Jesmo li doista okruženi idiotima koji istupaju u javnom prostoru ili to samo Hrvatska televizija stvara takav dojam? Glavni dnevnik HTV-a 8. siječnja 2017.: neki Bandićev adlatus daje definiciju Adventa. Advent je, on će u novinarsku krušku, prvorazredni turistički doživljaj i velika zarada. Prilog je ilustriran jednom smrznutom babom kao turističkim doživljajem, koja se bogati na Zrinjevcu – pečenjem fritula. Potom je, u istoj emisiji, opet idejom i izborom tv trudbenika, neka vinkovačka liječnica uslikana da pouči cijenjene tv gledatelje kako se, kad je zima, treba dobro obući. Ljeti, njene kolege isto blesavo upitane od HTV-a, preporučuju laganu odjeću i napitke... U Školi kuhanja, koja ide u najudarnijem terminu, cijenjeni gledatelji se poučavaju kako se pommes frittes pravi od krumpira koji treba oguliti... U Splitu se, od posljedica globalnog zatopljenja, zamrzlo deset posto ukupnih vodovodnih cijevi. Ekspert, odabran po TV reporteru, s ekrana poučava kako nakon odleđivanja cijevi treba, do daljnjeg, držati otvorene sve pipe da voda stalno blago ističe, pa se tako više neće, kaže on, zamrznuti. Osim ekonomičnosti ovog savjeta koja iznosi, uz ovosiječanjske temperature, više od 15 tisuća litara po slavini, krajnjim korisnicima nije objašnjeno kako to da se, na primjer Sava, koja lagano teče, na istim tim temperaturama na očigled zamrzava... U Dnevniku od 11. siječnja 2017. (12:00 sati), novinarka HTV-a kaže: „Prije osam godina Barack Obama je postao afroamerički predsjednik“. U Dnevniku od 17. siječnja (12:00) ministar zdravlja Milan Kujundžić (koji se u svakom glavnom HTV dnevniku pojavi „slučajno“ najmanje dva puta) u vezi zagrebačkog Imunološkog zavoda daje izjavu: „Tražimo rješenje kojeg nema. I sigurno ćemo ga naći“. HRT 3 ima emisiju koja se zove Popodnevna matineja... Voditelj Dnevnika Farkaš kaže kako je negdje u Siriji „ubijeno osamsto ljudi, od toga 1200 civila“... A Davor Šuker nakon utakmice s Maltom izjavi za televiziju (a ova to i emitira): „Uvijek ima žita u kukolju“... Bolji od njega bio je samo Milanović koji je jedanput za TV htio reći: „Takvo ponašanje nećemo više tolerirati“, a ispalo mu je: „Takvo toleriranje nećemo više ponašati“.
Ako su nam vodostručnjaci, stručnjaci za Advente, glavni TV voditelji, TV kuhari, nogometni selektori i TV urednici takvi kakvi su, zašto bi nam političari bili drugačiji?
Prime ministar, pravnik Andrej Plenković, za ono For homeland ready iz Jasenovca javno izjavi kako treba formirati povjerenstvo (odgođeni problem – riješen problem) koje će utvrditi je li to usklik koji treba sankcionirati ili nije. Predsjednik vlade, pravnik, dvoji, a dvadesetak prekršajnih sudova u Hrvatskoj je izreklo presude za taj kliktaj, plus što je Ustavni sud odbio tužbu Josipa Miljaka, bivšeg predsjednika hčspa i potvrdio osuđujuću presudu prekršajnog suda te se time jasno odredio prema Für die Vaterland bereit. O bivšem nogometnom reprezentativcu Šimuniću, kojem je FIFA iz istog razloga uništila karijeru, ali ga je i prekršajni sud kaznio – očigledno ne vrijedi brabonjati... Otprilike mjesec dana nakon jasenovačke kompromitacije, eto Plenkija, uoči Dana sjećanja na holokaust, s vijencom i židovskim pokrivalom na glavi, gdje u Izraelu komemorira židovskim žrtvama, dakle i onim iz Jasenovca na čijim je smrtnim presudama, na dnu, redovito pisalo „Za dom spremni!“ Svaka čast, Farizejkoviću!
