Gradonačelnik Duspara medijima: 'Često radite u teškim uvjetima. Hvala vam što informirate Brođane.' - naslov je teksta za zaboravljanje, objavljenog na plusportalu, najmoćnijem brodskom internetskom portalu. Za nestrpljive navodim i prvu rečenicu iz koje će saznati o čemu je riječ: Gradonačelnik Mirko Duspara danas je u slavonskobrodskoj gradskoj vijećnici primio predstavnike lokalnih i nacionalnih medija koji svojim radom za različite redakcije pokrivaju gradsko područje.
O tradicionalnom okupljanju ljutih prijatelja, prvog čovjeka gradske vlasti koji je predstavljao samog sebe, i novinara, likova s tzv. suprotne bande, a koji su predstavaljali svoje medijske kuće, i indirektno, javnost, svjedoči umetnuta fotografija za uspomenu i dugo sjećanje. Ovaj foto zapis ima značenje obiteljske fotografije. Velika obitelj, po babu i stričevima, obuhvaća i mjesnu novinarsku čeljad. Ozarena lica koja netremice zure u objektiv nečijeg mobitela, poslagana ispod tri brodske političke svetinje: Križa s Raspetim, hrvatskim i brodskim grbom, potvrđuju da vlast i novinarstvo kroče putem međusobne miroljubive aktivne koegzistencije; nesvrstani, nesvrstani u svijetu konflikata i razlika.
Nasmiješeni kao što se guzica smiješi udobnim gaćama, pripitomljeni s ljubaznim ps ps ps dozivanjem, javno omlohavljeli, bez čvrstoće, čilosti i bodrosti za princiijelna nastojanja protiv skretanja s puta otvorenog zalaganja za društvenu pravdu, dragovoljci podvrgavanja autoritetima snage, novinari (čast izuzecima!) pokazuju da nemaju ni volje ni načina oduprijeti se očekivanjima kako će nastaviti biti poslušnici koji će šutjeti o hrpetini problema koji tište Brod, ili selektivno govoriti, ili se svrstavati uz jače(g).
Tko je uopće gradonačelnik? On je samo skiper, kapetan na našem Brodu. Mi putnici Brođani mu govorimo kamo će se ploviti. A novinari provjeravaju rute i odredišta, vrijeme i sredstva. Oni bi upućeno trebali pratiti strategiju putovanja. A oni nikad ne pitaju skipera koja mu je strategija. Gradonačelnik vrluda, baca sidro po vlastitoj volji, troši gorivo neumjereno, ne uočava svjetionike, obezvrijeđuje dio ljudstva, a od svoje vjerne posade učinio je privilegirane putnike... O strategiji novinari njega ne pitaju, jer se u strategiju razumiju kao Mara u krivi kurac. Nešto malo taktike u izvješćima im je dostupno.
Kao rečenu Maru ih vidi skiper. Pa im kaže, a oni ne kuže, ovu banaliju: No, vama bih zahvalio jer bez vašeg objektivnog izvještavanja naši sugrađani ne bi imali informacije, ne bi znali što se događa, što se radi i gradi u našem gradu. Zahvaljujući vašem pisanju, ali i prenošenju naših informacija, došli smo do naših građana. Sve to zahvaljujući vama, vašim medijskim kućama, vašem radu,... često u teškim uvjetima. Oni su za njega puki informatori, bez snage i vještine da analiziraju ZAŠTO i KAKO se „radi i gradi“ po nalogu gradonačelnika. Gradonačelnik pisanje novinara vidi kao indigo papir za kopiranje njegovih priopćenja.
