Meni osobno dusparizacija Broda nije mrska, jer je zaslužena. Ovakav, kakav je, Brod zaslužuje Dusparu. Pa kakav je to onda Brod koji zaslužuje Dusparu?... Jer kulturno kreativni Brod nikad nije bio na nižim granama (a kultura je važnija od ekonomije). Jer sportski kvalitetni Brod nije nikad bio na nižim granama. Jer je u Brodu naprosto zavladalo vrijeme najnižih grana. Jer je, dakle, Brod jedna od najzaostalijih gradskih sredina u Hrvatskoj na čijem čelu je odgovarajući gradonačelnik koji vlada gradom kao da ga mrzi.
Dusparizacija Broda je isti fenomen kao kerumizacija Splita: pogodovanje u raspodjeli i korištenju gradskih prostora, jaransko namještanje legalnih i ilegalnih poslova, izgradnja periferijskih infrastruktura i prilaznica ciljana na potencijalno dobivanje glasova na izborima, prikriveno financiranje svoje izborne kampanje iz gradskog proračuna, lukavo strukturiranje čitavog proračuna tako da curi prema mogućem biračkom tijelu, a ne svim građanima, gradnja nekog mega projekta kojem će se, ne zadovoljiti stvarne potrebe, nego impresionirati, opet zbog pridobivanja glasova na izborima... uglavnom, od prvog dana preuzimanja gradonačelničke fotelje predani rad na što dužem ostajanju u njoj, plus nepotrebni sukobi, svađe, grubosti, osvetoljubivosti, prostakluci, samovolja i debakli. Mjesto, dakle, nesmjenjivog i svemoćnog gradonačelnika popune kerumi i duspare na krilima istog, ali sličnog svijeta: u Splitu onih kuferaša koji su iz zaleđa napunili grad, u Brodu izbjeglica iz bosanske Posavine i onda fetivi Splićani i Brođani kunu taj pošteni i vrijedni svijet koji se najmukotrpnije kućio, a ne kunu pokvarene parlamente i vlade koji su im smjestili zakonske okvire kojima gradonačelnik bez poglavarstva i s vijećnicima koje nisu izabrali građani nego stranke (pa njima i odgovaraju) – radi što mu pustopašna volja hoće. Pogotovo ako ima većinu u gradskom vijeću. Na Dusparinom primjeru koji nema većinu u vijeću, što je u normalnim političkim sustavima razlog da ode, (jer u demokratskom parlamentarizmu odlaze, tj. padaju vlade i vladari kad izgube parlamentarnu većinu), pokazuje se kako hrvatske političke elite svojim pripadnicima zakonski osiguravaju nezamjenjivost, sigurnost i nedodirljivost između dva izborna ciklusa. Na stranu privilegije, enormne plaće i silne povlastice plus neodgovornost po kojima se ono što se naziva elitom pretvorilo u klasu suprotstavljenu klasi onih koji žive od jeftine prodaje svoga rada i klase nezaposlenih koja vrtoglavo raste.
