Ovog tjedna se jug Balkana doslovno užario. Prvo su vlasti kosovskih Albanaca u Prištini uvele 10% carina na robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine, što je izazvali buru negodovanja u Beogradu. Nakon toga je Srbija uspješno lobirala da se na Općoj skupštini Interpola Kosovo ne primi u ovu međunarodnu organizaciju. Odluka je donesena većinom glasova zemalja članica ove organizacije, a za ulazak Kosova u Interpol je bila potrebna dvotrećinska većina. Kosovo nije bilo ni blizu dvije trećine potrebnih glasova i Priština je reagirala iracionalnom odlukom da se carina na robe iz Srbije i BiH podigne na 100%.
Usred ovih napetosti, kosovska policija jučer, rano ujutro, izvodi akciju uhićenja u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice, gdje pod sirenama i uz paljbu iz vatrenog oružja uspijeva uhititi četiri osobe srpske nacionalnosti, tri u vezi sa slučajem ubojstva političara Olivera Ivanovića, a četvrtog zbog opiranja policijskim službenicima. Kako su se u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice upalile sirene za uzbunu i dio ljudi, vjerojatno pripadnika organizirane skupine za ovakve i slične izvanredne situacije, izašli su s oružjem, a albanska policija se s uhićenima brzo povukla južno od Ibra.
Odmah po primitku vijesti, vlasti u Beogradu sazivaju izvanrednu sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnosti, na kojoj su sudjelovali politički vrh i predstavnici vojske, policije, obavještajnih službi i drugih sigurnosnih tijela Srbije.
Tijekom ovih događaje predsjednik Srbije na razgovor s političkim vrhom zemlje poziva veleposlanike Rusije i Kine u Srbiji, a tek nakon njih su održani i izvanredni sastanci s čelnikom delegacije EU u Srbiji, kao i s veleposlanicima Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije.
Priština priznaje da su carine uvedene zbog lobiranja Beograda da se Kosovo ne primi u Interpol, a kasnija policijska akcija se također može smatrati dijelom šireg plana zaoštravanja ionako napetih odnosa s Beogradom.
VIDEO: Upad jedinice Rosu u sjevernu Kosovsku Mitrovicu
“Srbija nastavlja svoju agresivnu kampanju protiv Kosova, koju je započela tijekom odluke u prijemu Kosova u Interpol. To potkopava proces normalizacije. Kako bi zaštitila svoje vitalne interese, vlada Kosova je odlučila povećati porez na uvoz proizvoda iz Srbije za 100 posto. Daljnje mjere će biti objavljene uskoro”, izjavio je Enver Hoxhaj, zamjenik čelnika vlade kosovskih Albanaca Ramusha Haradinaja.
Vučić smiruje strasti i tvrdi kako je Vijeće za nacionalnu sigurnost “donijelo odluku da Srbija ni na koji način neće uzvraćati istim mjerama, nećemo se zaustavljati kamione iz Kosova i daljnji protok robe, jer Beograd želi pokazati odgovorno ponašanje sa svoje i neracionalno ponašanje s druge strane”.
U posebnom obraćanju naciji Vučić je predvidio “potpunu katastrofu” za balkansku regiju. Albanske vlasti Kosova su postupile nepristojno i zbog neuspjeha u želji da uđu u Interpol su odlučile ucjenjivati Beograd, ali i Bosnu i Hercegovinu, koja zbog prava veta srpske strane u institucijama, također nije priznala neovisnost Kosova.
Beograd nekako treba odgovoriti i rat u sadašnjim uvjetima nije samo prijetnja, nego bi mogao biti neizbježna posljedica, jer ovo ne bi bio ni prvi ni zadnji put da se situacija otme kontroli.
