U Srbiji legalno postoje i djeluju faštističke grupe Nacionalni stroj, Krv i čast, Obraz... Slične grupacije postoje i u nekim drugim zemljama bivše Jugoslavije, ali i šire. Krv i čast ima mrežu divizija u Velikoj Britaniji, Skandinaviji, Austriji, Španjolskoj, Njemačkoj, Rumuniji, Ukrajini, Mađarskoj, Slovačkoj... i u Slavonskom Brodu (?). Priložene fotografije snimljene su, svojevremeno, u Badalićevoj ulici u kojoj se, vjerojatno zbog škole IGK, često pojavljuju kojekakvi grafiti.
Zajedničko svih nacionalnih divizija je mržnja prema svemu što nije srpsko, britansko, njemačko, rumunjsko, itd., dakle, nacifašizam. Nitko ih ne proganja, ali istaknutiji završavaju u zatvoru. Na sudovima se brane patriotizmom. Desnica ih krišom podupire i financira. Istomišljenike okupljaju na koncertima. U Srbiji je, na primjer, koncertom obilježena 120 godišnjica rođenja Adolfa Hitlera.
Sociolozi smatraju da se ekstremistički fenomeni u tranzicijskim zemljama pojavljuju uslijed etičke i ekonomske krize (u Rusiji ne postoji ni javni otpor na fašistička divljanja) dok su na Zapadu izdanak globalnog liberalnog kapitalizma, tj. njegovih razornih posljedica, imigracije i krize nacionalnog identiteta.
Psiholozi upozoravaju na fenomen potrebe osjećaja pripadnosti, a alterglobalisti na obrazac života potrošačkog društva.
I dok se egzistencijalno ugrožena i zgrožena fašistička mladež koprca tražeći načina da svojim besmislenim životima dâ bilo kakav smisao, fašistička starež nema s tim problema. Hrvatska tzv. liberalna elita na vlasti udobno servisira kapitalistički ekonomski fašizam najbrutalnijim metodama sužavanja socijalnih prava Hrvata. Ona je, dapače, spremna u slučaju daljeg zaoštravanja krize i eventualnog otpora stanovništva, pustiti ekstremne grupice navijača, skinheadsa, plaćenih zaštitara u civilu i ostalih nacionalnih strojeva i obraza da, u ime časti, puste i malo krvi izgladnjelim i sluđenim prosvjednicima i svima onima koji pružaju otpor mirnoj integraciji u taj i takav njihovski sustav.
