Nakon minimalističke promocije knjige Zapisci Ivane Brlić-Mažuranić, brodski Ogranak Matice hrvatske upriličio je, sinoć, 1. prosinca 2016., u Gradskoj knjižnici raskošnu promociju knjige člana svog predsjedništva Tonija Barteka U stihu. U priči... Hvalilo se, sviralo, recitiralo... Dvorana dobro posjećena... novinari, televizija... provincijski glamur. Pretpostavljam, jer sam bio izočan[1]. E, ali zato sam jedan od rijetkih koji je doslovno pročitao tu Bartekovu knjigu. Što reći?
Devedeset posto pjesnika su amateri i diletanti kojima je poezija razbibriga, a ne umjetnost. Među njima je i Toni Bartek. Njegovo stihotvorstvo, koje traje gotovo pedeset godina, je gomilanje riječi u metričke šablone, zadovoljavanje zvukovnih zahtjeva rime ili, najčešće, slobodan stih otrcanog kalupa bez melodičke strukture. (Thomas Eliot: Ni jedan stih nije slobodan za onog tko teži napisati dobru pjesmu.)
Pjesma se mora oslanjati na melodičnost, mora poznavati asonance i aliteracije, izravne i odgođene rime... Pjesma mora izbjegavati opisnost. Ritmička struktura ne smije kvariti oblik riječi, njihov zvuk i značenje. Interpretativni ritam mora izraziti osjećaje i nijanse osjećaja. Mora biti svojstven, prirodan i nekrivotvorljiv. Simboli ne smiju biti nametljivi i nerazumljivi. Poezija nije transporter poetskih misli i sredstvo. Ona nije ni interpretativna moć emocionalnih posrnuća, kao što nije ni patetika i mjesečarenje uma...
Za pisanje kvalitetne poezije potreban je dar, ogroman trud, rad i nema onoga koji je napisao puno pjesama koje vrijede... Poezija je fina glazba plus kvalitetna emocija. Barem za mene. U Brodu se jedini znameniti i poznati pjesnik rodio prije dvjestotinjak godina i, jebiga, bio je i krive vjere i krive nacionalnosti. Toliko o tome.
A sad malo iz područja za koje me drže kompetentnijim. Znano je kako je predsjedništvo brodskog Ogranka Matice hrvatske svojevremeno živog upokojilo hrvatskog književnika Vladimira Rema. Nakon njegove stvarne smrti, u tekstu Zbogom, dragi Rem (1, 2, 3,), opisao sam kako je to bilo i portretirao ga u kontekstu njegovih sukoba unutar tog osinjaka. Njegova supruga i njegov sin, nesposobni oduprijeti se stvarnom zlu koje ga je nepodnošljivo ignoriralo, unizivalo i nipodaštavalo, fiksirali su se na mene. Jer je to jednostavnije. Kud ćeš protiv Matice, pa još hrvatske?!
Dakle, ovako. Rem me je, prateći što i kako radim, proglasio spretnim perom. To je bio njegov najviši doseg u izražavanju komplimenata. Sebe je smatrao brodskim neospornim književnim hadžijom... Priznajem, to je i bio. Dugo me vagao prije no što je odlučio, svako jutro u sedam sati, ispijati kavu sa mnom. Meni je to bilo usput jer sam, u to doba, vodio psa na jutarnju šetnju, a on je taj obred u Green parku sortirao u svoje neizostavne staračke navike. Razgovarali smo o svemu i svačemu. Vrlo često o likovima iz predsjedništva brodske Matice koji su ga uspješno gurnuli u stranu pa je članstvo u Matici prakticirao u Zagrebu – što je po statutu bilo moguće. Na dnevnom redu, ne često, bio je i Toni Bartek, kojega je Rem omalovažavao kao neku književničko-pjesničku akviziciju. Rem je osujećivao i Miroslava Slavka Mađera u sklonosti da u Barteku prepozna nekakav potencijal. No Toni Bartek, šampion upornosti, dobro je znao da ga Rem niti trpi, niti cijeni, međutim - uporno mu se nametao. I što? Rem ga je uvrstio u svoju biblioteku Brodski pisci (V. kolo), ali u knjizi grupe autora, a ne samostalno. Zajedno sa Stjepanom Dujmovićem, Josipom Jurjevićem, Jožom Ščrbašićem, Hinkom Zlomislićem i Ivanom Vargašem. Priređivači knjige, po uredniku Remu, trebali su biti Goran Zovko i dr. Josip Užarević. (Prilažem originalni Remov plan V. kola biblioteke Brodski pisci, koji je on sam napisao na svojoj pisaćoj mašini i dao ga meni kao sukreatoru i jednom od autora.)