Izjava premijera u svezi i gledi INA-e, tj. badnjačko zaletavanje s planom Martine Dalić (čiji off shore muž štrika u Upravnom odboru INA-e) – čisti je Protiv doma spremni. To će, međutim, tek vrijeme pokazati. A ono što je vrijeme već pokazalo je potpuna nespremnost Plenkovića da, politički inteligentno, reagira u spontano zadanoj situaciji. Za pravoslavni Božić on i pola Vlade odšutjeli su, zajedno s pravoslavnim crkvenim dostojanstvenicima, kurvinsku srpsku političku provokaciju nekog Vladete Boškovića, emisara aktualnog srpskog vožda, koji je, usred crkve i Zagreba, srao kako je „Srbija matična zemlja Srba iz Hrvatske“ i kako će „hrvatske Srbe Srbija braniti svim sredstvima“. Na to je trebalo državnički odreagirati na licu mjesta. Jer najveći hrvatski znanstvenici Nikola Tesla i Milutin Milanković su Srbi, jedan od dva hrvatska oskarovca Dušan Vukotić je Srbin (drugi je Židov), u svijetu najpoznatiji hrvatski glumac je Rade Šerbedžija, jedan od najafirmiranijih hrvatskih modernih skulptora je Vojin Bakić, najbolji hrvatski filmski režiser je Rajko Grlić, najbolji hrvatski kantautor je Arsen Dedić, najbolji hrvatski košarkaš je Dražen Petrović, najbolji hrvatski odvjetnički par su Čedo Prodanović i Jadranka Sloković, jedan od najboljih hrvatskih glumaca je Pero Kvrgić, svojevremeno najveći i najpoznatiji hrvatski filozofi su Danko Grlić, Milan Kangrga i Gajo Petrović. Severina Vučković i Vlado Kalember su... Koja matična zemlja Srbija? Pa ti ljudi su rođeni u Hrvatskoj, imaju korijenje u Hrvatskoj, imaju hrvatske domovnice i putovnice, imaju hrvatsko državljanstvo, politički su Hrvati i domovinom smatraju Hrvatsku... Oni s Užičanima, Valjevcima, Čačanima i Piročancima nemaju ama baš nikakve veze, jer njihovo etničko porijeklo je uglavnom hrvatsko, samo su tu vjera i politika odzlotvorili svoje... Naš, uglavnom povlačeći i izbjegavajući, premijer to ne zna. Zašto? Zato što je krivi čovjek na pravom mjestu. Ne prave se državnici od suhoparnih i ciničnih državnih činovnika bez trunke šarma, duha, lucidnosti, sofisticirane ironije, rafiniranosti, a često i bez znanja i intelektualne kapacitiranosti. Sanader i Karamarko bili su šefovi kabineta (pismene muške sekretarice). Milanović, Kolinda, kako se zove... Grabar Kitarović i Plenković bili su imenovani činovnici Ministarstva vanjskih poslova. Državnici nisu ljudi po funkciji nego po odvažnom kovu i jasnom stavu, viziji i misiji.[1] Što vrijedi aktualnoj predsjednici države najviša funkcija kad se ona u javnim nastupima ponaša estradno i flagrantno pokazuje pijačni talent upravljanja državom. Predsjednica suverene države, koja ima osjećaj samopoštovanja i državničku odgovornost, ne posjećuje druge suverene države, ukoliko ju službeno ne pozovu i ukoliko nije u protokolu predviđen susret s njenim homologom.
Ivo Josipović, takvog kakvog ga je Bog dao, lignjavog, pristao je otići u SAD na poziv potpredsjednika. Tim je činom okrnjio hrvatski suverenitet i srozao i svoje i državno samopoštovanje. Kolinda Grabar Kitarović je stvar izridikulizirala do kraja. Otišla je u SAD, nepozvana i ondje se sastajala s osobama kilometrima daleko ispod ranga autentičnog predsjednika jedne samostalne, suverene i slobodne države (da ne govorimo kako je posjet organizirao neki američki građevinski poduzetnik). Tim je izletom oskrnavila hrvatski državni suverenitet, samoponizila se, a hrvatski narod i naciju osramotila. Očigledno, predsjednicu s manjkom etosa i kulture ponosa, silno mori glad za važnošću.