Glavni uzrok sukoba bi bile carine kosovskih Albanaca od 100% na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine, kao zabrana uvoza bilo koje robe preko granice regije bez posebnih oznaka koje vrijede na Kosovu. Matematika je ovdje jednostavna, cijene roba iz dvije susjedne zemlje će se na Kosovu sada udvostručiti, a to nikome ne treba, čak ni Albancima, koji imaju vrlo mal izvoz u Srbiju i BiH, a ogromni uvoz proizvoda iz tih zemalja, prije svega robe široke potrošnje. Međutim, dio dobavljača priznaje zakone lokalne uprave Kosova, iako ne priznaju legitimitet vlasti u Prištini. Stvar je dodatno eskalirala s uhićenjem četvorice Srba u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice, što se u Beogradu tumači da Prištini nije bila dovoljna samo pljačka s carinama, nego Srbija mora trpjeti poniženja.
“To je sasvim u albanskom duhu”, priopćili su u sjevernom dijelu Mitrovice i Beogradu, iako bi bilo dobro postaviti pitanje je li Priština išta od svega poduzela bez zelenog svjetla pravih vladara pokrajine u američkom veleposlanstvu u Prištini i vojnoj bazi “Bondsteel”.
Ono što je zanimljivo je činjenica da za uvođenje drastičnih carina za dvije zemlje s kojima Kosovo vjerojatno ima najveću trgovinsku razmjenu nema ekonomskih razloga. Ovo nisu carine protekcionizma s kojima bi se dala “potpora domaćim proizvođačima”, jer njih nema. Regija je kritično ovisna o uvozu, a trećina stanovnika Kosova je nezaposlena. Osim toga, polovica onih koji rade su zaposleni u javnom sektoru i državnom aparatu Prištine. Na kraju, nitko neće pobijediti, a na gubitku će biti lokalno stanovništvo, prije svega zbog neminovnog porasta cijena, osobito roba čiji je uvoz povezan s tranzitom s kopna.
Ova mjera je zapravo banalna ucjena kojom se Srbija i Bosna i Hercegovina pokušavaju prisiliti na priznanje Kosova, ali su stratezi ovih akcija previdjeli da je to u ovakvim uvjetima nemoguće.
Vraćajući se na carine, pitanje je zna li bivši zapovjednik OVK i sadašnji predsjednik Kosova, Hashim Thaçi, općenito značenje riječi “protekcionizam”.
U očima Srbije su takvi “naputci” bezrazložni i graniče s nepristojnošću. S druge strane, dvije trećine vodstva Bosne i Hercegovine bi sigurno priznalo Kosovo, ali je vodstvo Republike Srpske de facto konfederativne BiH upozorilo da će u slučaju da Sarajevo prizna Prištinu, Banja Luka pokrenuti proces odvajanja. Iako je Milorad Dodik to do sada rekao 1000 puta, a nikada nije, a vjerojatno i neće, učiniti ništa u tom smislu, parcijalno priznanje Kosova u Sarajevu bi zemlju sigurno uvuklo u novi rat.
Srećom, barem za sada, Zapad još uvijek ne želi novi rat na Balkanu, jer ima gomilu svojih problema za riješiti. Bruxelles i Washington licemjerno tvrde kako su oni mirovne snage koje su okončale bosanski i kosovski rat, a zaboravljaju kako na ovim prostorima dovoljna tuča na utakmici da se ponovno rasplamsa oružani sukob.
U samoj BiH, iako načelno ne podnose za njih često neugodnog Milorada Dodika, kako je legitimno izabran za člana predsjedništva BiH, prisiljeni su slušati njegovo mišljenje.
Druga stvar je što su ranije iste osobe poklonile državnost kosovskim Albancima. Vjerojatno u dogovoru s Washingtonom, manje u suradnji s Bruxellesom, Priština dugo testira strpljenje Beograda i koristi bilo koju priliku, čak i dječje razloge, kako bi vlasti u Beogradu izbacila iz takta i dovela do bijesa. Za same Srbe je situacija u trenutku bila na rubu priprema za novi rat, iako to ne govore javno, ali se to “spominje” puno češće nego prije, uključujući i 2008. godinu, kada je kosovski parlament proglasio jednostranu neovisnost pokrajine od Srbije. Sjedinjene Države i većina zemalja EU su priznale ovu odluku, iako su znale da je ona suprotna prethodnim sporazumima i rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
U Bruxellesu su svjesni opasnosti, ali je Europska unija tvorevina bez ikakve političke težine i Priština nema nikakvih razloga da sluša diktate EU.
Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Federica Mogherini, na nametanje carina je kategorično rekla: “Vlada Kosova odmah mora poništiti ove odluke”.
No, ako netko misli da će se bivši albanski militanti uplašiti glasa Mogherini ili bilo kojeg drugog birokrata Bruxellesa, onda gadno griješi. Političko vodstvo kosovskih Albanaca je odbilo europske prigovore čak i oko pitanja stvaranja vlastite vojske, premda se prije deset godina EU zaklela da takve snage nikada neće postojati.
Što se tiče Sjedinjenih Država, njima trenutna situacija odgovara. Neka Europa sama shvati što mora činiti. Washington uvijek i po defaultu podržava Kosovo, jer je to američki politički projekt i tamo se nalazi najveća američka vojna baza na kontinentu. Za ostalo, neka čine što ih je volja. Neka uvode carine, neka izgrade zid na granici i čine što god žele, Donald Trump sve to voli i “ljudski” će ih razumjeti.
Ne da se Prištinu nikako ne može sputati. Ako treba, sigurno će popustiti, ali će zauzvrat tražiti nešto. Ne nužno iz Beograda, možda iz Bruxellesa, jer osjećaju da s ovim carinama mogu ucjenjivati i europsku birokraciju.
Predsjednik Srbije smatra da je najpoželjnija “nagrada” za Albance ublažavanje viznog režima od strane zemalja EU. Međutim, nakon svega što su vidjeli od pojave “mlade kosovske demokracije”, Europljani ne smatraju da su kosovski Albanci dosegli poželjnu razinu demokracije za bezvizni režim, posebno ne za jedinstveno tržište rada, koje bi doslovno bilo preplavljeno nezaposlenim mladim ljudima s Kosova.
Naime, kako bilježi Eurostat, tijekom migracijske krize koja je Europu pogodila prije nekoliko godina, bio je značajan val i stanovnika Kosova. Tek naknadno se EU dekretom ogradila i priopćila kako nema izbjeglica s Kosova, “jer je tamo sve sigurno, mirno i dobro”.
Vučić je istaknuo da se “zbog nečijih interesa izaziva sukob s ciljem potpune destabilizacije regije”. Same carine su za Beograd dodatni pritisak na preostale Srbe u sjevernom Kosovu, kojeg priština ne kontrolira, da zbog predstojećeg pada standarda napuste to područje i odsele za Srbiju.
Međutim, sve ove pretpostavke mogu i ne moraju biti točne, ali da trenutna situacija može dovesti do sukoba na Kosovu i Bosni i Hercegovini, to nitko ne može sporiti. Postoji nada da čak i ovakvo kakvo jest “troglavo” Predsjedništvo BiH neće riskirati da zbog stotinu ili dvije stotine milijuna eura izvoza na Kosovo riskira sukob unutar vlastitih granica.
Rat i etničko čišćenje su strašne riječi. Vučić se iskreno plaši Europe i istovremeno, ne bez razloga, preuzima ulogu mirotvorca.
“Prolili smo mnogo krvi za ovu zemlju i nemamo više života za plaćanje naše slobode i budućnosti, pa moramo učiniti sve kako bismo spasili mir. Beograd će se ponašati krajnje racionalno i odgovorno i donositi odluke za zaštitu i u interesu svog naroda”, rekao je Vučić u svom obraćanju naciji.