Pet godina nakon Remove smrti i godinu dana nakon smrti Miroslava Slavka Mađera, Bartek objavljuje svoju samostalnu knjigu u okviru Remove biblioteke i na četvrtoj stranici napiše svojeručno: „Knjigu poezije i proze autora Antuna Tonija Barteka u biblioteci Brodski pisci,urednički je predvidio i odobrio za tisak Vladimir Rem (2009.), ali je zbog financijskih razloga sve do sada ostala neobjavljena.“
Te, 2009., Rem je sa mnom ispijao kave, tračao Barteka i ne samo njega, i konzultirao se oko pisaca koje će uvrstiti u biblioteku, a priloženi spisak autora na kojem je Bartek kolektiviziran je iz 2010. godine. Hipotetsko nagradno pitanje glasi: „Kako je moguće da Vladimir Rem Toniju Barteku obeća 2009. samostalnu knjigu u svojoj biblioteci, a 2010. ga, dokazano, strpa u knjigu s još pet autora?“ Potom umre 2011., a 2016. Bartek objavi samostalnu knjigu u više nepostojećoj Removoj biblioteci i još napiše kako je to Remova urednička volja.
Točni odgovor glasi da se Hamletu, izvinjavam se, Barteku 2016. ukazao Remov duh i rekao: „Dragi vjerni prijatelju Toni, ogriješio sam se o tebe i sad to želim ispraviti. Dozvoljavam ti da ove godine samostalno objaviš knjigu u mojoj fantomskoj biblioteci. Slobodno zajebi onih preostalih pet brodskih književnih bezveznjaka. I još jedanput te molim da mi oprostiš, prijatelju. [2]“
***
Bartekovu knjigu, iz više nepostojeće Remove biblioteke, financirali su postojeće brodsko Gradsko i Županijsko poglavarstvo, a suizdavač je brodski Ogranak Matice hrvatske d.o.o.
______________________________________________
[1] Na promocije i na sahrane, naime, ne idem. Nerviraju me iznuđeno hvalospjevni govori o autorima i jednog i drugog eventa.
[2] Nenagradno pitanje ATB-u glasi: „U kolovozu 2014. slikali ste se u visokotiražnom dnevniku i najavili promociju svoje knjige Iz riznice brodskog sporta u listopadu iste godine. Sad smo u prosincu 2016. Što je s tom knjigom? Čeka li i ona duha koji će je odobriti?“
Devedeset posto pjesnika su amateri i diletanti kojima je poezija razbibriga, a ne umjetnost. Među njima je i Toni Bartek. Njegovo stihotvorstvo, koje traje gotovo pedeset godina, je gomilanje riječi u metričke šablone, zadovoljavanje zvukovnih zahtjeva rime ili, najčešće, slobodan stih otrcanog kalupa bez melodičke strukture. (Thomas Eliot: Ni jedan stih nije slobodan za onog tko teži napisati dobru pjesmu.)
Pjesma se mora oslanjati na melodičnost, mora poznavati asonance i aliteracije, izravne i odgođene rime... Pjesma mora izbjegavati opisnost. Ritmička struktura ne smije kvariti oblik riječi, njihov zvuk i značenje. Interpretativni ritam mora izraziti osjećaje i nijanse osjećaja. Mora biti svojstven, prirodan i nekrivotvorljiv. Simboli ne smiju biti nametljivi i nerazumljivi. Poezija nije transporter poetskih misli i sredstvo. Ona nije ni interpretativna moć emocionalnih posrnuća, kao što nije ni patetika i mjesečarenje uma...
Za pisanje kvalitetne poezije potreban je dar, ogroman trud, rad i nema onoga koji je napisao puno pjesama koje vrijede... Poezija je fina glazba plus kvalitetna emocija. Barem za mene. U Brodu se jedini znameniti i poznati pjesnik rodio prije dvjestotinjak godina i, jebiga, bio je i krive vjere i krive nacionalnosti. Toliko o tome.
A sad malo iz područja za koje me drže kompetentnijim. Znano je kako je predsjedništvo brodskog Ogranka Matice hrvatske svojevremeno živog upokojilo hrvatskog književnika Vladimira Rema. Nakon njegove stvarne smrti, u tekstu Zbogom, dragi Rem (1, 2, 3,), opisao sam kako je to bilo i portretirao ga u kontekstu njegovih sukoba unutar tog osinjaka. Njegova supruga i njegov sin, nesposobni oduprijeti se stvarnom zlu koje ga je nepodnošljivo ignoriralo, unizivalo i nipodaštavalo, fiksirali su se na mene. Jer je to jednostavnije. Kud ćeš protiv Matice, pa još hrvatske?!
