Moju tezu, utemeljenu na čitanju pisama Ivane Brlić-Mažuranić, kako je Brod njenog vremena, kao ordinarna balkanska palanka, bio vrijeme i prostor njene egzistencijalne mučnine, opovrgava jedna brodska grupica koja strvucka na njenom djelu i usustavljuje tezu kako je: «Ivana jako voljela Brod». Pogodili ste. Radi se o Jasni Ažman & company na čelu sa zagrebačkim mentorom Vinkom Brešićem, koji profesionalno simulira kritičko izdanje njenih djela i koji će zaglaviti na njenih nekoliko tisuća pisama, koja su vrednija za upoznavanje velike snage, ali i slabosti najveće hrvatske književnice, od njenog, obimom relativnog skromnog, literarnog opusa.

 

Ivana je u Brodu preživjela zahvaljujući korespondenciji. Njen pravi život u Brodu bila je silovita korespondencija. Sanja Lovrenović pročitala je dio Ivaninih pisama i napisala o tom knjigu kojom je postala autoritetna hrvatska ivanologinja. Onaj tko talentirano predoči javnosti sva Ivanina pisma ući će u hrvatsku književnu povijest.

 

Pročitao sam tri do četiri tisuće njenih pisama i taj entrée u njen etički svijet držim vrhunskom privilegijom. Nikada ni slova nije napisala o tome što je, kao potomak velike i slavne hrvatske obitelji, proživljavala prilagođavajući se političkim lutanjima njenog muža, brodskog odvjetnika Vatroslava Brlića. Kad ga je upoznala on je u političkom životu bio pravaš da bi pod banom Tomašićem ušao u Hrvatsko-srpsku koaliciju. Pravaško glasilo Posavska Hrvatska, (kojega je Brlić osnivač i utemeljitelj), nazivalo ga je tada «koalicionaškom bagrom», «mađaronom» i «slavosrbom», a list Materinska riječ (tiskan na čirilici i latinici), čiji je utemeljitelj također bio, «reptilskim glasilom slavosrba» i «materinskih budala» ili «zloglasnim smetlištem brodskih mađarona» u «materinskoj lajavki» itd. Jedan naslov iz Posavske hrvatske glasio je: «Neka znadu čobani oko Materinske riječi...», a u broju 26 od 18. lipnja 1910. upućeno je javno pismo dr. Vatroslavu Brliću: «Gospodine, je li odgovara istini da ste vi, pred jednim vašim namještenikom, izgovorili da svima pravašima u Brodu jebete otca i da smo svi do jednog najveći lopovi?»

 

Godine 1910. u rubrici «Brodski španciraš» koju je krajem 19. stoljeća u Posavskoj hrvatskoj utemeljio Milan Kerdić, piše: «Dr. Vatroslav Brlić koji je u mađarskom saboru, kao diletant pune dvije godine sudjelovao, te kao dobrovoljac sa braćom Mađarima, rame uz rame, borio, dok ne bijahu potučeni – Hrvati.»

 

Eto, to je samo djelić onoga što je u Brodu morala trpjeti čista i plemenita duša Ivane Brlić-Mažuranić. Na koncu su Vatroslava Brlića, koji je bio zastupnik pilane Slavex optužili «...da je isposlovao pogodnosti kod postavljanja industrijske pruge kao gradski zastupnik i podnačelnik, te da je ukrao 3 000 kruna iz gradske blagajne».

 

Inače je Vatroslav Brlić 31. listopada 1895. izgubio izbore za gradonačelnika, a 27. veljače 1908. i izbore za Hrvatski sabor.

 

Može li se «jako voljeti Brod» koji ti mužu radi to što je radio ili može li se «jako voljeti muža» koji dozvoljava da mu Brod radi to što mu je radio?

 

A spisak svinjarija koje je Brod napravio meni u zadnjih 25 godina objavit ću kao knjigu. U odnosu na «Moj slučaj», to što su radili Vatroslavu Brliću je fumus vaginalis.