Koncert Gebow u Amsterdamu ima ovalnu salu s gotovo dvadeset metara visokom kupolom. Ton Halle u Zürichu je ovalna. Carnegy hall je ovalan. Covent Garden i Royal Festival Hall u Londonu su ovalni. Mariinsky Koncerthaal u Moskvi je ovalan. Luksemburška koncertna dvorana je ovalna. Moderna koncertna dvorana i Schiller Theatre u Berlinu su ovalni. Theatre Real u Madridu je ovalan. Koncertna sala u Roterdamu je ovalna. Centre for fine Arts u Bruxellesu je ovalan. Salla di Santa Cecilija i Academia Nacionale u Rimu su ovalne. Pariška Opera je ovalna i ima šest galerija. Theatro Regio u Torinu je ovalan. Theatre des Champs Elysees i Salle Playel su ovalne. Grossen Saal des Mozarteums u Salzburgu je ovalna. Veličanstveni supermoderni Gasteig u Münchenu ima dvije galerije i gotovo je okrugao. Theatro alla Scala u Milanu je ovalan. Gewandhouse u Leipzigu je okrugla s orkestrom u sredini prostora. Koncertne dvorane u Pragu, Stockholmu i Luzernu su ovalne. Theatro Verdi u Parmi je ovalan. Arena di Verona (kapaciteta 15-ak tisuća posjetitelja) i berlinski Waldbühne (kapaciteta 22 tisuće posjetitelja) su ovalni. Koncertne dvorane  i prostori su ovalni ili oktogonalni jer je ovalno idealno i u zvukovnom smislu.

Zagrebačka Koncertna dvorana Lisinski je četvrtasta. I u odnosu na europske koncertne dvorane liči na daščaru.[1] Zašto? Odgovora baš i nema jer svako zašto u Hrvatskoj ima svoje jebiga.

I kad smo već kod izbora, oblika i izgleda - Hrvati u tome stvarno nemaju sreće. Na primjer oblik države. Kad pogledaš na globus nema niti jedne države na svijetu koja oblikom izgleda kao Hrvatska. Hrvatska najviše liči na otok Celebes bez onog kraka od Tobolija do Manada. Franjo Tuđman je govorio kako njemu liči na perec. Očigledno nije znao kako izgleda perec. A kako bi i znao kad je kao dijete u Velikom Trgovištu jeo žgance, a u Beogradu đevreke. Možda je mislio na kiflu. Tko bi to mogao znati u svekolikim bespućima njegove povijesne zbiljnosti. Velika je šteta što mu to nije bio jedini zajeb...

I dok su druge članice EU uglavnom ovalne i uglađene, Hrvatska je i politički prilično ćoškasta pa joj špiceve, samostalno, suvereno i nezavisno, je li, izglađuje američki State Department u godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava (upućenog hrvatskoj političkoj klasi) u kojem je Lijepa naša označena kao zemlja koja diskriminira manjine, tolerira javni govor mržnje i nacionalističku retoriku, u kojoj su mediji neslobodni i pod snažnim utjecajima i pritiscima vlasnika, kapitala i politike, u kojoj oživljava neofašizam, negira se holokaust i revidira povijest NDH.

Posebni izaslanik američkog State Departmenta za holokaust posjetio je hrvatskog ministra pravosuđa. Tema: jasenovačka ploča sa sloganom Za dom spremni, govor mržnje, razlozi zbog kojih Židovska zajednica ne prisustvuje na državnom obilježavanju holokausta u Jasenovcu, nacistički simboli.

Britanski povjesničar Rory Yeomans poslao je hrvatskim predsjednicima države i vlade pismo u kojem reagira na rastući povijesni revizionizam i rehabilitaciju ustaškog režima u Hrvatskoj.

Amnest International upozorava na diskriminaciju manjina u Hrvatskoj, govor mržnje, nacionalistički diskurs, fašističke simbole.

Švedski mediji, prilikom posjete predsjednice Hrvatske, negativno pišu o njoj i o Hrvatskoj.

Tužbu Židova, Srba i Cigana kojom se od hrvatske države, „kao slijednice NDH“, na američkom sudu traži tri i pol milijarde eura odštete za žrtve i za oduzetu imovinu u Drugom svjetskom ratu – neću ni spominjati.

Za razliku od voljene države, s visokim indeksom očaja i razornom disfunkcionalnošću, Slavonski Brod nema problema zbog kojih Saveznici sveudilj špotaju Lijepu nam našu. Kad ga pogledaš iz  aviona – ovalan je. Ima doživotnog ovalnog gradonačelnika. Učesnicima u prometu zbog ovalnosti po cestama vrti se u glavi... Doduše, slavonskobrodska Koncertna dvorana i nije baš ovalna, ali će joj se zato, sadašnji ravnatelj, uskoro otkotrljati. Na zadovoljstvo zaposlenika dvorane, gradonačelnika i moje osobno.

_____________________________________

[1] Posebice kad u njoj nastupaju Ludwig van Škoro i Johann Sebastian Bulić.