Sociolekt je termin koji označava parcijalni sustav, odnosno podsustav nacionalnog jezika karakterističan za grupu koju određuju socijalni kriteriji. Sociolekt mogu biti i stručni jezici i regionalni dijalekti i sirotinjski neobrazovani jezici. U klasičnom smislu u sociolekte spadaju, na primjer, i jezici ljudi van zakona, «kočijaški jezik», «jezik podzemlja», jezik mladih kojim se izdvajaju od odraslih, čak i određena vrsta ženskog govora, jezik kojim se imitiraju doseljeni stranci (pidžu-jezik) itd. Sociolekt je konstitutivno obilježje grupe. On postoji i mijenja se pokazujući kako pojam hrvatskog jezika predstavlja svojevrsnu opstrukciju jer se javljaju spektri njegovih varijeteta. Sociolekt današnje mladeži karakterizira redukcionizam i pretjerana upotreba ritualnih podštapalica čija značenjska pozadina je svima jasna. U zagrebačkom hrvatskom to su: i to je to, simo-tamo, moš' mislit, kužiš, simpa, e, kao, okej, ono, fantastično, ovo ono, isfurano, razmeš, rrrrr, i tak dalje, mislim ono, fakat, zajebancija, totalno, bezveze, zakon, fora, baš baš, super, totalno, pas mater, bla-bla, kak se zove, gle, ma daj, nemoj jebat, mrak, guba, za pet, nemrem verovati, i sve, čovječe, ne brijem na to, pravi je, bomba, isti kurac, sranje, pun mi je kurac, bez pol frke, u fazonu, nemam pojma, kaj me drkaš, boli me briga, do jaja, jebi ga, ovoga, kaj čantraš, precool, a u srpskom beogradskom slengu podštapalice su: ajde bre, majku mu, razumeš, znaš, eto, strašno, kao, jebote, neverovatno, mislim stvarno, blam, nije lepo, ne mogu da verujem, pa jeste, auuuu, svaka čast, bravo, otkud znaš, znaš kako, čoveče, lepo, đe me nađe, lažeš, vidi bato, da,da,da,da,da, prpa mile, jao jeste, pa to ti je, batice, gde si brate, gde si kućo stara...

 

Ima sličnosti i gotovo sto posto se razumije, međutim, jasno je kao dan kako se radi o dva jezika. Čak i  u ovim primjerima zna se što je hrvatski jezik, a što srpski i to po tome što onoga koji govori slično točno prepoznajemo da ne govori hrvatski. I obrnuto.

 

Hrvatska decenijska pravopizdžijska akrobatika, dokazivanja različitosti unakazivanjem vlastitog jezika gledama i svezama  već i na običnom primjeru slenga pokazuje kako se radi o uzaludnom trudu. Srpski i hrvatski su različiti jezici koji se razumiju. I točka.

 

Slično je sa slovenskim ili makedonskim jezikom za koje je nesporno da su drugačiji. Međutim, i njih Hrvati razumiju. Na primjer, kad na razglasu željezničkog kolodvora u Ljubljani daju informaciju: «Pozor, pozor! Vlak iz Zagreba prihaja na tertji ter. Markajte dinarnice horvatski tati prihajajo na slovensko tlo!» Sve se razumije. Ili kad Makedonac u zagrebačkoj kolodvorskoj restauraciji naruči: «Ena sprčkata na jajcite» - konobar točno zna da je naručio kajganu.