To jest, on ne prijeti ratom, ali naglašava njegovu stvarnu neizbježnost i upravo ono kako će voditi Srbiju u slučaju otvorenog sukoba. Jedna od osnovnih zadaća političara je objasniti interese nacije u bilo kojem trenutku, kada su vojne jedinice u vojarni ili ako su izašle iz njih, kao što je bilo s nedavnim demonstrativnim “podizanjem borbene gotovosti”.
No, predsjednik Srbije kao da želi da čitav svijet čuje, nakon što izračunaju sve prednosti i nedostatke, da je svaka opcija moguća. Iako je Ramush Haradinaj krajem listopada rekao kako se Srbija nikada neće usuditi dirnuti u Kosovo, jer bi to istovremeno značilo rat sa Sjedinjenim Državama i NATO paktom, ulazak srpskih snaga na sjever je također opcija, za sada nepoželjna, ali usput ni najgora.
Za Vučića je sve što se događa ozbiljan izazov. On shvaća da se u ovom sporu ne može izvući, jer će tako samo biti na gubitku. Veliki dio njegovih birača bi nedonošenje nikakvog odgovora smatrala za izdaju. Ali on definitivno ne želi rat, barem ne sada, kada je počeo obnavljati vojsku, uglavnom zahvaljujući Rusiji, ali taj proces nije dovršen. Stoga naglasak daje na diplomaciju i općenito ostavlja dojam da će izbjeći sukob.
Njegovu obraćanju narodu prethodio je hitan sastanak Vijeća nacionalne sigurnosti i susret s veleposlanicima Rusije i Kine, koje je u govoru nazvao “ruskim i kineskim prijateljima”, a poslije se sastao s veleposlanicima Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije.
Posljednje četiri sile će sada morati naći izgovor i opravdanje za postupke svog protektorata. Ali sve dok postoji prijetnja eskalacije sukoba na Kosovu, tvrdnje EU i Sjedinjenih Država da na Balkanu i dalje postoji status quo, da je rat završen, a regija sigurna od novog etničkog čišćenja, znači nerazumno zatvaranje očiju pred trenutnom stvarnosti, pripisujući sebi nepostojeće zasluge i nastavljanje primjene neprikladnih metoda njihovih prethodnika.
Ako se izlaz iz ove situacije ne može pronaći, strašne slike iz govora predsjednika Srbije mogu se doslovno pretvoriti u stvarnost, a onda će u regiji doista “doći do potpune katastrofe”.
logično
Usred ovih napetosti, kosovska policija jučer, rano ujutro, izvodi akciju uhićenja u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice, gdje pod sirenama i uz paljbu iz vatrenog oružja uspijeva uhititi četiri osobe srpske nacionalnosti, tri u vezi sa slučajem ubojstva političara Olivera Ivanovića, a četvrtog zbog opiranja policijskim službenicima. Kako su se u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice upalile sirene za uzbunu i dio ljudi, vjerojatno pripadnika organizirane skupine za ovakve i slične izvanredne situacije, izašli su s oružjem, a albanska policija se s uhićenima brzo povukla južno od Ibra.
Odmah po primitku vijesti, vlasti u Beogradu sazivaju izvanrednu sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnosti, na kojoj su sudjelovali politički vrh i predstavnici vojske, policije, obavještajnih službi i drugih sigurnosnih tijela Srbije.
Tijekom ovih događaje predsjednik Srbije na razgovor s političkim vrhom zemlje poziva veleposlanike Rusije i Kine u Srbiji, a tek nakon njih su održani i izvanredni sastanci s čelnikom delegacije EU u Srbiji, kao i s veleposlanicima Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije.
Priština priznaje da su carine uvedene zbog lobiranja Beograda da se Kosovo ne primi u Interpol, a kasnija policijska akcija se također može smatrati dijelom šireg plana zaoštravanja ionako napetih odnosa s Beogradom.
