subota je igla i konac za spajanje razdrtog vremena
u meni - zgužvane tkanine koja se pohabala
i rašila po šavovima na dane a dani otrcali u trenutke –
niti istanjene silama predskazanja. subota je i kreda za
krojenje dolazećeg trajanja smotanog u bale neznanih mjeseci.
subotom se održavam na životu dodirujući ga više
od weba. subotom se razlikujem od većine hodočasnika
u pohodu na sveta gradska mjesta za iskupljenja od utjecaja
čula: ja gledam u tlo u strahu da bi me pogled prema nebu
mogao ponijeti u lazuritne visine jer u džepovima više nemam
mrtvi teret briga susosjećanja nade planova osjećaja krivnje.
subotom se prisjećam da sam nekada živio u svijetu rada
u kome je ponedjeljak bio dan povratka u surovu stvarnost.
subotom postajem svjestan da su nabori usuda čežnja
žalobne navike treptaji iščekivanja i prijateljstva deprimantni.
subotom nas na tržnici opskrbljujem prirodnim namirnicama
za život – na pravokutnom spektralnom poligonu s bezbroj primjesa
zelenog žutog crvenog kolora sa žamorom sveždera i mirisima
koji kruže i titravu žudnju gladovanja pretvaraju u hrskavost
kao vreli ventilatorski zrak kožu pileta u pećnici gorenje štednjaka.
prošle subote jedino je ona bila u bijeloj jakni uočljiva
u kaleidskopskom bazenu blistavog voća&povrća na kratko
ošišana i čista od isposničke potrebe da zavarava tjelesnost.
nadživjela je dva partenera naslijedila njihovu imovinu.
razdragana i ispunjena potrebom da se povjeri čekala je samo
moje pitanje postoji li netko s kim opet dijeli svoj život.
- i tko je on?
- otkud znaš? ja stvarno imam sreće i to se vidi. pet
godina je mlađi od mene. zove me pet puta dnevno.
rekla sam mu da mi ne treba ništa od njega samo nježnost
i da dopusti da vodimo ljubav uz upaljeno svjetlo.
- dobiješ li to od njega?
- da i najduža svršavanja ikad.
subotom skupljam potvrde da život traje do posljednjeg daha
kao i užitak da želje ne umiru po kalendaru da šezdesetpetogodišnje
žene igraju ritmične igre malih smrti do smrti.subotom krojim i šijem.