O slučajevima selidbe Predsjedničkih dvora, rođendanovanju sa Zdravkom Mamićem, orjunašima iz Francuske, bizarnim pomilovanjima, jasenovačkom „inkognitu“, Lozančiću, ljepljenju po frižiderima mudrih izreka, štrebanju za doktorat, naručivanju četiri tone lososa za predsjedničke dvore, intervjuu za Kleine Zieitung, govoru u Saboru pred Donaldom Tuskom, povijesnoj osmodnevnoj blokadi Srbije u pregovorima za ulazak u EU, Uspravnici Jadran – Baltik (u koju se zaletila kao Plenković u Ukrajinu), neću, bez zajebancije, pisnuti ni prstohvat.
No, vratimo se HTV-u kao generatoru idiotizma. Njegovi ideološki inkvizitori su, naravno, preblesavi da to uvide, pa marno puštaju Raosove Prosjake i sinove (1971.), Brešanove Ptice nebeske i Hamleta u Mrduši Donjoj (1973.). Autori tih, na televiziji najgledanijih filmovanih djela hrvatske književnosti, napisli su ih davno prije mitskih devedesetih godina, a ljudi, mentaliteti i karakteri koje opisuju, nahrupili su u sve pore države i društva, nakon devedesetih i evo ih danas u odlučujućim ulogama i važnim društvenim funkcijama. Bukare, Matani, Grofovi, Motke, Škije iz Zagvozda popretvarali su se prvo u Milase, Vukojeviće, Rojsove, Kovačeviće, Krpine, Canjuge i ostale račane i dragovane..., a danas su pola vlade i isto toliko Sabora Matan do Matana, Škijo do Škije, Bukara do Bukare...
O klegeru u tzv. akademskim zajednicama, u kojima su se nakotili likovi s prepisanim ili kupljenim diplomama ili diplomama iz Dervente, Doboja i ostalih centara akademske izvrsnosti kao što je to, je li, i Slavonski Brod – drugi puta.
Pripisak
Taj slogan, poklič, parola, lozinka, deviza – Za dom spremni – je, sam po sebi, potpuno u redu. Uneredila ga je država koja ga je institucionalizirala u ratnim okolnostima i pretjerano rabila, a rat izgubila. Mora li taj dobri slogan podijeliti njenu sudbinu? Ne. Hitler je koristio njemačku himnu od dolaska na vlast do pada. A himna je ostala i nakon njega. Lijepa naša bila je hrvatska himna i u komunizmu i nju nitko zbog toga ne problematizira. Dapače. Istina je da danas Za dom spremni ponosno rabi šačica hakenkreutzlera u glavama. Da im se legalizacijom slogana oduzme ta privilegija oni bi prestali, budući nisu u pitanju jača uvjerenja nego provokacije. I kao što više nitko po birtijama ne slini Ustani bane i Vilo Velebita, tako bi i Za dom spremni, na žalost, pao u zaborav. Mene osobno jedino smeta to što su i četnici imali sličan poklič. Njihova himna počinje sa: Sprem'te se, sprem'te, četnici... Stoga mi je draža naša kuna koju, prvo, Srbijanci nemaju i koja, je li, uopće nije bila zvanični novac gubitničke ndh, nego ju je Franjo Tuđman Prvovjenčani izvukao iz svog crnog cilindra povijesne zbiljnosti. U kom se krila i bijela golubica zvana Za dom spremni.
Nadopisak
Obožavam čari demokracije. Pišeš što hoćeš, a jedeš – što se zatekne. Ako se zatekne...
_____________________________________________
[1] Samostalna, suverena i nezavisna Hrvatska u preko četvrt stoljeća postojanja imala je samo jednog državnika – Franju Tuđmana. I on je „posuđen“ od SFR Jugoslavije koja je u svakoj od bivših republika imala po desetak političara državničkog formata.
Ako su nam vodostručnjaci, stručnjaci za Advente, glavni TV voditelji, TV kuhari, nogometni selektori i TV urednici takvi kakvi su, zašto bi nam političari bili drugačiji?
