o samostalnoj izložbi slika Zdravka Ćosića u Zagrebu. O posjetu Z. Ćosiću u Kobašu piše u “Brodskom listu” i Dragutin Horkić.
Sportaš godine je ponovo Vlado Pokopčić, dvostruki prvak države u gađanju pištoljem, a za juniorsku kajakašku reprezentaciju Hrvatske veslaju Jasna Šećerović, Jadranka Vuzem i Slavko Herceg. Na drugom državnom reliju, koji je startao iz Bosanskog Broda, u klasi do 1 300 ccm prvaci su Goran Štrok i Nikola Prica.
Iz “društvene kronike” važni su događaji zatvaranja legendarnih ugostiteljskih ćumeza “Tri druga”, “Šaran”, “Jadran” i “Kolodvorska restauracija”, te već spomenuto likvidiranje “Matinog kupališta”.
U veljači 1969. otvoren je novi Autobusni kolodvor i iza toga zamalo privremeno zatvoren, jer je napadao tako visok snijeg, da je promet zaustavljen. U toj snježnoj veljači “Brodski list” dobiva dva nova suradnika: Ninu Maričića i Stribora Uzelca.
U travnju predsjednik općine postaje ing. šumarstva Ivo Baja Borevković, koji će s kolegom ing. Špoljarićem, šumarskim inspektorom, početi novim nasadima spašavati ostatke ostataka “Klasija”. U istom mjesecu otvoren je i novi postav Muzeja, okvalificiran kao “najreprezentativniji zavičajni muzej u državi”.
Zadnjeg dana svibnja, jednom dirljivom reportažom, Mirko Perković i Frane Herceg ispraćaju popularnog “Ćiru” (uskotračna željeznica Bosanski Brod – Derventa) na zadnje putovanje. Relacija je bila Derventa – staro željezo.
U ljeto 1969. na Poloju se dnevno kupa i po 6 do 7 tisuća Brođana. Izvršen je tehnički prijem (18. srpnja) prvog nebodera na Korzu i počelo je useljavanje, uz nebrojene primjedbe novih stanara na kvalitetu izvedenih radova. Završena je i cesta kroz “Klasije” od Plavog polja do Save. Starčevićeva je ulica, nakon radova na rekonstrukciji ponovo asfaltirana, a završena je i četverokatnica na današnjem “Cipeliću” sa 56 stanova.
U prethodnoj 1968. godini zabilježena su u Brodu dva manja potresa 30. svibnja i 3. prosinca. U 1969. zemlja se u Brodu tresla 26. i 27. listopada kada je epicentar bio u razorenoj Banja Luci.
Juniorska prvakinja države u vožnji kajakom Jadranka Vuzem proglašena je te godine za najpopularniju sportašicu Broda, a najbolji sportaš je Vlado Pokopčić.
U brodskoj bolnici umrla je 15. lipnja 1969. od tuberkuloze Janja Matić stara 26 godina. U bolnicu je primljena na zdravstvenu iskaznicu Smilje Matanović stare 23 godine i umalo sahranjena pod njenim imenom. Zamjena je slučajno otkrivena.
Godina 1970. započela je jednim rastom i početkom jednog pada vezanim za Bosanski Brod. Sava je narasla (18. siječnja vodostaj je bio 863 cm) i poplavila pola Bosanskog Broda, a bosanskobrodski kadar u “Brodskom listu”, Nikola Lipovac, pada nakon gotovo 5 godina rukovoditeljstva. Iznenada u listu se kao direktor i glavni i odgovorni urednik potpisuje Tanja Kovačević. Zamor “materijala” (direktor Nikola Lipovac, urednik Branko Štimac) uočljiv je od ranije, no promjena ne donosi ništa novo na tom planu. List se nastavlja uređivati bez profesionalne znatiželje i ambicije. Politika se seriozno i željkovano servisira, uz maksimalnu cenzuru i autocenzuru, a sport, djelomično kultura, osmrtnice i oglasi jedino su imuni od migova s visina. To se zna i taj autocenzurni kôd, uvjet je podobnosti i pristupa u lokalna novinarska svetišta. Profesionalni kredo glasi: novinari su državni činovnici i rade, ne samo ono što im se naredi, već i ono što misle i pretpostavljaju, da bi im se naredilo, kada izričite naredbe i nema. Urednici i direktori se mogu mijenjati, uređivački način i stil ne. A to znači, da su ublažavanje i šutnja o lošem podrazumijevajući, kao i pretjerivanje s dobrim. Isto tako ono što se ne može prešutjeti, valja minorizirati ili prikazati u krivom svjetlu, bez famoznog naloga s visina, koje uglavnom naknadno određuju što je dobro, a što ne valja. S ove i ovakve točke motrišta, potrebno je pratiti događaje, koji će se dogoditi u 1971. godini, a svoj politički pravorijek dobiti tek početkom 1972. godine. Naime, 1972. brodska politika je, sa tom naknadnom pameti, naplaćivala cehove upravo onim novinarima koji su mislili kako ju revno slijede i tako primjerom poučila još budnijem oprezu u ovom nezahvalnom poslu. Poučak o pojačanom oprezu bit će na snazi idućih petnaestak godina, a inercija će ga zadržati mnogo dulje.
U 1970. godini sve se jače pokušava afirmirati samoupravljanje, kao univerzalni lijek razvojnih tegoba: nezaposlenosti, inflacije, prestrukturiranja privrede. U obilježavanju 80. godišnjice “Slavonija” DI i 10. godišnjici “Oriolika” ne dominiraju proizvodni rezultati, nego “dosezi samoupravljanja”.
Od događaja iz tekućeg života, valja spomenuti prolazak prvog električnog vlaka između Zagreba i Beograda (30. svibnja 1970.). Ovaj uspjeh “socijalističkog samoupravljanja” popratila je na brodskom kolodvoru željezničarska limena glazba. “Samo” godinu dana ranije, francusko-britanski zrakoplov “Concorde”, preletio je relaciju Pariz – New York za tri sata i dvadeset minuta”, a američki “Apolo 11” spustio se s ljudskom posadom na Mjesec... No, eto, “Brodski list” je zabilježio električni vlak kao “našu” veličanstvenu radnu pobjedu.
Košarkaši “BSK-a” od 11. travnja 1970. nastupaju s novim imenom, “Oriolik”, protiv sarajevskog “Željezničara” i tuku ga s 85:62. Trener je Nemanja Đurić. U svibnju pobijedit će i košarkašku reprezentaciju UAR-a (Egipat) s 84:83. U listopadu pobjedom nad “Slovanom” u Ljubljani ulaze u Prvu saveznu ligu. Prva postava nikada više neće biti ponovljena po kvaliteti igrača. Brodski dream team svih vremena glasi: Kolarević, Valek, Šute, Bračun, Đurić, Miljković i Kolarić.
U listopadu 1970. Gradska knjižnica i izdavačko poduzeće “Mladost” iz Zagreba, prvi su puta zajednički organizirali manifestaciju “Dani Ivane Brlić-Mažuranić” uz sudjelovanje oko 4 000 djece iz 126 škola Hrvatske. Samo iz Zagreba stigla su dva specijalna vlaka.
- nastavlja se -