Tko ovakvim novinarima, poput kakvog agony aunt-a, ne bi zaželio puno zdravlja, sreće i uspjeha u vašem poslu. Neka potraju, živi i zdravi, „majstori“, koji ni ravne zidove ne znaju sazidati, a kamoli izraditi atraktivnu stilsku štukaturu. Umjesto da su svi prisutni dogovorili intervju s gradonačelnikom, hej, velikog Broda, oni su s merkantilistom ćakulali i sentimentalizirali o migrantima. A nijedan od njih nije nekog jadnika s Bliskog istoka nikad ništa upitao. Simptomatično je za tu hrpu novinarskog jada da nijednom riječju nije upitao gradonačelnika Dusparu ni za brodske emigrante koji odoše u Irsku, Austriju, Švedsku, Njemačku... Zašto su otišli, koliko ih je otišlo, čime se TAMO daleko bave... Zbog čega i koga se Brod prazni od svoj najpotentnijih stanovnika? Zaboli njih! A statistiku da i ne spominjemo.
Čemu služe ovakve parade od susreta? Susreta vođe grada i tipova novinara koje će uskoro zamijeniti AI? Naime, novinarske radove pisat će softverski sustavi, bez emocija i zaista objektivno, a ne objektivno kako to zamišlja i očekuje od poslušnika gradonačelnik. Griješim, AI ima više emocija (pameti, svakako) nego okupljeni novinari, kliconoše nacionalnih bolesti koje se zovu neinventivnost i banalnost. Grupni portret s gradonačelnikom nije digitalna fotografija nego karikatura koja ustvari pokazuje stanje koje se naziva zapela kola do osovine u žitkom blatu nemijenjanja postojećeg.
Novinari moraju demonstrirati kontraznanje (u kontraznanju je moć!), da bi, između ostalog, pomogli javnosti izabrati prave političare koji građanima služe za poboljšavanje izbora odlučivanja. A Brođani imaju novinare za podjajčavanje aktualnom prvom političaru. Novinari su u Brodu servis vlasti, a ne i građana u smislu prevrednovanja postojećeg. Puka su transmisija između građana i vlasti. Kritika postojećeg ne postoji. Taj posao u njihovo ime obavlja Slavica Lemaić. Nema istraživanja, demoskopija, nema preispitivanja.
Vidi mimikrijska nastojanja, svježe primjere uvlačenja, pod nazivnikom kritike:
https://plusportal.hr/politika/gradonacelnik-prihvatio-tri-amandmana-hdz-hsp-vijecnika-47783
https://plusportal.hr/politika/duspara-ovom-objavom-preduhitrio-kriticare-47899
https://www.youtube.com/watch?v=UtIVBqIXS9w
Umjesto da netko napokon razgovara s jedinom, upućenom, hrabrom oporbenom političarkom u Brodu, spomenutom Slavicom Lemaić, nazovi novinari ju ignoriraju. Pogledajte samo što je sve ona priopćila i pitala. OTVORITE OVDJE. Zar nikog tko se nekidan družio s Dusparom na samom kraju prošle godine (i dobio vrećicu s poklonima?!) to ne zanima? To bi im bio najbolji, sažeti način da upoznaju Brod i njegovog gradonačelnika.
Vratimo se susretu u gradskoj vijećnici. On simbolizira, kroz izjave o, de facto, nenapadanju, čin izjašnjavanja o nastavku neprincipijelne suradnje, davanje javne garancije da gradska vlast, oličena u vječnom gradonačelniku, neće, iz pravca novinarskog društvanceta, biti napadana, niti dovedena u pitanje. Ni jedan njen pogrešan potez, nijedno nečinjenje. A neće ni iz pravca tzv. oporbe koja zimski san spava 365 dana godišnje. I hrče. To hrkanje ona naziva reagiranjem, amandmanima,...
Nemam ništa protiv druženja, ali u ovom slučaju imam, jer se ne druže suprotstavljene strane, nakon jednogodišnje fer bitke, nego iskusni šerif i istomišljenici, ljudi koji ne žive novinarstvo, koji su kolaboranti tj pomoćnici šerifa. U stilu uvođenja eura, može se konstatirati da su susretom zaokružili cijenu svog prijateljstva - na niže. Jednom godišnje javno si međusobno puše king-size, duži i veći od standarda.
U bitci za budućnost novinari ne smiju biti samo puki izvještači s bojnog polja, nego intelektualci s borbenim stavom.