Prime ministar, pravnik Andrej Plenković, za ono For homeland ready iz Jasenovca javno izjavi kako treba formirati povjerenstvo (odgođeni problem – riješen problem) koje će utvrditi je li to usklik koji treba sankcionirati ili nije. Predsjednik vlade, pravnik, dvoji, a dvadesetak prekršajnih sudova u Hrvatskoj je izreklo presude za taj kliktaj, plus što je Ustavni sud odbio tužbu Josipa Miljaka, bivšeg predsjednika hčspa i potvrdio osuđujuću presudu prekršajnog suda te se time jasno odredio prema Für die Vaterland bereit. O bivšem nogometnom reprezentativcu Šimuniću, kojem je FIFA iz istog razloga uništila karijeru, ali ga je i prekršajni sud kaznio – očigledno ne vrijedi brabonjati... Otprilike mjesec dana nakon jasenovačke kompromitacije, eto Plenkija, uoči Dana sjećanja na holokaust, s vijencom i židovskim pokrivalom na glavi, gdje u Izraelu komemorira židovskim žrtvama, dakle i onim iz Jasenovca na čijim je smrtnim presudama, na dnu, redovito pisalo „Za dom spremni!“ Svaka čast, Farizejkoviću!
Izjava premijera u svezi i gledi INA-e, tj. badnjačko zaletavanje s planom Martine Dalić (čiji off shore muž štrika u Upravnom odboru INA-e) – čisti je Protiv doma spremni. To će, međutim, tek vrijeme pokazati. A ono što je vrijeme već pokazalo je potpuna nespremnost Plenkovića da, politički inteligentno, reagira u spontano zadanoj situaciji. Za pravoslavni Božić on i pola Vlade odšutjeli su, zajedno s pravoslavnim crkvenim dostojanstvenicima, kurvinsku srpsku političku provokaciju nekog Vladete Boškovića, emisara aktualnog srpskog vožda, koji je, usred crkve i Zagreba, srao kako je „Srbija matična zemlja Srba iz Hrvatske“ i kako će „hrvatske Srbe Srbija braniti svim sredstvima“. Na to je trebalo državnički odreagirati na licu mjesta. Jer najveći hrvatski znanstvenici Nikola Tesla i Milutin Milanković su Srbi, jedan od dva hrvatska oskarovca Dušan Vukotić je Srbin (drugi je Židov), u svijetu najpoznatiji hrvatski glumac je Rade Šerbedžija, jedan od najafirmiranijih hrvatskih modernih skulptora je Vojin Bakić, najbolji hrvatski filmski režiser je Rajko Grlić, najbolji hrvatski kantautor je Arsen Dedić, najbolji hrvatski košarkaš je Dražen Petrović, najbolji hrvatski odvjetnički par su Čedo Prodanović i Jadranka Sloković, jedan od najboljih hrvatskih glumaca je Pero Kvrgić, svojevremeno najveći i najpoznatiji hrvatski filozofi su Danko Grlić, Milan Kangrga i Gajo Petrović. Severina Vučković i Vlado Kalember su... Koja matična zemlja Srbija? Pa ti ljudi su rođeni u Hrvatskoj, imaju korijenje u Hrvatskoj, imaju hrvatske domovnice i putovnice, imaju hrvatsko državljanstvo, politički su Hrvati i domovinom smatraju Hrvatsku... Oni s Užičanima, Valjevcima, Čačanima i Piročancima nemaju ama baš nikakve veze, jer njihovo etničko porijeklo je uglavnom hrvatsko, samo su tu vjera i politika odzlotvorili svoje... Naš, uglavnom povlačeći i izbjegavajući, premijer to ne zna. Zašto? Zato što je krivi čovjek na pravom mjestu. Ne prave se državnici od suhoparnih i ciničnih državnih činovnika bez trunke šarma, duha, lucidnosti, sofisticirane ironije, rafiniranosti, a često i bez znanja i intelektualne kapacitiranosti. Sanader i Karamarko bili su šefovi kabineta (pismene muške sekretarice). Milanović, Kolinda, kako se zove... Grabar Kitarović i Plenković bili su imenovani činovnici Ministarstva vanjskih poslova. Državnici nisu ljudi po funkciji nego po odvažnom kovu i jasnom stavu, viziji i misiji.[1] Što vrijedi aktualnoj predsjednici države najviša funkcija kad se ona u javnim nastupima ponaša estradno i flagrantno pokazuje pijačni talent upravljanja državom. Predsjednica suverene države, koja ima osjećaj samopoštovanja i državničku odgovornost, ne posjećuje druge suverene države, ukoliko ju službeno ne pozovu i ukoliko nije u protokolu predviđen susret s njenim homologom.