Meni osobno dusparizacija Broda nije mrska, jer je zaslužena. Ovakav, kakav je, Brod zaslužuje Dusparu. Pa kakav je to onda Brod koji zaslužuje Dusparu? To je Brod koji danas ukupno ima stanovnika, zajedno s bivšim izbjeglicama, kao prije dvadesetak godina. Što znači da se broj izbjeglica, u njega izjednačio s brojem pobjeglica, iz njega. Ljudi bježe jer je opljačkana i uništena brodska industrijska i druge proizvodnje pa nema posla. Jer se mora raditi, na crno, bez uplaćivanja zdravstvenih i mirovinskih doprinosa. Jer su plaće za osamsatni rad na traci u pothlađenoj hali, 1800 kuna (220 eura) plus iznuđivanje besplatnog rada subotom i potpisivanje papira na kojem piše da ti je plaća 2200 kuna (zakonski utvrđeni minimalac). Jer je, od gradskog smetlišta i bosanskobrodske rafinerije, zrak najzagađeniji u državi, a kad još stigne planirana termoelektrana biti će najzagađeniji u Europi. Jer se preko jedne od najprometnijih ulica grada prepriječila željeznička rampa koja se zatvara pedesetak puta dnevno. Jer je nepotrebno i nekontrolirano dovođenje stranih tržnih centara gotovo uništilo domaće sitne obrte i trgovinu, pa stotine i stotine lokala, po gradu, zvrje sablasno prazni. Jer se Brod, i pored toga, premrežava desetinama napuštenih velikih prostora koji su nekad bili u funkciji (hotel Park, Milovička, centar Hlapić, centar Šofić, centar Mujkić, jasinjska vinarija, TOB-ova skladišta...). Jer u Brodu zvrji prazno i neprodano petstotinjak novosagrađenih stanova, zato što su otišli oni koji su ih trebali kupiti. Jer su djeca i mladež prepušteni ulici, parkovima, kafićima i disko klubovima, budući im grad ne nudi gotovo ništa. Jer su se intelektualci i fakultetski obrazovani građani uglavnom povukli u svoje zidove pred divljim, agresivnim, glupim, primitivnim političarima, okruženim polusvijetom svojih poslušničkih svita, među kojima je ono što sebe smatra akademski obrazovanim uglavnom funkcionalno nepismeno, a katkad i gluplje od poluobrazovane svjetine. Jer su brodski mediji i novinarčad mizerna koprofagna sljedba politike i novca. Jer kulturno kreativni Brod nikad nije bio na nižim granama (a kultura je važnija od ekonomije). Jer sportski kvalitetni Brod nije nikad bio na nižim granama. Jer je u Brodu naprosto zavladalo vrijeme najnižih grana. Jer je, dakle, Brod jedna od najzaostalijih gradskih sredina u Hrvatskoj na čijem čelu je odgovarajući gradonačelnik koji vlada gradom kao da ga mrzi. Eto, takav Brod starta u 2013. godinu za koju, ugledni profesor Universiteta New York, kaže da s njom tek stiže perfect Storm, tj. najveća do sada viđena svjetska ekonomska kriza i početak kraja (end game) suludog financijskog kapitalizma.
Kalendarom Maja predviđena propast svijeta neće se, na žalost, dogoditi 21. prosinca 2012., ali će grad Brod, iduće godine, proračunskim debaklom dotaknuti dno. Tko god bude gradonačenik bit će u velikoj nuždi i apsolutni ovisnik o jeftinoj prodaji gradske imovine. Jer novaca neće biti ni za šta. No, svako zlo i za neko dobro. Prestat će razbacivanje za derneke i vatromete, turistička preseravanja i prijame za brodsku red carpet publiku na kojima se, kao u veš mašini, brodske usrane gaće sretnu s brodskom balavom maramicom, zamašćena kragna od košulje sa smrdljivim čarapama i tako dalje i tome slično...
Pa o svemu tome si već pisao, reći će oni, rijetki, što me čitaju. Jesam. I pisat ću do svoje vlastite istrage jer vjerujem u tezu Hannah Arendt o «banalnosti zla» i o nespremnosti ljudskog duha na suočavanje s realnošću koja je u totalnoj suprotnosti s njegovim očekivanjima, nadanjima, željama i stremljenjima. «Važan je uvid da ni jedan pojedinac, koliko god bio moćan ne može ostvariti ništa, ni dobro, ni loše, bez pomoći drugih ljudi koji će pothvat dovesti do kraja.» - piše Arendt 1964. godine. Dakle, sve društveno nepravedno, nasilno ili korumpirano postoji samo do onda dok ima dovoljno onih koji nepravedno, nasilno i korumpirano djelima podržavaju. I tu je kvaka. Brod je takav kakav je jer ima dovoljno onih kojima upravo odgovara da bude takav kakav je. A onima kojima to ne odgovara preostaju ulica ili birališta. Stotinjak se može rastjerati pendrecima i suzavcem, tisuću teže, a desetak tisuća ne može zaustaviti nitko. Ni na ulici, ni na biralištima. Zasad se Brođani suočeni s brodskom realnošću povlače. Odlaze. Sutra kad uđemo u Europsku uniju to će biti još drastičnije. Eto, zato pišem ove svoje recepte. A, doduše, idu i lokalni izbori.
