Pravi političari i državnici znaju važnost visokog rejtinga u društvu. Ono što se danas postiže «case-studies» (Sam Blake), u povijesti se postizavalo «genijem intuitivnog P.R.-a». Ni jednom pravom političaru i državniku nije svejedno hoće li ga pamtiti potomstvo, što će o njemu pisati povjesničari, hoće li u leksikonima dobiti dva reda ili stranicu... A povijest je «tijesno mjesto». U njoj ostaju oni koji se potrude sami ili se netko za njih potrudi. Pri tom trudu ukrcavanja u povijest važan je i rad političkih protivnika na ocrnjivanju: crni P.R.
Ruski povjesničar Vladimir Medinski objavio je trotomnu knjigu «Mitovi u Rusiji» u kojoj navodi primjer Ivana Groznog, čiji nadimak na ruskom ne znači grozni nego «onaj koji nas neće predati i izdati». Mit o njemu stvaran je stotinama godinama iako su se njegova zvjerstva, po sadašnjim mjerilima, u vremenu u kojem je živio, smatrala normalnim i sastavnim dijelom unutrašnje politike (Henrik VIII. i Petar Veliki bili su krvoločniji vladari od njega). Medinski navodi genijalni primjer P.R.-a kneza i vojskovođe Dimitrija Donskog. On je skinuo kneževsku odjeću i obukao se kao običan vojnik te ratovao s običnim vojnicima. Korist tog poteza bila je dvostruka. S jedne strane podigao je moral vojsci, a s druge spasio sebi život. Jer Tatari su se usredotočili na lažni cilj – čovjeka obučenog u kneževsku odjeću. Kad su ga ubili, očekivali su da će se ruska vojska razbježati i opustili se. Tada su Rusi, s Dimitrijem Donskim, krenuli u boj s novom snagom i pobijedili.
Medinski, na jednom mjestu sjetno zaključuje da postoji istinski aforizam kako se monarhije razlikuju od demokracija i po tome što u monarhijama, već po računu vjerojatnoće, postoji šansa da na vlast dođe dobar, pošten i moralan čovjek, što je u demokracijama nemoguće. Istinitost ovog aforizma pokazuje hrvatski primjer. Osim Franje Tuđmana, u ovih dvadesetak godina samostalnosti Hrvatske, nitko od političara i državnika nije stekao ili zaslužio povijesni format. Tuđman ga je stekao, u povoljnim povijesnim okolnostima, imitirajući genijalni intuitivni P.R. Josipa Broza. Za Tuđmana povijesno je kopao i crv crnog P.R.-a. Hrvatski ustašoidni nacionalisti, kojima se ne sviđa njegova biografija, s dubokim poštovanjem mu priznaju što je «očistio Hrvatsku od Srba». Na koncu Tuđman je na široka vrata ušao u povijest i time što je umro na vrijeme... Kakav god bio da bio on iz sve snage manjka Hrvatskoj, takovoj kakova jest. Hrvatskom, i ne samo hrvatskom, prevladavajućem podčinjavajućem političkom mentalitetu – manjka vođa. I Karamarkova mantra o «povratku HDZ-a Tuđmanu» je politički blesava i naivna do boli. HDZ-u ne treba povratak Tuđmanu, nego novi Tuđman. To je mogao biti Gotovina, koji nema intuitivni P.R., ali ga je mogao naučiti, da je u HDZ-u i trunke pozitivne političke pameti...
A što se tiče voljenog nam i jedinog Broda, situacija je glokalna. U Brodu, u ovih dvadesetak godina, u političku povijest ulazi jedino Mirko Duspara. I to zahvaljujući crnom P.R.-u. On je svojom gradonačelničkom praksom stekao najnegativniji politički rejting u birgermajsterskoj povijesti Broda. U koju ulazi kao Mirko Grozni - najgori gradonačelnik svih vremena.
