Stvarno, zašto je iz Razvojne agencije otišao Vjeran Milković?

 



 

Milkovićevi najbliži suradnici i prijatelji gotovo su sigurni da on više nije mogao (o)trpjeti ponižavajući odnos prvih ljudi Grada prema RASB-u i njemu osobno, premda je (bio) podoban i vjerni sljedbenik Udruge „Pravaš“.

 

Razvojna agencija nije, za proteklih 4-5 godina od postojanja, ostvarila nikakav učinak u razvoju grada, nikakve projekte nije ni mogla ostvariti zbog takvog odnosa, posebno prema EU. Agencija se bavila edukacijom poduzetnika i organiziranjem Katarinskog i sličnih sajmova. Ponižavajuće odsustvo preduvjeta za rad.


 

Iz kratke bilješke objavljene na službenim stranicama Grada Slavonskog Broda, o tome da se Vjeran Milković, čelni čovjek Razvojne agencije Grada Slavonskog Broda, odlučio povući s tog mjesta i „nove poslovne izazove tražiti unutar Đuro Đaković Holdinga“ - javnost nije ništa mogla zaključiti o njegovim stvarnim razlozima odlaska s prestižne pozicije. Da se ne radi samo o nastavku Milkovićevih osobnih ambicija, ali na drugom mjestu,  moglo se zaključiti i po tome što je njegov čin izazvao veliko iznenađenje i čuđenje u brodskoj čaršiji, pa i kod najbližih suradnika.

Tko je Vjeran Milković? Mlad čovjek, sposoban, obrazovan (završio Promet, potom specijalistički poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Osijeku stekavši titulu univ. spec. oec.). Doveden je kao takav u Razvojnu agenciju, ali ključna mu je referenca za prijem bila politička podobnost, odnosno to što je bio osoba od potpunog povjerenja gradonačelnika Duspare. Čak je i formalno u njegovoj Udruzi Pravaš , i to kao član Predsjedništva. Što je sve u karijeri direktora Agencije predložio, a što je uspio, ili, bolje rečeno, što je mogao i što mu je dopušteno realizirati, saznat će se tek od njegovog pravog, a ne na brzinu izabranog, nasljednika.

Nakon njegovog transfera u Đuru Đaković, navodno u energetsku diviziju koja će se baviti obnovljivim izvorima energije, uslijedili su pokušaji tumačenja razloga njegove odluke. Pojedini analitičari kritizirali su bivšu većinu u Gradskom vijeću, jer nisu smijenili Lemaićku iz HDSSB-a s pozicije skupštine društva, što je bio znak koliko su držali do Agencije. Kontraanlitičari s kojima kontaktiramo takvo tumačenje smatraju klasičnim spinom odnosno odvlačenjem pažnje s bitnog na nebitno.

Naime, Milkovićevi najbliži suradnici i prijatelji gotovo su sigurni da on više nije mogao (o)trpjeti ponižavajući odnos prvih ljudi Grada prema RASB-u i njemu osobno, premda je (bio), ponovimo, podoban i vjerni sljedbenik Udruge „Pravaš“.  Na sličan način je otišao i prvi direktor Robert Popović. I on je došao kao provjereni kadar, a kad je vidio kako to sve izgleda i da su mu vezane ruke, da ne može ništa, jer  iznad svega je „gradonačelnikova osoba od najvišeg povjerenja“, čovjek se brzo povukao i vratio na posao u svoj Ekoenerg. Milkovićev odlazak (čitaj: bijeg glavom bez obzira) definitivno je poraz preovladavajuće bezidejnosti i antistrategije razvoja grada, koja će sve građane jako koštati. Grad zna samo za projekte koji se provode financiranjem iz kredita ili prodajom imovine, a to svaka budala može, a to je daleko najskuplje. Posljedica zaduživanja za bazene i tržnicu osjećat će se godinama. Potrošio se namjenski kredit za bazene na hrpu drugih sportskih objekata i sad ove godine samo za bazene valja platiti 38 milijuna kuna, plus za tržnica desetak, a cijeli gradski godišnji proračun lani je bio 140  milijuna. Istovremeno, proračun grada Dubrovnika veći od 400 milijuna, o Zadru da ne govorimo,  a s više od 200 milijuna Brod šišaju i Šibenik i Sisak. Brod je stvarno nisko pao, a s ovakvom politikom zaduživanja i neproduktivnih investicija (godišnje će samo za održavanje bazena odlaziti desetak milijuna kuna, većinom iz proračuna !) Brod se nikad neće pomaknuti s dna. Važno je da se izbori dobiju na bazenima, tržnici, pljuvanju po oporbi i raspuštanju vijeća, a onda laganini još četiri godine.

Da zaključimo: Milković odlazi u ĐĐ, jer, navodno, više nije mogao podnijeti užasan položaj u Agenciji, jer nije mogao, prema tvrdnjama svojih intimusa, ništa konkretno ostvariti zbog tlačenja sivih eminencija koje vedre i oblače i ne dopuštaju nikome da se približi „ocu grada“. Milković, dakle, nije mogao čak pristupiti do Duspare zbog posla kojim se bavio, izrade projekata, kontakta s ulagačima, jer nije mogao preko sanitarnog kordona, pa mu je dozlogrdilo to tlačenje, zbog čega Razvojna agencija nije, za proteklih 4-5 godina od postojanja, ostvarila nikakav učinak u razvoju grada, nikakve projekte nije ni mogla ostvariti zbog takvog odnosa, posebno prema EU. Agencija se bavila edukacijom poduzetnika i organiziranjem Katarinskog i sličnih sajmova. Ponižavajuće odsustvo preduvjeta za rad.

Najžalosnije u svemu je to da su oni koji su pomogli Milkoviću u „povlačenju“ s polažaja u Gradu na rezervni položaj u Đuri Đakoviću (na njegovu molbu!!), mogli svojim utjecajem i političkim djelovanjem, o radu Agencije raspravljati na Gradskom vijeću. Ali, takva je oporba  u Slavonskom Brodu. A imala je prilku razvaliti neadekvatan odnos prema Agenciji. No, barem su na kraju balade spasili Vjerana.

Naravno da ovo nije cijela istina o naizgled ničim izazvanom prijelazu Milkovića u ĐĐ, ali ni iznešeni djelić istine akteri ne bi priznali ni da ih se surovo muči a la Guantanamo, jer treba nastaviti odnose kao da ništa bilo nije.