Trebalo bi organizirati stručni skup na kojemu bi se pokušalo doći do znanstvenog objašnjenja je li nadbiskup Želimir Puljić doista predložio da se održi referendum o uvođenju ustaškog pozdrava i je li doista zatražio zakonsku zabranu istog pozdrava…

Piše: Predrag Lucić, novilist.hr


Smatram kako bi bilo korisno i svrsishodno o određenom predmetu, koji u danom trenutku zaokuplja javnost, prirediti prigodan skup ljudi od struke koji će dati svoje stručne i znanstvene priloge. A nakon toga, temeljem zaključaka s toga skupa eventualno poduzeti očitovanje putem potpisa ili referenduma. –  Napisao je to i potpisao msgr. Želimir Puljić u izjavi koju je u petak, 28. kolovoza javnosti prenio Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije, a kojom je nadbiskup zadarski i predsjednik HBK odgovorio »na brojne upite vezane za inicijativu o službenom uvođenju pozdrava ”Za dom spremni” u sustav Hrvatske vojske«.

»Smatram kako bi bilo korisno i svrsishodno o određenom predmetu, koji u danom trenutku zaokuplja javnost, prirediti prigodan skup ljudi od struke koji će dati svoje stručne i znanstvene priloge. A nakon toga, temeljem zaključaka s toga skupa eventualno poduzeti očitovanje putem potpisa ili referenduma.« Prepisuje to na ovome mjestu i istoga časa potpisuje trafikant Novog lista, pokušavajući tako doći do odgovora na jedan jedini upit koji mu se javlja vezano uz spomenutu izjavu nadbiskupa Puljića, a taj upit glasi: Zna li predsjednik Hrvatske biskupske konferencije što izjavljuje?

Ogorčen medijskim tretmanom svoje izjave, msgr. Puljić se, naime, u petak, 4. rujna oglasio preko Hrvatskoga katoličkog radija: »Usudio bih se reći kako se to što su pojedini mediji iznijeli može označiti kao diskreditacija, manipulacija, ekstrapolacija, izvrtanje činjenica. Neke bi se komentare moglo bez dvojbe opisati i medijskim linčem.«

»Čovjek se pita otkud podloga novinarima i redaktorima vijesti da u naslov svojih uradaka stave tvrdnju kako ”Nadbiskup Puljić svojom izjavom traži referendum za ustaški poklič Za dom spremni”?! To isto su ustvrdili i pojedini komentatori, političari, sociolozi i povjesničari u svojim komentarima. Toga u nadbiskupovoj izjavi zaista nema«, pojasnio je nadbiskup na što se odnose njegove ocjene o diskreditaciji, manipulaciji, ekstrapolaciji, izvrtanju činjenica i medijskom linču.

U nadbiskupovoj se povrijeđenosti začela i klica sumnje koja također vapi za meritornom javnom raspravom: »Iz napisa i komentara osjeća se orkestralno djelovanje. A orkestar u kojem postoje različiti sudionici i akteri, ne može bez dirigenta. Stoga me zanima tko je dirigent koji manipulira medijskim prostorom.«

Budući da se i nadbiskupova izjava i njezina »orkestralna« tumačenja, baš kao i Puljićeva tumačenja takvih tumačenja, neprijeporno mogu smatrati predmetom koji zaokuplja javnost, nema nam – da ponovim – druge nego prirediti prigodan skup ljudi od struke koji će dati svoje stručne i znanstvene priloge, pa temeljem zaključaka s toga skupa eventualno poduzeti očitovanje putem potpisa ili referenduma.

Veliko je pitanje koliko je sam nadbiskup stručan po pitanju samoga sebe, odnosno – koliko bi njegova nazočnost takvome skupu olakšala ili otežala donošenje jasnih zaključaka na temelju kojih bi se moglo precizno formulirati i eventualno referendumsko pitanje. Jer msgr. Puljić je ove subote u razgovoru s Igorom Alborghettijem, glavnim urednikom tjednika Telegram, pojašnjavajući svoje – kako je u uvodu i opremi intervjua kazano – »pomalo nespretne i zbunjujuće stavove« o peticiji koju su potpisala i dva biskupa, uspio dodatno zbuniti i uzbuniti javnost.
Puljićev je sugovornik uložio popriličan napor ne bi li od nadbiskupa dobio nedvosmislen odgovor na pitanje »Kakav je vaš osobni stav o ustaškom pozdravu?«, ali nije uspio iskamčiti ništa konkretnije od ovog: »Volio bih i sam znati jer sam negdje pročitao da je službeni pozdrav glasio ”Za poglavnika i dom spremni”. Isto tako, bitno je pitanje možemo li se odreći hrvatskog jezika koji je tada bio upotrebljavan? Isto tako, usvojili smo ime kuna za naš novac, a i ono je bilo u uporabi za vrijeme NDH. I neki su vojni termini iz tog razdoblja usvojeni, ali ne zato što su bili ustaški, već su bili u duhu hrvatskog jezika. Zato je važna struka, ali i kompetentna državna tijela koja to sve mogu dobro procijeniti.«

U nastavku razgovora je msgr. Puljić – koji bi, kao što ste pročitali, i sam volio znati kakav je njegov osobni stav o ustaškom pozdravu – pojasnio kako bi mu to država mogla pomoći u kristaliziranju osobnoga mišljenja: »Pa ako je nužno, zašto ne bi neka institucija države, pa možda neko tijelo zaduženo za javni red i mir, trebalo procijeniti taj pozdrav i onda reći da je zabranjen?« I onda je – izravno upitan bi li podržao strogu zakonsku zabranu pozdrava »Za dom spremni« po uzoru na Njemačku gdje je nacistički »sieg-heil« bon-ton protuzakonit i kažnjiv – kazao: »Da, zato da više ne bude ovakve konfuzije. Vidite, država za to i postoji. Ne da uvodi diktaturu, ali da kaže što je po zakonu i što nije. Konačno, kako bi se vozili po cestama da nema pravila i zakona?! To je uloga države.«

Nije trebalo dugo da se vijest o ovoj novoj nadbiskupovoj izjavi proširi po internetskim portalima, i to najčešće pod gromkim naslovom »Nadbiskup Želimir Puljić: ”Za dom spremni” treba zabraniti, zato postoji država«. I sada je za očekivati da se msgr. Puljić pred mikrofonima HKR-a ponovo potuži kako je zbog jedne bezazlene primjedbe o potrebi poštivanja prometnih propisa izvrgnut diskreditaciji, manipulaciji, ekstrapolaciji, izvrtanju činjenica i medijskom linču. Da iznova s gorčinom progovori o orkestralnom djelovanju. I da uzalud vapi da se otkrije tko dirigira i manipulira medijskim prostorom.

Usudio bih se reći da će se sve to ponavljati samo zato što ideju o prigodnom skupu ljudi od struke, koji bi znanstvenim metodama došli do zaključka da je nadbiskup Puljić ustvari izjavio kako pozdravu »Za dom spremni« nije mjesto u cestovnom prometu, nažalost nitko ne shvaća ozbiljno.