Da, umalo zaboravih: mariborski gradonačelnik odletio je, nedavno, za samo tri dana.
Dusparizacija Broda je isti fenomen kao kerumizacija Splita: pogodovanje u raspodjeli i korištenju gradskih prostora, jaransko namještanje legalnih i ilegalnih poslova, izgradnja periferijskih infrastruktura i prilaznica ciljana na potencijalno dobivanje glasova na izborima, prikriveno financiranje svoje izborne kampanje iz gradskog proračuna, lukavo strukturiranje čitavog proračuna tako da curi prema mogućem biračkom tijelu, a ne svim građanima, gradnja nekog mega projekta kojem će se, ne zadovoljiti stvarne potrebe, nego impresionirati, opet zbog pridobivanja glasova na izborima... uglavnom, od prvog dana preuzimanja gradonačelničke fotelje predani rad na što dužem ostajanju u njoj, plus nepotrebni sukobi, svađe, grubosti, osvetoljubivosti, prostakluci, samovolja i debakli. Mjesto, dakle, nesmjenjivog i svemoćnog gradonačelnika popune kerumi i duspare na krilima istog, ali sličnog svijeta: u Splitu onih kuferaša koji su iz zaleđa napunili grad, u Brodu izbjeglica iz bosanske Posavine i onda fetivi Splićani i Brođani kunu taj pošteni i vrijedni svijet koji se najmukotrpnije kućio, a ne kunu pokvarene parlamente i vlade koji su im smjestili zakonske okvire kojima gradonačelnik bez poglavarstva i s vijećnicima koje nisu izabrali građani nego stranke (pa njima i odgovaraju) – radi što mu pustopašna volja hoće. Pogotovo ako ima većinu u gradskom vijeću. Na Dusparinom primjeru koji nema većinu u vijeću, što je u normalnim političkim sustavima razlog da ode, (jer u demokratskom parlamentarizmu odlaze, tj. padaju vlade i vladari kad izgube parlamentarnu većinu), pokazuje se kako hrvatske političke elite svojim pripadnicima zakonski osiguravaju nezamjenjivost, sigurnost i nedodirljivost između dva izborna ciklusa. Na stranu privilegije, enormne plaće i silne povlastice plus neodgovornost po kojima se ono što se naziva elitom pretvorilo u klasu suprotstavljenu klasi onih koji žive od jeftine prodaje svoga rada i klase nezaposlenih koja vrtoglavo raste.
Meni osobno dusparizacija Broda nije mrska, jer je zaslužena. Ovakav, kakav je, Brod zaslužuje Dusparu. Pa kakav je to onda Brod koji zaslužuje Dusparu? To je Brod koji danas ukupno ima stanovnika, zajedno s bivšim izbjeglicama, kao prije dvadesetak godina. Što znači da se broj izbjeglica, u njega izjednačio s brojem pobjeglica, iz njega. Ljudi bježe jer je opljačkana i uništena brodska industrijska i druge proizvodnje pa nema posla. Jer se mora raditi, na crno, bez uplaćivanja zdravstvenih i mirovinskih doprinosa. Jer su plaće za osamsatni rad na traci u pothlađenoj hali, 1800 kuna (220 eura) plus iznuđivanje besplatnog rada subotom i potpisivanje papira na kojem piše da ti je plaća 2200 kuna (zakonski utvrđeni minimalac). Jer je, od gradskog smetlišta i bosanskobrodske rafinerije, zrak najzagađeniji u državi, a kad još stigne planirana termoelektrana biti će najzagađeniji u Europi. Jer se preko jedne od najprometnijih ulica grada prepriječila željeznička rampa koja se zatvara pedesetak puta dnevno. Jer je nepotrebno i nekontrolirano dovođenje stranih tržnih centara gotovo uništilo domaće sitne obrte i trgovinu, pa stotine i stotine lokala, po gradu, zvrje sablasno prazni. Jer se Brod, i pored toga, premrežava