Prava zvijezda birtijskih razgovora ovih dana ponovo je naš ministar Linić. Ovaj put radi se o prijetnji njegovom zakonu o stečajnoj nagodbi tj. o tome kako je sudac Mislav Kolakušić odlučio inicirati provjeru sukladnosti navedenog zakona s Ustavom RH. Kako postoji određeni broj naših brodskih poduzetnika koji ili uopće ne razumiju u čemu je spor ili ne razumiju zašto bi navedeni, pojedinim poduzetnicima vrlo naklonjen zakon bio sporan.
Dakle, slično kao i kod drugih "Linićevih" zakona ili zakona o legalizaciji radi se o tzv. Superhik zakonima koji u prvom redu na neki način kažnjavaju uredne ili, kako ih Linić naziva, „sitne“ građane i poduzetnike. Naime, iako ustav nastoji staviti sve građane neke demokratske zemlje u ravnopravni položaj, gotovo nikome ne pada na pamet dovesti u pitanje na primjer porezne zakone koji kažu kako oni koji imaju veća primanja trebaju proporcionalno više izdvajati za zdravstveno, socijalno i mirovinsko, te plaćati više poreza. Zar je vjerojatno kako će jedan imućni građanin koji za zdravstvo izdvaja 1000 kn biti pet puta bolje liječen od nekog manje imućnog koji izdvaja 200 kn iz plaće za zdravstvo ili nemjerljivo bolje od nezaposlenog koji uopće ne doprinosi zdravstvenom fondu? Naravno da neće ili nadajmo se da neće, jer se većina europskih sustava temelji na tim „ugrađenim“ neravnopravnostima među građanima, odnosno na solidarnosti, za razliku od američkog sustava u kojemu svatko dobije liječenja, školstva i mirovine onoliko koliko je u stanju platiti.
Problemi nastaju kada se sa temeljnih ljudskih prava solidarnost ili „solidarnost“ počne širiti prema ostalim područjima, gdje je možda ne očekujemo, poput poduzetništva. Sporni „Linićev“ Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi pravi ogromne razlike među poduzetnicima urednim platišama i među onima koji to nisu. Naime, članovi nagodbenog vijeća na osnovu nekada i dvojbenih mjerila odlučuju o tome koliko će se državnih i drugih tražbina oprostiti pojedinoj "neurednoj" tvrtki, te na taj način stavljaju nekad nesposobne ili zlonamjerne rukovoditelje tih tvrtki u puno povoljniji položaj u odnosu na tvrtke koje su sva svoja davanja uredno servisirale. Dodatno, osim neravnopravnosti neurednih prema urednim tvrtkama, stvaraju se i neravnopravnosti među pojedinim neurednim tvrtkama, jer za svaku tvrtku nagodbeno vijeće može donijeti dijametralno suprotne odluke. Prema dosadašnjoj praksi, vidi se da se generiraju ogromne razlike, te u dosta slučajeva država odustaje od opravdanih tražbina bez da su temeljito provjereni razlozi i uvjeti u kojima je došlo do nastanka poreznog i drugih dugova.
Mnogi se pitaju nije li suprotstavljanje ovakvim zakonima put k zatvaranju velikog broja tvrtki koje bi možda mogle opstati, no istovremeno valja postaviti i pitanje do kada će se i o čijem trošku neki učiti poduzetništvu i redovitom ispunjavanju svojih obaveza? Pokazuje se po tko zna koji put kako je poduzetništvo u Hrvatskoj jedna namještena i nepoštena utakmica u kojoj oni pošteni imaju sve manje snage i volje sudjelovati.
from sb underground