VIDEO: Upad jedinice Rosu u sjevernu Kosovsku Mitrovicu
“Srbija nastavlja svoju agresivnu kampanju protiv Kosova, koju je započela tijekom odluke u prijemu Kosova u Interpol. To potkopava proces normalizacije. Kako bi zaštitila svoje vitalne interese, vlada Kosova je odlučila povećati porez na uvoz proizvoda iz Srbije za 100 posto. Daljnje mjere će biti objavljene uskoro”, izjavio je Enver Hoxhaj, zamjenik čelnika vlade kosovskih Albanaca Ramusha Haradinaja.
Vučić smiruje strasti i tvrdi kako je Vijeće za nacionalnu sigurnost “donijelo odluku da Srbija ni na koji način neće uzvraćati istim mjerama, nećemo se zaustavljati kamione iz Kosova i daljnji protok robe, jer Beograd želi pokazati odgovorno ponašanje sa svoje i neracionalno ponašanje s druge strane”.
U posebnom obraćanju naciji Vučić je predvidio “potpunu katastrofu” za balkansku regiju. Albanske vlasti Kosova su postupile nepristojno i zbog neuspjeha u želji da uđu u Interpol su odlučile ucjenjivati Beograd, ali i Bosnu i Hercegovinu, koja zbog prava veta srpske strane u institucijama, također nije priznala neovisnost Kosova.
Beograd nekako treba odgovoriti i rat u sadašnjim uvjetima nije samo prijetnja, nego bi mogao biti neizbježna posljedica, jer ovo ne bi bio ni prvi ni zadnji put da se situacija otme kontroli.
Glavni uzrok sukoba bi bile carine kosovskih Albanaca od 100% na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine, kao zabrana uvoza bilo koje robe preko granice regije bez posebnih oznaka koje vrijede na Kosovu. Matematika je ovdje jednostavna, cijene roba iz dvije susjedne zemlje će se na Kosovu sada udvostručiti, a to nikome ne treba, čak ni Albancima, koji imaju vrlo mal izvoz u Srbiju i BiH, a ogromni uvoz proizvoda iz tih zemalja, prije svega robe široke potrošnje. Međutim, dio dobavljača priznaje zakone lokalne uprave Kosova, iako ne priznaju legitimitet vlasti u Prištini. Stvar je dodatno eskalirala s uhićenjem četvorice Srba u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice, što se u Beogradu tumači da Prištini nije bila dovoljna samo pljačka s carinama, nego Srbija mora trpjeti poniženja.
“To je sasvim u albanskom duhu”, priopćili su u sjevernom dijelu Mitrovice i Beogradu, iako bi bilo dobro postaviti pitanje je li Priština išta od svega poduzela bez zelenog svjetla pravih vladara pokrajine u američkom veleposlanstvu u Prištini i vojnoj bazi “Bondsteel”.
Ono što je zanimljivo je činjenica da za uvođenje drastičnih carina za dvije zemlje s kojima Kosovo vjerojatno ima najveću trgovinsku razmjenu nema ekonomskih razloga. Ovo nisu carine protekcionizma s kojima bi se dala “potpora domaćim proizvođačima”, jer njih nema. Regija je kritično ovisna o uvozu, a trećina stanovnika Kosova je nezaposlena. Osim toga, polovica onih koji rade su zaposleni u javnom sektoru i državnom aparatu Prištine. Na kraju, nitko neće pobijediti, a na gubitku će biti lokalno stanovništvo, prije svega zbog neminovnog porasta cijena, osobito roba čiji je uvoz povezan s tranzitom s kopna.
Ova mjera je zapravo banalna ucjena kojom se Srbija i Bosna i Hercegovina pokušavaju prisiliti na priznanje Kosova, ali su stratezi ovih akcija previdjeli da je to u ovakvim uvjetima nemoguće.
Vraćajući se na carine, pitanje je zna li bivši zapovjednik OVK i sadašnji predsjednik Kosova, Hashim Thaçi, općenito značenje riječi “protekcionizam”.