Dakle, ovako. Rem me je, prateći što i kako radim, proglasio spretnim perom. To je bio njegov najviši doseg u izražavanju komplimenata. Sebe je smatrao brodskim neospornim književnim hadžijom... Priznajem, to je i bio. Dugo me vagao prije no što je odlučio, svako jutro u sedam sati, ispijati kavu sa mnom. Meni je to bilo usput jer sam, u to doba, vodio psa na jutarnju šetnju, a on je taj obred u Green parku sortirao u svoje neizostavne staračke navike. Razgovarali smo o svemu i svačemu. Vrlo često o likovima iz predsjedništva brodske Matice koji su ga uspješno gurnuli u stranu pa je članstvo u Matici prakticirao u Zagrebu – što je po statutu bilo moguće. Na dnevnom redu, ne često, bio je i Toni Bartek, kojega je Rem omalovažavao kao neku književničko-pjesničku akviziciju. Rem je osujećivao i Miroslava Slavka Mađera u sklonosti da u Barteku prepozna nekakav potencijal. No Toni Bartek, šampion upornosti, dobro je znao da ga Rem niti trpi, niti cijeni, međutim - uporno mu se nametao. I što? Rem ga je uvrstio u svoju biblioteku Brodski pisci (V. kolo), ali u knjizi grupe autora, a ne samostalno. Zajedno sa Stjepanom Dujmovićem, Josipom Jurjevićem, Jožom Ščrbašićem, Hinkom Zlomislićem i Ivanom Vargašem. Priređivači knjige, po uredniku Remu, trebali su biti Goran Zovko i dr. Josip Užarević. (Prilažem originalni Remov plan V. kola biblioteke Brodski pisci, koji je on sam napisao na svojoj pisaćoj mašini i dao ga meni kao sukreatoru i jednom od autora.)
Pet godina nakon Remove smrti i godinu dana nakon smrti Miroslava Slavka Mađera, Bartek objavljuje svoju samostalnu knjigu u okviru Remove biblioteke i na četvrtoj stranici napiše svojeručno: „Knjigu poezije i proze autora Antuna Tonija Barteka u biblioteci Brodski pisci,urednički je predvidio i odobrio za tisak Vladimir Rem (2009.), ali je zbog financijskih razloga sve do sada ostala neobjavljena.“
Te, 2009., Rem je sa mnom ispijao kave, tračao Barteka i ne samo njega, i konzultirao se oko pisaca koje će uvrstiti u biblioteku, a priloženi spisak autora na kojem je Bartek kolektiviziran je iz 2010. godine. Hipotetsko nagradno pitanje glasi: „Kako je moguće da Vladimir Rem Toniju Barteku obeća 2009. samostalnu knjigu u svojoj biblioteci, a 2010. ga, dokazano, strpa u knjigu s još pet autora?“ Potom umre 2011., a 2016. Bartek objavi samostalnu knjigu u više nepostojećoj Removoj biblioteci i još napiše kako je to Remova urednička volja.
Točni odgovor glasi da se Hamletu, izvinjavam se, Barteku 2016. ukazao Remov duh i rekao: „Dragi vjerni prijatelju Toni, ogriješio sam se o tebe i sad to želim ispraviti. Dozvoljavam ti da ove godine samostalno objaviš knjigu u mojoj fantomskoj biblioteci. Slobodno zajebi onih preostalih pet brodskih književnih bezveznjaka. I još jedanput te molim da mi oprostiš, prijatelju. [2]“
***
Bartekovu knjigu, iz više nepostojeće Remove biblioteke, financirali su postojeće brodsko Gradsko i Županijsko poglavarstvo, a suizdavač je brodski Ogranak Matice hrvatske d.o.o.
______________________________________________
[1] Na promocije i na sahrane, naime, ne idem. Nerviraju me iznuđeno hvalospjevni govori o autorima i jednog i drugog eventa.
[2] Nenagradno pitanje ATB-u glasi: „U kolovozu 2014. slikali ste se u visokotiražnom dnevniku i najavili promociju svoje knjige Iz riznice brodskog sporta u listopadu iste godine. Sad smo u prosincu 2016. Što je s tom knjigom? Čeka li i ona duha koji će je odobriti?“