desetinama napuštenih velikih prostora koji su nekad bili u funkciji (hotel Park, Milovička, centar Hlapić, centar Šofić, centar Mujkić, jasinjska vinarija, TOB-ova skladišta...). Jer u Brodu zvrji prazno i neprodano petstotinjak novosagrađenih stanova, zato što su otišli oni koji su ih trebali kupiti. Jer su djeca i mladež prepušteni ulici, parkovima, kafićima i disko klubovima, budući im grad ne nudi gotovo ništa. Jer su se intelektualci i fakultetski obrazovani građani uglavnom povukli u svoje zidove pred divljim, agresivnim, glupim, primitivnim političarima, okruženim polusvijetom svojih poslušničkih svita, među kojima je ono što sebe smatra akademski obrazovanim uglavnom funkcionalno nepismeno, a katkad i gluplje od poluobrazovane svjetine. Jer su brodski mediji i novinarčad mizerna koprofagna sljedba politike i novca. Jer kulturno kreativni Brod nikad nije bio na nižim granama (a kultura je važnija od ekonomije). Jer sportski kvalitetni Brod nije nikad bio na nižim granama. Jer je u Brodu naprosto zavladalo vrijeme najnižih grana. Jer je, dakle, Brod jedna od najzaostalijih gradskih sredina u Hrvatskoj na čijem čelu je odgovarajući gradonačelnik koji vlada gradom kao da ga mrzi. Eto, takav Brod starta u 2013. godinu za koju, ugledni profesor Universiteta New York, kaže da s njom tek stiže perfect Storm, tj. najveća do sada viđena svjetska ekonomska kriza i početak kraja (end game) suludog financijskog kapitalizma.
Kalendarom Maja predviđena propast svijeta neće se, na žalost, dogoditi 21. prosinca 2012., ali će grad Brod, iduće godine, proračunskim debaklom dotaknuti dno. Tko god bude gradonačenik bit će u velikoj nuždi i apsolutni ovisnik o jeftinoj prodaji gradske imovine. Jer novaca neće biti ni za šta. No, svako zlo i za neko dobro. Prestat će razbacivanje za derneke i vatromete, turistička preseravanja i prijame za brodsku red carpet publiku na kojima se, kao u veš mašini, brodske usrane gaće sretnu s brodskom balavom maramicom, zamašćena kragna od košulje sa smrdljivim čarapama i tako dalje i tome slično...
Pa o svemu tome si već pisao, reći će oni, rijetki, što me čitaju. Jesam. I pisat ću do svoje vlastite istrage jer vjerujem u tezu Hannah Arendt o «banalnosti zla» i o nespremnosti ljudskog duha na suočavanje s realnošću koja je u totalnoj suprotnosti s njegovim očekivanjima, nadanjima, željama i stremljenjima. «Važan je uvid da ni jedan pojedinac, koliko god bio moćan ne može ostvariti ništa, ni dobro, ni loše, bez pomoći drugih ljudi koji će pothvat dovesti do kraja.» - piše Arendt 1964. godine. Dakle, sve društveno nepravedno, nasilno ili korumpirano postoji samo do onda dok ima dovoljno onih koji nepravedno, nasilno i korumpirano djelima podržavaju. I tu je kvaka. Brod je takav kakav je jer ima dovoljno onih kojima upravo odgovara da bude takav kakav je. A onima kojima to ne odgovara preostaju ulica ili birališta. Stotinjak se može rastjerati pendrecima i suzavcem, tisuću teže, a desetak tisuća ne može zaustaviti nitko. Ni na ulici, ni na biralištima. Zasad se Brođani suočeni s brodskom realnošću povlače. Odlaze. Sutra kad uđemo u Europsku uniju to će biti još drastičnije. Eto, zato pišem ove svoje recepte. A, doduše, idu i lokalni izbori.
Da, umalo zaboravih: mariborski gradonačelnik odletio je, nedavno, za samo tri dana.