U očima Srbije su takvi “naputci” bezrazložni i graniče s nepristojnošću. S druge strane, dvije trećine vodstva Bosne i Hercegovine bi sigurno priznalo Kosovo, ali je vodstvo Republike Srpske de facto konfederativne BiH upozorilo da će u slučaju da Sarajevo prizna Prištinu, Banja Luka pokrenuti proces odvajanja. Iako je Milorad Dodik to do sada rekao 1000 puta, a nikada nije, a vjerojatno i neće, učiniti ništa u tom smislu, parcijalno priznanje Kosova u Sarajevu bi zemlju sigurno uvuklo u novi rat.
Srećom, barem za sada, Zapad još uvijek ne želi novi rat na Balkanu, jer ima gomilu svojih problema za riješiti. Bruxelles i Washington licemjerno tvrde kako su oni mirovne snage koje su okončale bosanski i kosovski rat, a zaboravljaju kako na ovim prostorima dovoljna tuča na utakmici da se ponovno rasplamsa oružani sukob.
U samoj BiH, iako načelno ne podnose za njih često neugodnog Milorada Dodika, kako je legitimno izabran za člana predsjedništva BiH, prisiljeni su slušati njegovo mišljenje.
Druga stvar je što su ranije iste osobe poklonile državnost kosovskim Albancima. Vjerojatno u dogovoru s Washingtonom, manje u suradnji s Bruxellesom, Priština dugo testira strpljenje Beograda i koristi bilo koju priliku, čak i dječje razloge, kako bi vlasti u Beogradu izbacila iz takta i dovela do bijesa. Za same Srbe je situacija u trenutku bila na rubu priprema za novi rat, iako to ne govore javno, ali se to “spominje” puno češće nego prije, uključujući i 2008. godinu, kada je kosovski parlament proglasio jednostranu neovisnost pokrajine od Srbije. Sjedinjene Države i većina zemalja EU su priznale ovu odluku, iako su znale da je ona suprotna prethodnim sporazumima i rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
U Bruxellesu su svjesni opasnosti, ali je Europska unija tvorevina bez ikakve političke težine i Priština nema nikakvih razloga da sluša diktate EU.
Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Federica Mogherini, na nametanje carina je kategorično rekla: “Vlada Kosova odmah mora poništiti ove odluke”.
No, ako netko misli da će se bivši albanski militanti uplašiti glasa Mogherini ili bilo kojeg drugog birokrata Bruxellesa, onda gadno griješi. Političko vodstvo kosovskih Albanaca je odbilo europske prigovore čak i oko pitanja stvaranja vlastite vojske, premda se prije deset godina EU zaklela da takve snage nikada neće postojati.
Što se tiče Sjedinjenih Država, njima trenutna situacija odgovara. Neka Europa sama shvati što mora činiti. Washington uvijek i po defaultu podržava Kosovo, jer je to američki politički projekt i tamo se nalazi najveća američka vojna baza na kontinentu. Za ostalo, neka čine što ih je volja. Neka uvode carine, neka izgrade zid na granici i čine što god žele, Donald Trump sve to voli i “ljudski” će ih razumjeti.
Ne da se Prištinu nikako ne može sputati. Ako treba, sigurno će popustiti, ali će zauzvrat tražiti nešto. Ne nužno iz Beograda, možda iz Bruxellesa, jer osjećaju da s ovim carinama mogu ucjenjivati i europsku birokraciju.
Predsjednik Srbije smatra da je najpoželjnija “nagrada” za Albance ublažavanje viznog režima od strane zemalja EU. Međutim, nakon svega što su vidjeli od pojave “mlade kosovske demokracije”, Europljani ne smatraju da su kosovski Albanci dosegli poželjnu razinu demokracije za bezvizni režim, posebno ne za jedinstveno tržište rada, koje bi doslovno bilo preplavljeno nezaposlenim mladim ljudima s Kosova.
Naime, kako bilježi Eurostat, tijekom migracijske krize koja je Europu pogodila prije nekoliko godina, bio je značajan val i stanovnika Kosova. Tek naknadno se EU dekretom ogradila i priopćila kako nema izbjeglica s Kosova, “jer je tamo sve sigurno, mirno i dobro”.