Ivo Josipović, takvog kakvog ga je Bog dao, lignjavog, pristao je otići u SAD na poziv potpredsjednika. Tim je činom okrnjio hrvatski suverenitet i srozao i svoje i državno samopoštovanje. Kolinda Grabar Kitarović je stvar izridikulizirala do kraja. Otišla je u SAD, nepozvana i ondje se sastajala s osobama kilometrima daleko ispod ranga autentičnog predsjednika jedne samostalne, suverene i slobodne države (da ne govorimo kako je posjet organizirao neki američki građevinski poduzetnik). Tim je izletom oskrnavila hrvatski državni suverenitet, samoponizila se, a hrvatski narod i naciju osramotila. Očigledno, predsjednicu s manjkom etosa i kulture ponosa, silno mori glad za važnošću.
O slučajevima selidbe Predsjedničkih dvora, rođendanovanju sa Zdravkom Mamićem, orjunašima iz Francuske, bizarnim pomilovanjima, jasenovačkom „inkognitu“, Lozančiću, ljepljenju po frižiderima mudrih izreka, štrebanju za doktorat, naručivanju četiri tone lososa za predsjedničke dvore, intervjuu za Kleine Zieitung, govoru u Saboru pred Donaldom Tuskom, povijesnoj osmodnevnoj blokadi Srbije u pregovorima za ulazak u EU, Uspravnici Jadran – Baltik (u koju se zaletila kao Plenković u Ukrajinu), neću, bez zajebancije, pisnuti ni prstohvat.
No, vratimo se HTV-u kao generatoru idiotizma. Njegovi ideološki inkvizitori su, naravno, preblesavi da to uvide, pa marno puštaju Raosove Prosjake i sinove (1971.), Brešanove Ptice nebeske i Hamleta u Mrduši Donjoj (1973.). Autori tih, na televiziji najgledanijih filmovanih djela hrvatske književnosti, napisli su ih davno prije mitskih devedesetih godina, a ljudi, mentaliteti i karakteri koje opisuju, nahrupili su u sve pore države i društva, nakon devedesetih i evo ih danas u odlučujućim ulogama i važnim društvenim funkcijama. Bukare, Matani, Grofovi, Motke, Škije iz Zagvozda popretvarali su se prvo u Milase, Vukojeviće, Rojsove, Kovačeviće, Krpine, Canjuge i ostale račane i dragovane..., a danas su pola vlade i isto toliko Sabora Matan do Matana, Škijo do Škije, Bukara do Bukare...
O klegeru u tzv. akademskim zajednicama, u kojima su se nakotili likovi s prepisanim ili kupljenim diplomama ili diplomama iz Dervente, Doboja i ostalih centara akademske izvrsnosti kao što je to, je li, i Slavonski Brod – drugi puta.
Pripisak
Taj slogan, poklič, parola, lozinka, deviza – Za dom spremni – je, sam po sebi, potpuno u redu. Uneredila ga je država koja ga je institucionalizirala u ratnim okolnostima i pretjerano rabila, a rat izgubila. Mora li taj dobri slogan podijeliti njenu sudbinu? Ne. Hitler je koristio njemačku himnu od dolaska na vlast do pada. A himna je ostala i nakon njega. Lijepa naša bila je hrvatska himna i u komunizmu i nju nitko zbog toga ne problematizira. Dapače. Istina je da danas Za dom spremni ponosno rabi šačica hakenkreutzlera u glavama. Da im se legalizacijom slogana oduzme ta privilegija oni bi prestali, budući nisu u pitanju jača uvjerenja nego provokacije. I kao što više nitko po birtijama ne slini Ustani bane i Vilo Velebita, tako bi i Za dom spremni, na žalost, pao u zaborav. Mene osobno jedino smeta to što su i četnici imali sličan poklič. Njihova himna počinje sa: Sprem'te se, sprem'te, četnici... Stoga mi je draža naša kuna koju, prvo, Srbijanci nemaju i koja, je li, uopće nije bila zvanični novac gubitničke ndh, nego ju je Franjo Tuđman Prvovjenčani izvukao iz svog crnog cilindra povijesne zbiljnosti. U kom se krila i bijela golubica zvana Za dom spremni.
Nadopisak
Obožavam čari demokracije. Pišeš što hoćeš, a jedeš – što se zatekne. Ako se zatekne...
_____________________________________________
[1] Samostalna, suverena i nezavisna Hrvatska u preko četvrt stoljeća postojanja imala je samo jednog državnika – Franju Tuđmana. I on je „posuđen“ od SFR Jugoslavije koja je u svakoj od bivših republika imala po desetak političara državničkog formata.