Vučić je istaknuo da se “zbog nečijih interesa izaziva sukob s ciljem potpune destabilizacije regije”. Same carine su za Beograd dodatni pritisak na preostale Srbe u sjevernom Kosovu, kojeg priština ne kontrolira, da zbog predstojećeg pada standarda napuste to područje i odsele za Srbiju.
Međutim, sve ove pretpostavke mogu i ne moraju biti točne, ali da trenutna situacija može dovesti do sukoba na Kosovu i Bosni i Hercegovini, to nitko ne može sporiti. Postoji nada da čak i ovakvo kakvo jest “troglavo” Predsjedništvo BiH neće riskirati da zbog stotinu ili dvije stotine milijuna eura izvoza na Kosovo riskira sukob unutar vlastitih granica.
Rat i etničko čišćenje su strašne riječi. Vučić se iskreno plaši Europe i istovremeno, ne bez razloga, preuzima ulogu mirotvorca.
“Prolili smo mnogo krvi za ovu zemlju i nemamo više života za plaćanje naše slobode i budućnosti, pa moramo učiniti sve kako bismo spasili mir. Beograd će se ponašati krajnje racionalno i odgovorno i donositi odluke za zaštitu i u interesu svog naroda”, rekao je Vučić u svom obraćanju naciji.
To jest, on ne prijeti ratom, ali naglašava njegovu stvarnu neizbježnost i upravo ono kako će voditi Srbiju u slučaju otvorenog sukoba. Jedna od osnovnih zadaća političara je objasniti interese nacije u bilo kojem trenutku, kada su vojne jedinice u vojarni ili ako su izašle iz njih, kao što je bilo s nedavnim demonstrativnim “podizanjem borbene gotovosti”.
No, predsjednik Srbije kao da želi da čitav svijet čuje, nakon što izračunaju sve prednosti i nedostatke, da je svaka opcija moguća. Iako je Ramush Haradinaj krajem listopada rekao kako se Srbija nikada neće usuditi dirnuti u Kosovo, jer bi to istovremeno značilo rat sa Sjedinjenim Državama i NATO paktom, ulazak srpskih snaga na sjever je također opcija, za sada nepoželjna, ali usput ni najgora.
Za Vučića je sve što se događa ozbiljan izazov. On shvaća da se u ovom sporu ne može izvući, jer će tako samo biti na gubitku. Veliki dio njegovih birača bi nedonošenje nikakvog odgovora smatrala za izdaju. Ali on definitivno ne želi rat, barem ne sada, kada je počeo obnavljati vojsku, uglavnom zahvaljujući Rusiji, ali taj proces nije dovršen. Stoga naglasak daje na diplomaciju i općenito ostavlja dojam da će izbjeći sukob.
Njegovu obraćanju narodu prethodio je hitan sastanak Vijeća nacionalne sigurnosti i susret s veleposlanicima Rusije i Kine, koje je u govoru nazvao “ruskim i kineskim prijateljima”, a poslije se sastao s veleposlanicima Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske, Njemačke i Italije.
Posljednje četiri sile će sada morati naći izgovor i opravdanje za postupke svog protektorata. Ali sve dok postoji prijetnja eskalacije sukoba na Kosovu, tvrdnje EU i Sjedinjenih Država da na Balkanu i dalje postoji status quo, da je rat završen, a regija sigurna od novog etničkog čišćenja, znači nerazumno zatvaranje očiju pred trenutnom stvarnosti, pripisujući sebi nepostojeće zasluge i nastavljanje primjene neprikladnih metoda njihovih prethodnika.
Ako se izlaz iz ove situacije ne može pronaći, strašne slike iz govora predsjednika Srbije mogu se doslovno pretvoriti u stvarnost, a onda će u regiji doista “doći do potpune katastrofe”.
logično
